Na jugu život stoji. Samo na platanima smrtovnice jedna na drugu razbijaju monotoniju. Ispijaju se trebinjske kafe i čekaju oni, koji su protjerani da poprave budžete kafića u kojima se sa oduševljenjem ganga o Radovanu i Ratku. Ukratko, kontaminirana regija. Ništa pozitivno, osim mrtvog Srđana, na čiji grob sve češće svrate ljudi.
Autor: Impuls
Povukao sam se, jer su drugi tako htjeli, pa ne pisah u javnosti. Velim neka odmore ljudi od mene. Monoton sam. Vazda kritičan i pesimističan prema mom kraju.
Ne mogu lagati sebe, moram ljudima, kada već pišem reći kako je...
Nikako!
Narod krepava, bezobrazno oponaša one zbog kojih krepava i još bezobraznije slavi one koji su obrukali Srpski narod za vjek i vjekov.
Na gladan stomak se slave Radovan, Ratko i Vojislav, a Dodik to onako bezobrazno i bezobzirno podržava.
Teško je živjeti u izvrnutom sistemu vrijednosti.
Strašno teško!
Biti disident u rođenom gradu još teže.
Iz moje perspektive sve je crno, pesimistično i sluti na nekakvo zlo.
Najbolja privredna grana je grobarski posao, uz nju popovi dobro rade, kladionice i apoteke. Strujne pare odlaze iz Hercegovine za Laktaše.
Ima jedna grupica ljudi, koja je ogrezla u kriminalu, koja svašta radi i to svi znaju, pljačkajući za glavnog kuma u regionu. Taj kum je nesumnjivo Milorad Dodik. Pošto mnogo znam o njemu i njegovom načinu vladanja smijem se usuditi pa reći teška tiranija.
Opozicioni Savez za promjene nema ideološku matricu koja se razlikuje od Dodikove, a nema ni para kao Dodik.
Savez za promjene slavi Radovana, Ratka, Vojislava, Dan RS-a i tu se završava sva priča o navodnoj opoziciji.
Istočna Hercegovina je gladna, poražena i duhovno i materijalno.
Bošnjaci su balije, Hrvati nisu ustaše, što je vjerovatno implikacija ratne saradnje Vučurević - Boban, te šverca sa zapadnom Hercegovinom.
Trebinje, kao i ostali gradovi istočne Hercegovine nisu otvoreni. Još uvijek su u ratu hermetički zatvoreni od strane velikosrpskih umova, koji su učestvovali u procesu intelektualnog raspada Istočne Hercegovine.
Na jugu život stoji.
Samo na platanima smrtovnice jedna na drugu razbijaju monotoniju.
Ispijaju se trebinjske kafe i čekaju oni, koji su protjerani da poprave budžete kafića u kojima se sa oduševljenjem ganga o Radovanu i Ratku.
Ukratko, kontaminirana regija.
Ništa pozitivno, osim mrtvog Srđana, na čiji grob sve češće svrate ljudi.
Vrijeme na jugu stoji.
Ni žene nisu lijepe kao nekada.
Svi su se o svome jadu zabavili.
Ne vide da stalno trče počasni krug u živom blatu.
