Sve očitiji neuspjeh eurointegracijskog projekta svakim danom poprima nove obrise. Tako je Njemačka odlučila, kako su jučer javili tamošnji mediji, prilično postrožiti uvjete za pravo na socijalnu pomoć i naknadu za nezaposlene državljane Europske unije.
Sve očitiji neuspjeh eurointegracijskog projekta svakim danom poprima nove obrise. Tako je Njemačka odlučila, kako su jučer javili tamošnji mediji, prilično postrožiti uvjete za pravo na socijalnu pomoć i naknadu za nezaposlene državljane Europske unije. Zapravo se radi o izjednačavanju razine prava s onima koje “uživaju” nedržavljani Europske unije. U pripremi je zakon po kojem će i državljani EU morati živjeti minimalno pet godina u Njemačkoj kako bi “zaslužili” socijalnu pomoć.
Do tada su prepušteni sami sebi, točnije uspjehu u prodaji radne snage na njemačkom tržištu rada. Promjena u statusu se predstavlja kao odgovor na prepoznati trend “socijalnog turizma”. Naime, vlasti tvrde da bi se veliki broj državljana siromašnijih članica EU moga preseliti u Njemačku kako bi uživali u izdašnijim socijalnim povlasticama nego što su one koje im može pružiti matična država. Prema dosadašnjoj praksi koju je potvrdio nedavno socijalni sud, pravo na naknade imali su oni državljani EU koji su proveli šest mjeseci u Njemačkoj aktivno tražeći posao.
Zanemarimo trenutno sve društvene i ekonomske aspekte koji takav masovni “socijalni turizam” čine teško ostvarivim i osvrnimo se samo na jedan strukturni moment. Naime, Njemačka upravo zbog nejednakog razvoja eurozone, podjele na bogati sjever i siromašni jug, i posljedičnog statusa sigurnog utočišta, ostvaruje iznimne uštede na kamate za svoj dug, tj. kamate na kratkoročne njemačke obveznice su negativne. Po nekim procjenama, Njemačka je od 2010. uštedila oko 100 milijardi eura na kamatama. Taj si je status “zaradila” upravo na teret zaostajanja u razvoju siromašnijih članica, kao i životnog standarda svoje radničke klase. A danas si ga politički želi zamaskirati podjelom na “socijalne turiste” i “vrijedne Nijemce”.
