Zato što su vam neki tetovirani ljudi u maskirnim uniformama, naoružani dugim cijevima, pobili familiju i zapalili kuću nije razlog da do kraja života poprijeko gledate sve tetovirane ljude u maskirnim uniformama sa dugim cijevima, naročito kada dolaze iz zemlje iz koje su stigli i oni koji su vam okrastili porodično stablo, naročito kada nose iste zastave i pjevaju iste pjesme kao oni
Znali smo da je Mile Dodik autoritet za Mitra Mirića. Ali ko je mogao pretpostaviti da je nekadašnja uzdanica genijalnih poznavalaca Balkana iz zapadnih think tankova i ambasada, koji su ga doveli na vlast, a današnji Putinov top na geopolitičkoj šahovskoj tabli čiji dio pokriva Bosnu i Hercegovinu, prilježno čitao velikog Borislava Pekića?
Koji u „Pismima iz tuđine“ piše:
U Evropi se veli: „Hoda kao patka, kvače kao patka, izgleda kao patka, onda je to patka.“ Englez bi kazao: „Hoda kao patka, kvače kao patka, izgleda kao patka, verovatno je patka.“ Samo sam ja kao Srbin nezavisnog mišljenja, kazao: „Hoda kao patka, kvače kao patka, izgleda kao patka, sve je to istina, ali je to ipak – slon.“
Pekićevu literarnu ironiju Dodik pretvara u brutalni politički cinizam.
Suočen sa pisanjem Žurnala (na koji se koji dan docnije pozvao The Guardian) o paravojnoj formaciji koja je marširala ulicama Banje Luke i zasjela u Skupštinu Republike Srpske, on saopštava da u Dodikatu nema paravojnih formacija.
Jer, kao što na jednom mjestu piše Pekić: „Ono što je očigledno, nije istina“.
Dakle: to što je „Srbska čast“ očito paravojna formacija, koja se kao paravojna formacija predstavlja, nipošto ne znači da i jeste paravojna formacija. To što su pripadnici paravojne formacije snimljeni u Banja Luci nipošto ne znači da u Republici Srpskoj ima paravojnih formacija. To što su pripadnici paravojne formacije u skupštini Republike Srpske dobili VIP tretman ne znači da je ta paravojna formacija tamošnjim vlastima bliska, a još manje znači da je pod njihovom zaštitom.
CRNOGORSKI SCENARIJ
Slično smo već vidjeli u Crnoj Gori.
Tamo je Demokratski front svojevremeno osnovao takozvanu „redarsku službu“, odnosno „vojsku Fronta“, kako su je neki zvali. Ta je humanitarna formacija, oformljena od članova zloglasnog Miloševićevog Sedmog bataljona i asova rubrike „Crna hronika“ snimljena kako se postrojava na ulicama Podgorice. Vrh demokratskog fronta sebe je nazivao „Vrhovnom komandom“ i sljedbenicima poručivao „da sačekaju naredbe Vrhovne komande“.
Ništa od toga, dakako, nije značilo da se Demokratski front sprema za nešto nasilno. Opšte je poznato da se Vrhovne komande bave svim i svačim, od humanitarnog rada do zaštite okoliša – samo ne ratom. Kada na završnom predizbornom mitingu masi, koju si pozvao da se u izbornoj noći okupi ispred Skupštine, poručiš da sačeka naredbe Vrhovne komade, to može značiti svašta: da uzmu i čitaju Hegela, naprave najveći burek na svijetu, veći i od onog koji su savili u Tuzli, zagrle jedno drugo i zapjevaju „Give Peace a Chance“, na primjer. Kada se Crnom Gorom na motorima vozikaju Putinove bande, pa u Kotoru, gdje ih dočeka Amfilohijev pop Momčilo Krivokapić izvedu performans tokom kojeg razviju srpske, ruske i grčke, ali ne i crnogorske zastave, oni time ne šalju nikakvu političku poruku, nego šire hrišćansku i pravoslavnu ljubav.
Isto čine i pripadnici „Srbske časti“. Zašto bi to što su dobro naoružani i od ruskih službi ratnim vještinama obučeni značilo da se spremaju pucati i ubijati?
ZAŠTO NAM SMETAJU PARAVOJSKE
Zašto bi nekome u Bosni smetalo prisustvo neformalnih vojnih jedinica sačinjenih od kriminalaca? Zato što su, devedesetih, slične formacije, poput Arkanovih tigrova i vikend-koljača iz Srbije i Crne Gore, počinile jezive ratne zločine? Dajte, molim vas. Drugo je vrijeme danas.
Na osnovu vlastitog iskustva zaključiti kako se paravojne formacije osnivaju tamo gdje se spremaju zločini krajnje je zlonamjerno. Zato što su vam neki tetovirani ljudi u maskirnim uniformama, naoružani dugim cijevima, pobili familiju i zapalili kuću nije razlog da do kraja života poprijeko gledate sve tetovirane ljude u maskirnim uniformama sa dugim cijevima, naročito kada dolaze iz zemlje iz koje su stigli i oni koji su vam okrastili porodično stablo, naročito kada nose iste zastave i pjevaju iste pjesme kao oni.
„Vrhovnoj komandi“ Demokratskog fronta danas se u Podgorici sudi za pokušaj državnog udara. Oni se brane da nikakav državni udar planirali nisu. Našto ih čovjek mora upitati samo jedno: budući da ste formirali Vrhovnu komadu i postrojili „redare“ a pješadiji poručili da sačeka naredbe – zašto niste?
Odbrana Demokratskog fronta, u biti, glasi: puška kojom smo prijetili bila je prazna. Dok građani čekaju da im sud saopšti je li puška bila prava i napunjena, ili pak plastična, crnogorske su vlasti Vrhovnoj komandi tu pušku uzele, komandante nagnule preko sudske klupe i njome ih izlupetale po stražnjici.
Snaga Milorada Dodika leži u destruktivnoj moći koju ima. Na primjer onoj da zaustavi ulazak Bosne u NATO i EU. Isti cilj imao je i Demokratski front, ali za njegovo ostvarenje nije imao snage.
Kratkoročno, Dodik od medijske buke o „Srbskoj časti“ neće imati štete, a hoće koristi. Čovjek je upravo demonstrirao da je njegov destruktivni arsenal veći nego što se mislilo.
Dugoročno, jedno je istinska opasnost za Dodika: da neko ko ima moć da zamahom ruke sruši figure na šahovskoj tabli na koncu pomisli kako on prijeti pravom puškom.
(zurnal.info)
