U susret ovogodišnjem BL’ART Festival-u nezavisne umjetničke scene, koji će se održati u periodu od 27. do 29. augusta 2015. godine na lokaciji banjalučkog DKC Incela, razgovarali smo sa jednim od gostiju muzičkog programa festivala. Naš sagovornik Ivan Jurić Yuri, pjevač grupe ST!LLNESS iz Hrvatske, pričao nam je o počecima grupe, razvitku benda od nastanka do danas, i budućim ostvarenjima.
Razgovarala: Jelena Jevđenić
ST!LLNESS je nastao 1998. godine, u formatu underground hip-hop dvojca. Nakon odlične uvodne faze oformljenja, snimanja i nastupa, 2005. godine u priču ulaze muzičari sa živim instrumentima i to poprilično mijenja pristup stvaranja benda. ST!llness ima tri studijska albuma, “Sve što znam o životu je...odabrao Đelo Hadžiselimović” iz 2007., “Globalno zatupljenje – Paket za preživljavanje” 2009., “STI!LLNESS” 2012.
Prošlo je deset godina od nastanka ST!LLNESS -a...kako uspoređujete tadašnji period sa sadašnjim periodom? Šta se izdešavalo u tom periodu od deset godina?
Ivan Jurić Yuri: Prije deset godina kad je nastao ST!LLNESS live bend je bilo lakše nać svirku sa bendom nego na matricu. Ja san godinama do tad nastupa na matricu i dobro me išlo, al san htio više zvuka i snage, gitare i više ljudi sa mnom na bini jer je dojam tako bija ozbiljniji, a i moj osobni rast kroz muziku sve veći i jači. Uz vlastite želje san kroz poznanstva i prijateljstva sa Antom i upoznavanje s Dadom u Zagrebu počea nekako s njima gradit sliku kako bi to tribalo uživo izgledat. Danas je svejedno kako izvodiš svoju muziku i ljudi puno više cijene produkciju i DJeve nego bendove. Bendovska muzika se sporije i teže realizira i tehnički je zahtjevnija za izvedbu. Iman u novije vrime jako pozitivna iskustva sa Lukom kroz Banana Zvuk di nam je puno lakše nać gažu i realizirat je. Kroz ovih deset godina san osobno narasta kroz bend i muziku i upozna gomilu zanimljivih ljudi po cilom Balkanu, a neki su mi postali i životni prijatelji. Pogotovo ljudi iz "struke". Bend je posta skupina ljudi koji ozbiljno promišljaju muziku i proizvode je. Svirali smo svugdi i u 90% slučajeva nam je bilo odlično. Zahvalan san na svemu do sad i idemo dalje još ozbiljnije i bolje.
Kada su žanrovi u pitanju, gdje ste vi na muzičkoj sceni?
Ivan Jurić Yuri: Moglo bi se reć da smo mi nesvakidašnji rokenrol sastav koji naganja jungle, hip-hop i roots muziku. Ima tu elemenata svih žanrova jer smo dosta različiti i svak vuče na svoju stranu, al navedeno je ono oko čega smo se uspili nać u kolikom tolikom balansu. A di smo na sceni? Neman pojma. Negdi na rubu takozvanog undergrounda i mainstreama. Mislin da nijednu publiku uživo do sad nismo ostavili nezadovoljnom svojim nastupom. Uvik dajemo sve od sebe pa šta bude. Još nismo uspili postić da smo s nekim albumom većinski zadovoljni i da svi stanemo iza toga. Publika ima svoje favorite i trenutno možemo samo od njih osluškivat, al bi htjeli da iz nas izađe ono najbolje - i kreativno, i u realizaciji i produkciji. Kad to uspijemo mislin da će se odgovor na ovo pitanje sam formirat. Mi pokušavamo iz onoga šta nosi svak sa sobom proizvest nešto novo, autentično i da se na prvu može reć “ovo je ST!LLNESS pisma.” Nekad zna zapet u procesu, al kad se posloži onda je to to. Novosti u stvaranju će bit i njih isto donose svi sa svojih strana, većinom iz iskustava rada sa drugim muzičarima i projektima.
Da li zbog socijalno-političkih angažovanih tekstova postoji medijska cenzura?
Ivan Jurić Yuri: Moji tekstovi se mogu podijelit u četri osnovne kategorije: iskustveni - doživljaji vlastitih životnih uspona i padova, emocija i situacija, komentatorski - kad promatran nešto sa strane i promišljan o tome pa pišen šta u tome trenu mislin, podsvijesni - kad mi vlastita podsvijest urla svijesti i pokušava joj nešto reć pa to moran napisat da bi naučija sam od sebe i sugestivni - kad pišen o nečemu na šta mi je ukaza neko sa strane, a mogu to doživit i smatran korisnim za ugradit u sebe i podilit sa drugima. Neke oblike cenzure smo doživili. Doživili smo i da neke zajebancije ljudi svate preozbiljno. Okolina dosta utječe na mene ka čovika i tekstopisca. Sićan se da mi je, kad san tek počea s pisanjem, najveći motiv bija da izbacin iz sebe sve šta me opterećuje. Tad san mislija kako je to maksimalno šta neko ko piše zapravo i može. Danas vidin da nije tako i da se može puno više, al tek sad mi je jasno koliko se toga neželjenog nakupilo u meni i po prvi put iman želju filtrirat negativnosti za koje san svjestan da uopće nisu moje. Skužija san da funkcioniran ka spužva sa pojačalom. Sve emocije i misli koje me okružuju u bližoj okolini ili posredstvom medija svjesno ili nesvjesno upijan skoro do maksimuma, provodin kroz neku vrstu pojačala šta je u meni i kad dođe do preopterećenja sve ide van. Sritan bi bija kad bi neka ljutnja ili bijes završili u pismu, a ne kroz direktnu manifestaciju prema užoj ili široj okolini, al odrastanjem san skužija da mi ni to nije dosta. Od pred kraj prošle godine gradin dvosmjerni filter. Kroz njega po prvi put svjesno razabiren negativnosti i čistin se pa mi tako ostaje puno više prostora za upijat ostalo. Filtrat u suprotnom smjeru služi da ono šta mi je promaklo prema unutra ne ide pojačano prema van. Puno je posla tu. Uz filter i postojeće pojačalo triba izgradit i dobar reciklažni stroj da se svo organsko smeće pretvori u gorivo za daljnji rad, a ne u nezbrinuti otpad koji opet radi nerede po tuđin dvorištima i javnim površinama. Tek povrh svega navedenog dolazi do onih klasičnih problema svakog umjetnika, a to je uguravanje svega u geometriju i estetiku te realizacija i finalna produkcija. Ukratko: previše filozofiran oko svega jer san tako naučen doma i na faxu, a zapravo san u suštini puno jednostavniji i lakši. Šta se može vidit i iz ovih odgovora, hehe...Deset godina nije ni puno ni malo, a kroz njih smo dosta toga prošli i naučili. Socijalna angažiranost je proizašla iz vlastite socijalne situacije i one koja nas okružuje i sa godinama se minja ka i mi. Politiku se trudimo izbjegavat sve ove godine. Previše je nestabilna da bi je svjesno podržava - bilo koja. Nestabilnija od mene samog, tako da se trudin ne ulazit ni u čije političke stavove i projekte. Previše utopistički gledan na svit da bi bija kompetentan upletat se u takve stvari. Mogu se pripoznat u mnogim idejama vezanim uz ekologiju, održivi razvoj, umjetnost, obrazovanje, ali u zadnje vrime ne mogu više pratit toliko društvena i politička zbivanja pa se držin dalje od toga. Sad su mi puno draži ovi podsvijesni i iskustveni tekstovi. Vidi će se to na idućem albumu...čut, bolje rečeno.
Šta publika može očekivati od ST!LLNESS-a u narednom periodu?
Ivan Jurić Yuri: Dogovorili smo se da od par gotovih stvari moramo odabrat koja će bit najavni single za album. Kad to napravimo snimit ćemo je zapravo i lansirat van da ljudi ozbiljno svate da stvarno još radimo. Nakon toga se bacamo u dovršavanje kompletnog albuma i pičimo dalje. Sirovi materijali su jako dobri i sa onim šta je do sad dovršeno smo jako zadovoljni pa želimo da i ostatak bude takav. Kako će sve to skupa tehnički izgledat i u kojem će obliku izać to se još dogovaramo. O vremenskim rokovima neću govorit jer ih nismo nikad ispoštovali, ali zbog sebe ćemo se trudit da bar to sa singleom bude do kraja godine. U tom periodu ćemo svirat festivale i ozbiljnije solo svirke.
ST!LLNESS počinje sa svirkom u 23:00, 29. 08. u prostorijama DKC Incela.
ST!LLNESS možete pratiti na facebook stranici i youtube kanalu:
https://www.facebook.com/stillnesshr
https://www.youtube.com/user/STILLNESSTUBE/videos?view=1&flow=grid
Impulsportal
