fbpx

Branje trave ive na Ozrenu – biljka koja je zaštitila Gostilj i sačuvala običaje

Branje trave ive na Ozrenu – biljka koja je zaštitila Gostilj i sačuvala običaje

Foto: Ratko Pilipović/Impuls

Zahvaljujući ivi koja uporno raste na Gostilju i danas Ozrenci kao i njihovi preci beru ovu travu svake godine i ne zaboravljaju običaje.

Piše: Jelena Jevđenić

Iskusni berači ljekovitog bilja reći će da su juni i juli najidealniji mjeseci za branje ljekovitog bilja. Međutim, za mještane na obroncima Gostilja, jednog od vrhova planine Ozren, septembar je najidealniji mjesec za branje ljekovite trave ive, koje tu ima koliko i zvijezda na nebu.

Svake godine, 11. septembra, Ozrenci su se penjali na Gostilj i brali travu ivu od koje su kuhali čaj, pravili tinkture i stavljali je u rakiju. Sada, iz godine u godinu, pridružuju im se ljudi sa svih strana, ne samo iz Bosne i Hercegovine, već i iz inostranstva i beru ovu ljekovitu biljku.

Ceremonija branja trave ive počinje u crkvi u zaseoku Konopljišta. Tog dana pravoslavni vjernici obilježavaju Usjekovanje glave svetog Jovana Krstitelja. U selima na obroncima Ozrena postoji vjerovanje koje se prenosi s koljena na koljeno da je trava iva, ubrana baš na taj dan, najljekovitija. Nakon molitve, litije i berači se penju uz strme padine do Gostilja. Oko tri kilometra se pješači do vrha kroz najljepšu šumu.

„Evo mene, majko, na Gostilju, na Gostilju berem travu ivu“

Ozrenke koje već godinama dolaze i beru travu ivu, rado će i zapjevati stihove koji su pisani o ovom običaju.

Koliko je stara tradicija branja trave ive na Ozrenu, ne zna se tačno. Ali ako upitate i najstariju osobu koju taj dan sretnete, reći će vam „ja se sjećam da je to moja baba brala“.

Jelena Marković, porijekom s Ozrena,  svake godine učestvuje u branju ove biljke.

Ona, kao i dio organizatora, rano ujutru dođe na Gostilj.  Nekoliko metara prije vrha nalazi se mala brvnara, ispred koje su stolovi i klupe. Tu se poslužuje čaj od ive i hrana za posjetioce.

“Ujutru ustajemo rano, spremamo ručak i donosi se posna hrana. Mi dođemo ovdje. Odozdo krene pop i litije. Popnu se na vrh. Svu travu koju uberemo stavimo na vrh Gostilja i pop osvješta. Poslije toga svako uzima svoju travu i nosi kući. Tu se pomolimo bogu i tu je ceremonija završena što se tiče crkvenog obreda. Onda bude veselje i muzika, bude pjesma. Svako se na svoj način zabavi kako zna i umije”, govori nam Jelena i dodaje kako svake godine upozna nove ljude na ovom događaju.

“Prošle godine  došli su ljudi iz Holandije i oduševili su se, iz Bijeljine i iz Brčkog došao je autobus pun ljudi”.

 

I Mirjana Jokić iz Doboja svjedoči kako iz godine u godinu ova tradicija raste.

“Bilo je i prije rata, samo manje je bilo naroda. Sada, svake godine sve više ljudi dolazi”.

Mirjana i Jelena rado pomažu neiskusnim beračima i dijele svoje znanje kako na pravilan način spremiti ubrano bilje.

Ekipu Impulsa su naučile kako se bere trava iva i kako je razlikovati od lažne ive.

Makaze u ruke, ceker za rukom

Trava na Gostilju nije velika. Taman je tolika da prekrije članke nogu. Ove godine bila je velika suša i to se vidi po boji trave koja čini da Gostilj s nizine izgleda kao pustinja. Kada koraknete u travu bezboj malih smeđih skakavaca iskoči iz nje. Biodiverzitet ovog područja je izuzetan.

 

Biljka iva raste u vidu malog grmlja, najviše 15-20 cm iznad površine zemlje. Obično raste na kamenitom tlu. Da bi se bolje uočila u travi, potrebno je sagnuti se, rukama razgrnuti travu i početi s branjem. Bere se isključivo makazama ili nekim nožem, nipošto se ne čupa iz korijena. Cvjetovi ive su blijedožuti, listovi tamnozeleni s gornje strane, a s donje strane bjelkasti. Upravo ta bijela donja strana lista je ono po čemu se može razlikovati od lažne ive, kod nje nema bijele boje.

IMG 8120

Ubranu ivu najbolje je staviti u platnenu vrećicu ili ceker. Kada se odnese kući, može se koristiti svježa, ali i suva.

“Trava se opere i prosuši u hladu. Može se praviti čaj ili ju možete potapati u rakiju. Dobra je za stomačne probleme, želudac, glavobolje”, govori nam Mirjana.

mirjana ozren

Mirjana Jokić

Za ivu u narodu kažu “dobra je za sve” zato i postoji uzrečica “Trava iva od mrtva pravi živa”.

Iva je spicifičnog mirisa, gorka je i oporog je ukusa. U knjigama o ljekovitim biljkama ona je neizostavna biljka za mnoge tegobe, čisti tijelo,  ima antifungalno i antibakterijsko djelovanje, snažan je antioksidant, a prema novijim istraživanjima, antioksidativno djelovanje čaja od trave ive je jednako onom u zelenom čaju.

Biljka iva uspijeva na nadmorskoj visini od 500 do 1 000 metara. Najpogodnije stanište joj je na oko 700 metara visine, baš na uzvisini kao što je Gostilj, koji je na 773 metra nadmorske visine.

Jelena kaže da u okolini nema ive, te i da su neki pokušali da je presade.

“Moja komšinica je odnijela i posadila je u Doboju, ali nije uspjela. Gdje je malo više brdo i kamenito, ive ima, ali nema je nigdje kao ovdje na Gostilju. Ovdje je najviše ima. Ona voli kamenito”.

Baš zbog bogatstva biljke ive Vlada RS je 2022. proglasila Gostilj zaštićenim staništem. Pošte Srpske su 2020. godine predstavile poštansku markicu s motivom branja trave ive, a ovaj običaj je još 2018. uvršten na UNESCOV popis svjetske baštine.

Ozren nije na prodaju

Ovu tradiciju Ozrenci čuvaju i njeguju od pamtivijeka. Isto tako su glasni za očuvanje Ozrena. Cijelim putem kroz šumu do Gostilja postavljeni su znakovi s porukama kao što su “Ozren nije na prodaju”, “Kuća nije na prodaju”, “Prodajete, a ništa nas pitali niste” i slično.

Na priču o rudarenju na Ozrenu, svi negoduju. Ljudi su ogorčeni zbog mogućeg kopanja. Kažu, ako nas iko bude pitao, od tog nema ništa. A i ako nas ne bude pitao, nećemo dozvoliti.

IMG 8094

Fotografije: Ratko Pilipović/Impuls

Impuls