"Uprava preduzeća je stavila na čekanje donošenje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača za nabavku sedam trolejbusa. Naše je mišljenje da je ponuđena cijena enormno veća od realne cijene na tržištu", kaže novi v.d. direktor GRAS-a Ismet Kapo. Jedini ponuđač je firma "GN Company" vlasnika Nermina Karasuljića koji je trolejbuse uvezao u BiH prije objave tendera
Druga je to nabavka polovnih trolejbusa od 2018. godine. Krajem oktobra prošle godine “GRAS” je raspisao tender iste vrijednosti. Tada su pristigle tri ponude, a ugovor vrijedan 699.230 KM bez PDV-a, odnosno 818.099,10 KM s PDV-om potpisan je s tuzlanskom firmom “GN Company”.
GRAS tako dobija sedam rabljenih trolejbusa koji danas saobraćaju sarajevskim ulicama. Kako je tada rekao ministar saobraćaja Kantona Sarajevo Adnan Šteta, to je bio “početak novih velikih investicija u vozni park 'GRAS-a'”.
Investiranje u vozni park je nastavljeno, a “GRAS” bi uskoro trebao dobiti još sedam zglobnih trolejbusa.
Za razliku od 2018. godine kada je bila riječ o pregovaračkom postupku s objavljivanjem obavještenja o nabavci, ovog puta je bila riječ o otvorenom postupku javne nabavke.
Rok za dostavljanje ponuda bio je 21. oktobar, a ponudu vrijednu oko 700.000 maraka bez PDV-a dostavila je samo firma “GN Company” koja je dobila i prethodni tender. Međutim, ugovor još uvijek nije potpisan.
“PONUĐENA CIJENA VEĆA OD REALNE”
Na sjednici Nadzornog odbora “GRAS-a” održanoj 15. oktobra, odnosno nakon objave tendera, smijenjen je dotadašnji direktor Avdo Vatrić. Na mjesto v.d. direktora imenovan je Ismet Kapo.
Kapo je za magazin Žurnal rekao kako je Uprava preduzeća stavila na čekanje odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača za nabavku sedam trolejbusa, dok se ne izvrši potpun uvid u predmet i sagledaju svi aspekti uslova navedenih u ponudi.
“Naše je mišljenje da je ponuđena cijena enormno veća od realne cijene na tržištu. U ovom slučaju, gdje je kupac naše preduzeće, postoji osnovana sumnja da kupac nije zastupao vlastiti interes”, navodi se u pismenom odgovoru v.d. direktora “GRAS-a”.
Kapo dalje navodi kako je Uprava “GRAS-a” dala nalog odgovarajućoj službi da ispita trenutnu situaciju na tržištu rabljenih trolejbusa i da su dobili ponudu drugog dobavljača sa značajno nižom cijenom, no da ime ponuđača ne mogu saopštiti.
S druge strane, direktor firme “GN Company” Nermin Karasuljić nezadovoljan je tom odlukom.
“Iz kojeg razloga nije još potpisan ugovor ja ne znam. Čak 14 firmi je preuzelo tendersku dokumentaciju, ja sam se jedini prijavio, to je moja sreća, nafaka, ne znam šta bih vam rekao… Ja sam prošao, nova uprava koja je došla je to odobrila. Kod novog direktora je ta odluka, neće da je potpiše, a sve je spremno”, kaže Karasuljić.
TROLEJBUSI UVEZENI PRIJE OBJAVE TENDERA
Kako neslužbeno saznaje Žurnal, firma “GN Company” je u maju, junu, julu i augustu 2019. godine uvezla 17 rabljenih trolejbusa.
Od 17 nabavljenih trolejbusa, sedam je već isporučeno, a deset trolejbusa se nalazi na placu Feroelektra u blizini Carinskog terminala u Sarajevu. Sedam od deset trolejbusa će se isporučiti “GRAS-u” ako se ugovor ikada potpiše.
Kako navodi Karasuljić, on plaća oko 140 maraka mjesečno po trolejbusu za ležarinu.
Sarajevo je jedini grad u Bosni i Hercegovini s trolejbuskim saobraćajem, a trolejbuskim linijama saobraća samo “GRAS”. Lako je zaključiti da je upravo “GRAS” jedini potencijalni kupac u Bosni i Hercegovini.
S obzirom na to da je tender raspisan 2. oktobra, te da je bila riječ o otvorenom postupku javne nabavke, odnosno da je neka druga firma mogla biti najbolji ponuđač, čini se da je prerizičan poslovni potez da se trolejbusi uvezu prije same objave tendera.
Iako su trolejbusi uvezeni prije objave javne nabavke, Nermin Karasuljić negira da je imao bilo kakav ranije postignut dogovor s upravljačkom strukturom “GRAS-a”.
“Vidite da se s GRAS-om ništa ne može dogovoriti. Kad smo završili prve trolejbuse, imali smo ponudu od Poljaka za ostale. Ako sad ne prodam GRAS-u, prodat ću ih Poljacima. Znači, mogu se oni prodati. Ispalo mi povoljno, ja kupio, priča završena, nema tu šta”, navodi Karasuljić.
Direktor firme “GN Company” dodaje i to da ne vidi ništa čudno u tome što je trolejbuse iz Švicarske uvezao u BiH, platio carinu, troškove prijevoza i sve poreze, da bi ih kasnije preprodao u treću državu(!?).
“Ja znam, da sam dao dvojici po 10.000 maraka koliko su tražili, sad ja ne bih imao problem”, reći će Nermin Karasuljić pred kraj razgovora za magazin Žurnal, ne želeći otkriti ko mu je tražio novac.
KO JE NERMIN KARASULJIĆ
Nermin Karasuljić je na Lokalnim izborima 2016. godine bio kandidat SBB-a za Gradsko vijeće Grada Tuzla, ali nije osvojio dovoljan broj glasova. Međutim, ipak je dobio funkciju u Gradskom vijeću, jer je imenovan za predsjednika Komisije za predstavke i prijedloge.
Međutim, kako ističe Karasuljić, on više nije član niti stranke niti navedene komisije.
Vlasnik je dviju firmi – spomenute “GN Company” iz Tuzle i firme “N&G Plus” također iz Tuzle. Obje firme su društva ograničene odgovornosti za proizvodnju, promet i usluge.
Kako navodi Karasuljić, obje firme imaju ukupno troje zaposlenih. Osim što nabavljaju trolejbuse, Karasuljićeve firme su i dobavljači rezervnih dijelova za sarajevski “GRAS”.
Prema podacima Suda BiH, Nerminu Karasuljiću, nekadašnjem pripadniku MUP-a TK, je na prijedlog Tužilaštva BiH 20. decembra 2005. godine određen pritvor zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo organizirani kriminal, a u vezi s krivičnim djelom krijumčarenje osoba.
16. marta 2006. godine pritvor mu je ukinut jer je, kako se navodi, u toku istrage osigurano dovoljno dokaza da više ne postoje razlozi za dalje zadržavanje.
Kako prenosi Slobodna Bosna, prema podacima iz Tužilaštva BiH, Nermin Karasuljić je bio osumnjičen kao jedan od organizatora „francuske veze“, odnosno ilegalnog prebacivanja uglavnom ljudi iz Podrinja u Francusku, koji bi potom zatražili politički azil.
Nakon što je pušten na slobodu, Nermin Karasuljić je, prema medijskim navodima, dobio otkaz u MUP-u, ali je policijsku karijeru zamijenio političkom, kao aktivni član SBB-a.
Kako prenose bh. mediji, Karasuljić se spominjao i na suđenju Vesni Švancer, bivšoj dopredsjedavajućoj Zastupničkog doma FBiH i bivšoj članici SBB-a, a svjedoci Ervin Adrović, Said Kapetančić i Emir Ademović su Karasuljića opisivali kao posrednika preko kojeg su dobijali novac za određene projekte, pri čemu su jedan dio sredstava morali vratiti.
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Tuzli, Vesna Švancer je osuđena na jedinstvenu kaznu od dvije i po godine zatvora, jer je oglašena krivom za počinjenje krivičnog djela Udruživanje radi činjenja krivičnih djela u sticaju s produženim krivičnim djelom zloupotreba položaja ili ovlašćenja.
