Još jedna (da li i posljednja!) protestna šetnja Sarajevom nakon još jednog (da li i posljednjeg!) „nerasvijetljenog“ slučaja ubistva svjedoči o besmoći koju u nama proizvodi aktuelni pravosudni sistem.
Autor: Impuls
Nisam sigurna koliko u tom istom pravosuđu razumiju naše poruke, jer ovakava komunikacija pripada civiliziranom svijetu, u kojem se precizno znaju uloge svih društvenih aktera, između ostalog, policije i pravosuđa, a oni, to znam iz vlastitog iskustva, s oštećenima komuniciraju kao sa osumnjičenim, u najmanju ruku.
Zato, gospodine Memiću, nemate se Vi kome i zašto izvinjavati za uznemiravanje jer nas učite, i budite iz dubokog sna u koji smo zapali još devedesetih. Građani Sarajeva morali bi Vam biti zahvalni, kao i svima drugima koji mirno šetaju i mirno upozoravaju da bi istu sudbinu u nekim drugim okolnostima mogla doživjeti i njihova djeca. Morali bi, da su građanski solidarni kao što nisu. A da nisu, govori broj učesnika u protestnoj šetnji. Ništa nisu naučili ni iz Vedranovog slučaja, kao ni iz drugih slučajeva, zato što nisu htjeli i zato što je većini lakše patiti od različitih vrsta amnezije, jer amnezija anestetizira.
Da nema onih kojima je amnezija pokriće za vlastitu neodgovornost, već biste i Vi i Vedranova majka i ja znali ko je sve učestvovao i na koji način u ubistvu naše djece. Da nema tata i mama koji imaju „svoje ljude“ a koje su sticali zadnjih dvadeset godina, ne bismo morali bespomoćno šetati. Pitate se – ko u svome domu krije Dženanovog ubicu – i tražite da Tužilaštvo radi svoj posao. Da Tužilaštvo radi svoj posao ovo pitanje ne biste ni morali postavljati, dobili biste odgovor prije nego biste i postavili pitanje. I inače na sva Vaša postaveljena pitanja teško ćete dobiti odgovor. Znam to opet iz vlastitog iskustva. I mogu Vam sa sigurnošću reći:
1. Niko nikad neće odgovarati za nerad i pogrešan smjer istrage, kao ni za to što nisu ispitivane okolnosti istrage. Budite sretni da Vas ne počnu istraživati. Da ne dođe do potpune zamjene teza jer se to prečesto dešava. Tako nas Tužilaštvo uvjerava da je efikasnije i da ima smisla što je na budžetu.
2. Ne pitajte se kako se djevojci moglo slijepo vjerovati. Ona ima tatu i mamu koji imaju „svoje ljude“. Nemojte ni pomisliti da bi je u bilo kojem slučaju provjeravali. Vama nije pomogao samo jedan svjedok, a nama čak, kako tvrde u Tužilaštvu, nije moglo pomoći ni 120, koji su svjedočili – čemu? A nisu ni snimci kamera iz 2015. na okolnosti iz 2013/2014.
3. Nemojte se čuditi što nije izuzeto ništa što ima direktne veze sa ubistvom, niti što nije kriminalistički obrađena jer ona se ipak branila. Ovdje se zna desiti da ni oni koji napišu otvoreno „WE ARE THE REASON“ nakon nečije smrti ne budu kriminalistički obrađeni.
4. Uzalud ćete tražiti stručnu i nezavisnu medicinsku dokumentaciju djevojke, prije se može desiti da Vas vještače, da Vam se utvrdi histerija ili nešto slično, pa se Dženanova smrt jednostavno proglasi ubistvom uzrokovanim bježanjem od Vas.
5. Ne čudite se što djevojka lažući štiti sebe, što je na isti način štite roditelji i što pomažu njezinu „amneziju“, jer i u našem slučaju dalo se vremena glavnom svjedoku i za „amneziju“ i bježanje, odnosno majci i dajdži za osmišljavanje „amnezije“ i pored nalaza za hitnu hospitalizaciju, a o forenzičkim pristupima drugom prilikom.
6. I nemojte se začuditi što nećete dobijati informacije o istrazi, budite sretni da ne dobijate glasine kako o Vama vlada animozitet u Tužilaštvu.
Na koncu, moj zadnji savjet Vama stečen vlastitim iskustvom glasi: kad saznate ko su roditelji ubica Vašeg sina, bit će otklonjene i sve ove nedoumice oko vođenja i toka istrage. A ono što sigurno znam, budu li im roditelji neki pravni savjetnici OSCE-ovci, reformatori našeg pravosudnog sistema, razni naši ambasadori, direktori moćnih firmi koji znatno finansiraju glavne stranke i njihove kampanje, a često su i njihovi kadrovi, različiti sportaši ili modni dizajneri, jednom riječju, sve sama sarajevska elita, nikad nećete doći do suda, a o pravdi koja uključuje kaznu za počinitelje da ne govorimo.
Moje saučešće porodici Memić i izvinjenje što sam bila spriječena učestvovati u šetnji.
