Gradski parlament u Berlinu je prošlog četvrtka donio “kontroverzni” zakon kojem je cilj ograničenje cijene najma stanova u tom gradu. Za usvajanje zakona je glasalo 85 od ukupno 150 zastupnika koliko ih sjedi u Parlamentu, a većinu i vlast drži koalicija Ljevice, Socijaldemokratske stranke i Zelenih. Zakon bi trebao stupiti na snagu sredinom ovog mjeseca, ali oporbene stranke na čelu s Kršćansko-demokratskom unijom su već najavile preispitivanje njegove ustavnosti.
Što donosi novi zakon? Cijene najma će ograničiti u petogodišnjem ciklusu, do 2025. godine i to tako da će moći rasti godišnje tek 1,3% u skladu s rastom inflacije. Također, zakon dopušta i spuštanje onih cijena najma koje za 20% nadmašuju postavljene granice. Prema procjenama berlinskog Gradskog ureda za urbani razvoj i stanovanje, novi zakon će obuhvatiti oko 1,5 milijuna stanova. Što se tiče novčanog učinka, Ured procjenjuje da će najmoprimci uštedjeti otprilike 2,5 milijardi eura u narednih pet godina. Kao da će i najmodavci ostati bez slične svote. Predviđaju se i niži porezni prihodi zbog nižih cijena.
Ovaj zakon je kulminacija dugogodišnjih prosvjeda i aktivnosti protiv podizanja cijene najma i gentrifikacijskih procesa koji mijenjaju socijalnu sliku glavnog njemačkog grada. U proteklih desetak godina su cijene najma u Berlinu gotovo dvostruko porasle. Kulturna “atraktivnost” grada je privukla nove stanovnike, a samim tim i građevinske investitore koji su taj “splet okolnosti” odlučili iskoristiti. Stoga i ne čudi da su burno reagirali na usvajanje zakona. Jürgen Michael Schick, predsjednik njihovog njemačkog udruženja je otišao toliko daleko da je izjavio sljedeće: “Ograničenje cijene najma je jednako eksproprijaciji i imat će katastrofalne učinke na berlinsko tržište nekretnina.”
Očito ga ne zanimaju previše katastrofalni učinci berlinskog tržišta nekretnina na živote većine ljudi. Za onu manjinu koju nazivamo investitori gospodin Schick pak brine brigu: “Ograničenje i reduciranja prihoda od najma će stvoriti neizvjesnost za investitore i odbiti ‘developere’.”. Katrin Lompscher iz spomenutog Gradskog ureda tvrdi da zakonu nije cilj zaustaviti gradnju u Berlinu, već samo najmoprimcima olakšati život. Dodala je i da grad u nekoliko narednih godina namjerava izgraditi oko 60.000 javnih stanova koji bi se iznajmljivali po nižim cijenama. Naime, prema nekim podacima stanovnici Berlina u prosjeku izdvajaju četvrtinu prihoda za stanovanje, ali kod velikog broja ljudi iz siromašnijih slojeva ta izdvajanja dostižu i 50% prihoda.
Dakle, slika je prilično jasna: interesi investitora i “developera” su u očitom raskoraku s interesima većine stanovništva i to nikakva “objektivna” tržišna kretanja ne mogu osporiti. Ako si ljudi ne mogu priuštiti stanovanje onda treba mijenjati način na koji se ti stanovi proizvode i distribuiraju. Možete zamisliti u kakvom vremenu živimo kad ovakve jednostavne i zdravorazumske formule zvuče radikalno.
