Baraka, iako je nekada bila „centar“ tadašnjeg društveno-političkog života Mejdana, nije se „bavila“ samo politikom. Zahvaljujući članovima omladinske organizacije (iako je ponekad bilo nerazumijevanja od strane starijih), tadašnji banjalučki bendovi ovdje su dobili prostor za vježbanje i probe.
piše: Mišo Vidović
Jedna od nagrada na gitarijadi održanoj početkom osamdesetih godina u mjesnoj zajednici Mejdan 1 bila je ploča grupe „Santana“. Bila je to nagrada publike, mislim da je laureat bila grupa „Kripton“. Sala mjesne zajednice, više „projektovana“ za sastanke tadašnjih društveno-političkih organizacija, bila je bukvalno puna do vrha. Tačnog broja bendova koji su nastupili se ne sjećam, ali nakon više od trideset i pet godina, sa sigurnošću tvrdim da su bili zastupljeni muzičari i bendovi iz svih dijelova grada. O svemu ovome razmišljao sam, kad sam prije izvjesnog vremena ponovo ušao u ovu, sada za stanovnike Mejdana legendarnu baraku. Aktivisti i članovi organizacije „Zdravo da ste“, koji su proteklih godina koristili prostor, pakuju se i trebalo bi da pređu na drugu lokaciju. Ono što se pričalo prethodnih godina, izgleda da će se obistiniti: baraka se uklanja, a na njenom mjestu trebalo bi navodno da se gradi hotel (?!) ili nekakav drugi objekat slične namjene. Ovo su mi saopštili i pojedini članovi udruženja građana „Zdravo da ste“, koje zatekoh, dok su se pakovali i spremali da napuste ovaj objekat.
Baraka, iako je nekada bila „centar“ tadašnjeg društveno-političkog života Mejdana, nije se „bavila“ samo politikom. Zahvaljujući članovima omladinske organizacije (iako je ponekad bilo nerazumijevanja od strane starijih), tadašnji banjalučki bendovi ovdje su dobili prostor za vježbanje i probe. Stoga je bilo i logično da se ovdje priredi i gitarijada, koja je već pomenuta u ovom tekstu. Da bi gitarijada bila održana, trebalo se pobrinuti i za logistiku. Binu smo sastavili od nekakvih školskih klupa, povezali ih špagom i konopcem i gitarijada je mogla početi. Međutim, ovo „rješenje“ pokazaće se kao manje kvalitetno nego što se moglo očekivati. Ako me sjećanje ne vara, tokom žestokog nastupa grupe „Kripton“ došlo je do „kuršlusa“. Konopac i špaga nisu mogli izdržati, bina se počela rastavljati, pa je i „tehnička ekipa“ reagovala. Nekako je riješen problem, ali su ostali bendovi zamoljeni da malo „smanje doživljaj“. Trebalo je salu nakon gitarijade dovesti u red: iako smo udarnički pristupili čišćenju i sređivanju, ipak smo od nadležnih iz mjesne zajednice dobili „drugarsku“ kritiku da smo posao traljavo i nekvalitetno odradili.
Moj prijatelj i komšija Enes Nezirević, iz Mejdana, svojevremeno je obavljao funkciju predsjednika omladinske orgranizacije. Prisjećajući se tih vremena, podsjetio se da se u baraci okupljala omladina iz Mejdana, održavale se kulturne večeri, disko-večeri i ostali omladinski događaji. Dešavale su se i pozorišne predstave, a Enes je istakao i činjenicu da su postojale i razne sekcije: glumačka, šahovska, muzička. Inače, Enes je bio osnivač kluba navijača Fudbalskog kluba „Borac“, a u baraci je održana i osnivačka skupština kluba navijača. Prema njegovom kazivanju, to je bilo godinu dana prije nego što će „Borac“ osvojiti „Kup maršala Tita“, odnosno 1987. godine. Na osnivačku skupštinu je došla kompletna uprava FK „Borac“ na čelu sa predsjednikom Mesudom Mulaomerovićem, koji su podržali ovu aktivnost. Tako je nastala navijačka grupa FK „Borac“, poznata kao „Vulturesi“.
Autor: Impuls
