Foto: Kristijan Smok
Iako su zahvaljujući svom MC-u, Ivanu Juriću-Yuriju, nominalno odraz splitskog mentaliteta, grupa ST!LLNESS ima pedigre “pravog zagrebačkog benda”, čiji članovi dolaze doslovno iz svih hrvatskih regija. Sinergija je to urbanog predznaka koja po svojem sastavu puca na urbanu ili kozmopolitsku pripadnost jednoj globalnoj kulturi.
Bend koji smo zapratili kao kariku koja povezuje poetiku Ede Maajke s onim Alejuandra Buendije, odnosno TBF-a, svoj je prvijenac objavio prije petnaestak godina, pod eponimnim naslovom “Sve što znam o životu je … odabrao Đelo Hadžiselimović”, čije je songove pohvalio svojedobno i dotični televizijski urednik. Uslijedilo je “Globalno zatupljenje”, a za njim album oživotvoren imenom samog benda, nakon čega je uslijedilo desetak godina pauze prije nego li je objavljen posljednji album, “Kocka je okrugla”. Kako bend u četvrtak promovira album u zagrebačkom Boogaloou, pao je grah da se tim povodom malo zapričamo s Yurijem.
Novi album tvog benda "Kocka je okrugla" pojavljuje se nakon albuma "S.t.i.l.l.n.e.s.s" i pauze koja je potrajala više od deset godina. Što je okupilo bend natrag k albumu i procesu preispitivanja sebe i svijeta kao općeg mjesta tvoje poetike?
- Bend je tu cilo vrime – i pisme. Uspija san, satirući se s drugim poslovima, ostavit malo love sa strane da si priuštimo prostor i vrijeme potribno za završavanje albuma. Pod tim vremenom ključan je bio boravak u Zagrebu, bez da se bavim drugim poslovima – već isključivo albumom.
Ime albuma postavlja tezu da živimo u vremenu krajnje relativizacije i dekadencije koja ima zastrašujuće posljedice na vrijednosti koje smo smatrali da se ne mogu dovesti u pitanje. Tko je iz benda smislio taj naslov i stoji li iza toga neka zanimljiva anegdota?
- Anegdota je ta da je to izjava mog prijatelja iz djetinjstva koji je to provalija prilikom igranja društvene igre, van konteksta našeg albuma i van konteksta njegovih tema i ovog vrimena, nekad davno prije više od deset godina, možda čak i petnaest. Ostalo je zapamćeno unutar užeg kruga prijatelja i prepričavalo se dok nije dozrilo i nalipilo se prvo kao ime pisme, a onda i kao naziv kompletnog albuma. Iz tvog razumijevanja i pitanja se vidi da smo nas dvojica stare kolege s Filozofskog i večeri slam-poezije.
Posljednjih godina živiš u skladu s prirodom, kako je nastupio taj obrat i jesi li tim povlačenjem pomislio kako si svoj identitet redefinirao ili starim navikama okrenuo leđa?
- Ja sam iz prirodnog okruženja proizašao. Ja i skoro sav moj svjetonazor. "Urbana i kozmopolitska pripadnost globalnoj kulturi" je rezultat mog odgoja i obrazovanja te socijalizacije i formiranja ukusa kroz navedeno. Ali ja sam genetski, porijeklom, duhom i tijelom čisti prirodnjak. Takozvanu civiliziranost sam odabrao kao razumsko i obrazovano ljudsko biće koje, usput još k tome, jako voli umjetnost. Moglo bi se reć i da simpatije prema civilizaciji mogu osjetit i izrazit jedino kroz umjetnost. Dakle, reklo bi se da je navedeni "obrat" bio samo povratak korijenima u svrhu vraćanja svoje životne energije sebi samome. Svaki put kad osjetin da mi biće nije u centru napravin to isto samo lokacije variraju u skladu s momentalnim mogućnostima i okolnostima. Civilizaciji se uvik vraćam samo zbog umjetnosti i po zadanim mogućnostima u okvirima umjetnosti jer samo taj dio civilizacije zaista istinski i volim. Ostalo smatram pukim preživljavanjem urbanog mravinjaka koji mi ponekad teško pada na psihu i emocije i često mi previše crpi životnu energiju.
Dobitnici ste nagrade Ambasador za najboljeg domaćeg reggae/dub izvođača. Što ti znači to priznanje, smatraš li da nagrada prati scenu na pravi i poticajan način i kome bi je ti dodijelio da nisi s bendom bio u konkurenciji?
- Ne znam na koji način nagrada prati scenu i koja su njihova mjerila. Na priznanju san zahvalan i na mene djeluje pozitivno. Ostat će zapamćeno kao prva nagrada benda ikad. Da bend nije bija u konkurenciji ja bi je dodijelija našem čoviku Robiju (Bamwise – op. aut.), al to na neki način spada u sukob interesa. Taj dio muzičke scene je skroman i malen pa su ovakva pitanja škakljiva.
U međuvremenu se vaš član Ognjen Zečević-Musa profilirao u Egolessa, jednog od najznačajnijih dubstep-izvođača u zapadnoeuropskom supkulturnom krugu. Kakve je to standarde postavilo za produkciju, jeste li imali kakve bolje uvjete za rad nego inače?
- Da. To je poprilično olakšalo. On sada uživa puno veći ugled nego kad smo radili na ranijim albumima, a i znanje i iskustvo nam je veće s godinama i različitim suradnjama tijekom vrimena. Uz to je i njegov kolega Mijo (Gladović – op. aut.), s kojim dili studio, vrhunski muzičar, poznavatelj muzike i tehnike, odnosno prava kombinacija inžinjera i umjetnika.
Što je s Banana Zvukom na kojem si se angažirao proteklih godina. Kako je krenulo s tim i što je to zapravo, za one koji ne znaju?
- Produkcijski, autorski, DJ i MC dvojac. Dva Dalmatinca koji jednako vole reggae, hip-hop i sve srodno od organskog do digitalnog. Lako se dogovaramo pa nam rad ide brzo i teče lagodno. Sve detaljnije je na Banana Zvuk društvenim mrežama i tim điđimiđama.
Foto: Kristijan Smok
ST! svira bijeli reggae, s dosta punka i funka, na dalmatinskoj ikavici koja najnormalnije prolazi u mainstreamu, ali vi ste ipak još uvijek underground. U porinovskom slengu – najobičniji ste debitanti. Zašto je tome tako i jesu li alternativni kanali slušanja glazbe u stanju probiti taj zid? Što kažu algoritmi?
- Pustim ljude da navode žanrove kako god netko čuje našu muziku. Ja samo citiram našeg bubnjara koji kaže: "Mi sviramo muziku". Šta se tvog pitanja tiče odgovor je da i mi to sami sebe, cilo to vrime, pitamo. Ne znam. Valjda su iduća dva tjedna ovaj put zaista ključna.
Uvođenjem eura hrvatskom je društvu, ni krivom niti dužnom, duh zajednice reduciran na prebrojavanje sitniša i kao da je cijela kultura svedena na spin, loš spin ... Kuhaju li se u takvoj situaciji nove pjesme lakše ili dulje? Kao autor koji se time preferira baviti, ali i moreplovac, što misliš, kamo je orijentirano ovo društvo?
- Ne razmišljam više toliko o društvu. Više o sebi, bližnjima, prolaznosti, karakterističnim pojedincima u okvirima umjetnosti, o umjetnosti samoj, psihologiji, geometriji i prirodi. A kako starim i gledam sudbine predaka i rodbine sve više razmišljan o materijalnoj stabilnosti i trajnosti u bilo kojem smislu.
