Nikola Stanković, foto: KKK Vrbas
Svaka rijeka je centralno mjesto grada kroz koji protiče. Tako je Vrbas, sa svojim obalama, posebno sastajalište za Banjalučane.
Obale Vrbasa su omiljena mjesta okupljanja mještana i nezaobilazno turističko odredište. Zbog svojih brzaka i bukova Vrbas je savršen za razne sportove na vodi. Svojim dugim tokom Vrbas prolazi kroz brojne klisure, kanjone, kotline i gradove. Iako izvire u okolini Gornjeg Vakufa, on je ipak simbol Banjaluke.
Ali Banjaluka ne čuva svoju rijeku. Njene obale su uzurpirane divljom gradnjom, a korito zagađeno fekalijama. Ono što Banjaluci i Vrbasu hitno treba je kolektor za prečišćavanje otpadnih voda da bismo se vratili na rijeku i njene obale. Trenutno, onečišćenje rijeke možemo da vidimo golim okom, no koliko je Vrbas zaista nečist, to znaju ljudi koji borave na vodi.
Nikola Stanković, kajakaš koji je odrastao na Vrbasu, za Impuls je kazao da građani nisu svjesni koliko je rijeka zagađena.
„Sa sigurnošću tvrdim da ljudi apsolutno nemaju predstavu o stanju rijeke Vrbas u gradskoj zoni. To stvarno stanje u kojem se nalazi znaju samo dajakaši, ribari i mi kajakaši. Najiskrenije, nemam pojma ko još osim nas navedenih prilazi rijeci u gradskoj zoni. Nažalost, plaže u gradu više ne postoje, a prije svega nekoliko godina imali smo bezbroj plaža po naseljima. Samo na dijelu između Gradskog i Rebrovačkog mosta je bilo 10 i više plaža. Roditelji više ne vode djecu na Vrbas, u ljetnom periodu nema više skakača, nema kupača, nema raje na Vrbasu… nema ih uopšte, a to nam je bila kultura života u Banjaluci i ono nešto banjalučko, čega isto tako više nema. Ubijeđen sam da današnja djeca u Boriku i ne znaju kako i kuda da siđu do rijeke, osim kroz Dajak-klub i Kajak-klub“.
Impuls: Kako to sve utiče na sportske i rekreativne događaje na Vrbasu, odnosno u Banjaluci?
Stanković: Što se tiče sportskih događaja, iako imamo sve uslove da se kajakaška takmičenja kao nekada održavaju u gradskoj zoni, mi smo primorani da ih održavamo u kanjonu Tijesno, jer je Vrbas u gradu potpuno uništen i u tom ljetnom periodu je više kanalizacija nego što je rijeka. Bukvalno je pretvoren u jedan veliki protočni kolektor otpadnih i fekalnih voda. Mi smo u zadnjih nekoliko godina pokušali da lagano spuštamo trke u grad, da bar po jedna trka u sklopu manifestacije bude u gradskoj zoni, ali su nam strani takmičari izrazili negodovanje. Imali smo ideju da se trke voze od Slapa u Novoseliji do tvrđave Kastel i da na taj način imamo jednu od ljepših staza u svijetu, da kajakaši voze ispred plaže na Vrućici, nove gradske plaže, plaže na Zelenom mostu, dajak pristaništa i da na kraju završe ispod tvrđave Kastel, ali nismo uspjeli. Rekreativne aktivnosti na Vrbasu takođe trpe i sve su manje mogućnosti za taj vid rekreacije. U gradskoj zoni, naravno. Konkretno u kajaku, prvi časovi i obuka rekreativaca se sastoje i od čestog prevrtanja s kajacima i plivanjem u rijeci; zamislite da neko u Boriku zapliva. Iz tog razloga smo primorani da obuku radimo na udaljenijim lokacijama uzvodno od kluba, da one naprednije „tjeramo“ da obavezno moraju veslati uz vodu i da se ne zadržavaju na dijelu Vrbasa u Boriku gdje se i nalazi naš klub. Već sam pomenuo kupanje i aktivnosti u ljetnom periodu kojih više uopšte nema.
Osim sportskih i rekreativnih aktivnosti, po meni je još jedan veliki problem pranje banjalučkih ulica vodom iz Vrbasa. Kao što velika većina ne zna stanje rijeke Vrbas, tako ne znaju ni kako izgleda voda kojom se pune cisterne. Pumpa za punjenje cisterni se nalazi kod Rebrovačkog mosta u Boriku, nekoliko stotina metara od zadnje kanalizacije koja se ulijeva u rijeku, tj. iznad pumpe se nalaze sve problematične kanalizacije i ispusti koji zagađuju Vrbas pa zamislite sada kada se tom vodom „operu“ gradske ulice i trgovi na ljetnim temperaturama.
Impuls: Kakvu sliku dajemo stranim sportistima, kada dođu u Banjaluku?
Stanković: Nikakvu. Zamislite da Vi odete u neku udaljenu zemlju u svijetu koja je zbog rijeke i prirodnih uslova kojima raspolaže dobila organizaciju svih najvažnijih trka koje postoje, a onda vidite da su tu rijeku pretvorili u kanalizaciju. Kakvu biste sliku imali? Kajak-kanu klub „Vrbas“ je od 2010. godine do danas, na rijeci Vrbas (u svim uzrasnim kategorijama i kajakaškim disciplinama) organizovao Prvenstvo Balkana u kajaku (2010.), pet trka Euro-kupa (2015., 2016., 2017. i 2018.), četiri evropska prvenstva (2011., 2014., 2015. i 2022.), četiri trke svjetskog kupa (2012., 2013., 2018. i 2021.) i dva svjetska prvenstva (2016. i 2019.), a što nikada niko u svijetu nije uspio u jednom olimpijskom sportu. Sve zahvaljujući rijeci Vrbas. Takmičari iz mog kluba redovno učestvuju na trci koja se vozi u Češkim Buđevicama gdje su na kolektoru otpadnih voda, tačnije na dijelu ispusta prečišćene vode, napravili umjetnu kajakašku i rafting stazu, kamp-prostor, park, biciklističku stazu… a kod nas je potpuno obratno. Od prirodne staze, parkova, šetačkih staza, biciklističkih staza, kupališta… napravili smo kanalizaciju.
Foto: Impuls
Impuls: Već je prošlo godinu dana od kako je grad najavio da će biti završena studija projekta za kolektor za prečišćavanje otpadnih voda u Vrbasu. Studije još uvijek nema.
Stanković: Mi imamo taj kolektivni problem da samo slušamo obećanja i neprestano čekamo. Valjda nam je to svima (ili bar velikoj većini) urođena greška. Kad nas neko od prijatelja ili porodice „ispali“ za neku banalnu stvar, mi se ljutimo i zamjeramo, a kad nas decenijama ispaljuju za kolektor koji je od najvitalnijeg interesa za grad u kojem živimo, za naše životno okruženje, životne uslove, e tu smo pomirljivi i to nam je skroz OK. Kolektor je najavljivan i mnogo ranije, pred svake izbore, u svakoj kampanji i u svakoj političkoj strukturi. Takođe, iz trenutne gradske vlasti su bili najkonkretniji i najubjedljiviji, kad su u predizbornoj kampanji za posljednje lokalne izbore govorili da će Vrbas biti prva stvar, tj. da će „…ovaj problem biti iskorijenjen u prvih sat vremena njihovog mandata, kao jedan od najvećih problema u našem gradu“. Prođoše ti sati, tačnije prođoše skoro tri godine, ali prođoše i decenije pod mnogim vlastima i mnogim gradonačelnicima, a Vrbas nikada nije bio prljaviji, zagađeniji i uništeniji. Što se tiče najavljene studije za projekat kolektora, ne bih da budem onaj koji samo „crni“ i kritikuje i stvarno bih bio presrećan, tj. vjerujem da bih bio najsrećnija osoba u Banjaluci da vidim bilo koji konkretan pomak u ovom problemu, ali nažalost se to još uvijek ne dešava, još uvijek čekamo.
Impuls: Da li mislite da će izgradnja kolektora biti uskoro?
Stanković: Nadam se da hoće, ali misim da neće. Bio bih najsrećniji da griješim. Naslušao sam se previše vlasti i previše gradonačelnika do sada da bih imao neku vjeru u taj projekat. Svi pričaju o nekim rješenjima ovog problema, desetine obećanih načina od centralnog kolektora do pojedinačnih manjih, koji bi prečišćavali otpadne vode prije ulijevanja u Vrbas, ali svi oni i dalje izdaju građevinske dozvole svim novim stambenim kompleksima koji se priključuju na kanalizaciju, a koja na kraju završava u Vrbasu. Postoje prakse u zemljama okruženja gdje se kao obavezan uslov za izgradnju nove zgrade/stambenog kompleksa mora izgraditi i sistem za tretman otpadnih voda, kojim se prečišćena voda dalje koristi za vodokotliće, za održavanje higijene u kompleksima, u zgradama, prodaje se priključak za autopraonice, višestruka korist za sve. Nema daljeg zagađenja rijeke i životnog okruženja, ne troši se pitka voda za vodokotliće, za pranje stubišta, zalijevanje i pranje dvorišta.
Da je bilo koja gradska vlast, prethodne ili sadašnja, stvarno bila zainteresovana za rješenje ovog problema imali su toliko načina da zaustave dalje zagađenje rijeke Vrbas i da onda traže način za sanaciju do tada nanesene štete. Ovako samo imamo predizborna obećanja i lažnu brigu, koja traje nekoliko dana ili mjeseci i to je to. Svaki put se pravdaju prevelikim troškovima izgradnje kolektora, a s obzirom da se iz dana u dan sve više gradi i sve više WC šolja spaja na rijeku Vrbas, to će bit sve skuplje i skuplje pa samim tim i sve manje izvodljivo. Daj bože da se pojavi vlast i struktura koja stvarno želi riješiti problem Vrbasa, tada će se nešto i uraditi. Možda i ako se pojavi neko brzo rješenje koje bi, bez obzira na cijenu, moglo biti gotovo u periodu 2-4 godine, tada ni pare ne bi bile problem. Ovako niko ne želi da uloži stotine miliona u izgradnju kolektora koji možda u tom mandatu (ili čak i u dva) neće imati prostora za slikanje i hvaljenje. Trošiti pare bez mogućnosti slikanja i kupljenja zasluga nije u opisu djelovanja naših političara.
S obzirom da sam skoro tri decenije svakodnevno u govnima do guše, ja bih mogao o ovome beskonačno pričati i pisati, ali mislim da nije to više nikome bitno i da sve manje ljudi razmišlja o rijeci Vrbas. Možda nam Vrbas i ne treba, a sigurno ga nismo ni zaslužili.
Nikola Stanković je član Kajak-kanu kluba „Vrbas“ Banja Luka od 1994. godine, takmičar reprezentacije BiH, uspješno se takmičio od 2003. do 2008. godine, te se nakon sportske karijere posvetio trenerskom i menadžerskom poslu u klubu. Delegat je u kajak-kanu i rafting-savezu Bosne i Hercegovine s pravom glasa na kongresima Evropskog kajakaškog saveza i Svjetske kajakaške federacije. Generalni sekretar Kajakaškog saveza BiH i Kajakaškog saveza RS. Član komisije za vrhunski sport Olimpijskog komiteta BiH. Trenutno je direktor Kajak-kanu kluba „Vrbas m:tel“.
Razgovarala: Jelena Jevđenić
