17. februara bilo je tačno godinu dana od početka štrajka Njegoša Tomić, sina poginulog borca VRS. On i njegove kolege sapatnici, demobilisano borci VRS i članovi porodica poginulih boraca, štrajkuju na vidnom mjestu u banjalučkom parku Mladen Stojanović, ali slabo ko od vladajuće strukure da primjećuje agoniju ovih ljudi. Ni kiša, ni snijeg nisu ih pokolebali, a nebriga vlasti kao da im daje još veću snagu da izdrže u ovom poduhvatu.
Počeci štrajkovanja
“Sjećam se kada sam na taj dan prošle godine stupio na tlo Banjaluke, sa jednim malim šatorom SNB boje, jednom vojničkom torbom i vrećom za spavanje, kompletan prizor kao da sam došao u rat na poprište sukoba, što će se na žalost uspostaviti kao tačno. Ovo i jeste rat, rat koji traje godinu dana sa unutrašnjim neprijateljima i najvećim ološima našeg napaćenog naroda kojeg su kriminalci iz vlasti opljačkali i dovukli do prosjačkog štapa”, rekao je Njegoš u razgovoru za Mixer portal.
On dodaje da se sjeća i jednog domaćeg hljeba kojeg mu je supruga ispekla i stavila u vojničku torbu da ponese za svaki slučaj, ukoliko ne bude mogao izdržati štrajk glađu, jer on je u početku javnog protestvovanja punih dvadeset dana bio u štrajku glađu.
“Taj hljeb je bio moje veliko iskušenje prva tri dana, poslije sam i zaboravio da mi je u torbi, a nisam ni mislio na hranu. Kada sam nakon više od mjesec dana otvorio pregradak u kojem je stajao, bio je sav zelen. Poljubivši ga podjelio sam ga golubovima u parku. Eto, zahvaljujući nebrizi političkih ološa iz vladine zgrade i taj sveti hljeb je propatio zajedno sa mnom, kao što pati i cjelokupna naša boračka populacija širom Republike Srpske”, prisjeća se štrajkač.
Banjalučki štrajkači. Demobilisano borac Radenko Pecalj i Njegoš Tomić
Njegoš kaže da je u ovih godinu dana doživio mnoga razočaranja i da je pomalo razočaran i u naš narod koji je sve izgubio, a i dalje ćuti misleći da neće ništa dobiti ukoliko se suprotstavi ovoj bandi koja obnaša vlast.
“Mogu da shvatim one ucjenjene kojima prijete otkazom ili platom, ali one kojima su sve uzeli a ćute nikada neću shvatiti! Po meni oni su najkrivlji za ovo stanje, vlast im ne valja i zbog toga nikome ne vjeruju, kad dođu izbori oni ostanu kod kuće, Dodik i nacistička banda opet pobjede a oni nastavljaju sa kuknjavijom, kada ih pozovemo na ulicu u proteste njih opet nema!”, istakao je Tomić i dodao da su mu ipak najveće razočarenje predstavnici Srpske pravoslavne crkve i Jefrem Banjalučki.
“Njima smo kao vjernici i djeca palih boraca poslali pismo u nadi da će nas isti primiti na jedan zdrav razgovor cjeneći njegov uticaj koji ima kod vlasti u nadi da nam može pomoći da se riješi ovaj problem. Pismo smo poslali još u ljeto prošle godine, išli smo čak i do vladičanskog dvora, uvijek nas je eskivirao a jednom čak neopaženo pobjegao na drugi izlaz sjedavši u automobil od 100.000 maraka. To je tvrda vjera predstavnika pravoslavnih Srba danas. Lično mislim da se njih Bog davno odrekao jer su se i oni odrekli Boga i Svetosavlja a krenuli za materijalizmom, tako da je mnogima od njih, čast izuzetcima), Dodik danas jedini Bog kojem se mole, ni sami ne znaju koliko su prokleti”, tvrdi štrajkač.
Tomić i njegovi saborci u štrajkovanju
Razočarenja
Tomić kaže da se razočarao sam i u predstavnike boračke populacije, i kojekakva razna udruženja koja nikoga ne zastupaju i ne štite osim svoje dobre plate od po četiri ili pet hiljada maraka.
“Niko nije stao na našu stranu, boračka udruženja ne postoje! To su obične babe narikače koje kao što vam rekoh za dobre plate idu od spomenika do spomenika i polažu vjence, nažderu se i napiju, uzmu pare i idu kući! Nema tu ni boraca, ni ljudi, ni karaktera, ni poštenja! Sve su to obični probisvjeti uz koje u slučaju ne daj bože kakvog rata ne bi niko stao pod njihovu komandu. Ja sa njima ne bih pošao ni u lov na patke! Vukotić na primjer: Dobro naplatio svoju galamu u parku, i pošto sam ga prozvao da su ga kupili ko glavicu kupusa, uvrijedio se i poručio mi kako bi volio tobož` da me prevaspita. Jajare, umirao sam od smijeha”, naglasio je razočarani sin poginulog borca.
On kaže da su zahtjevi štrajkača pravo na život dostojan čovjeka i ništa više od toga.
Mi tražimo da se riješe egzistencijalni problemi ljudi iz parka, a poslije ćemo se institucionalno boriti za pravo cijele populacije, imamo zdrav prijedlog zakona o pravima boraca i boračke populacije kako da se svi riješe i pomognu trajno, i da do ovoga više ne dođe, ja preuzimam obavezu na sebe”, kaže Tomić i dodaje da od svojih zahtjeva odustati neće i da je po vlast gore ako nastave da ih i dalje ignorišu.
“Neka ne misle da im se ovo neće vratiti ko bumerang, neka razmisle o tome ako imaju čime”, ističe štrajkač i napominje da će na proljeće biće protesta, štandova na trgu Krajine, peticije za ostavku ministra rada, novi prijedlog zakona poslanicima u narodnoj skupštini.
Njegoš Tomić ispred Palate Republike Srpske
Treći Blok
U međuvremenu Njegoš je osnovao pokret Treći Blok koji je jako angažovan na društvenim mrežama i koji svakim danom okuplja sve veći broj nezadovoljnih građana.
“U statutu smo ostavili i mogućnost da naš pokret preraste i u političku partiju, u koliko svi budu gluvi za saradnju sa nama. Napravili smo savršenu reklamu za pokret Treći Blok i svi znaju za nas širom Republike Srpske zahvaljujući našim aktivistima po gradovima i društvenim mrežama”, ističe Njegoš.
On kaže da se ljudi svaki dan javljaju i žele da budu dio njegovog pokreta, te da im je dosta sviju i svega negativnog što se dešava u našem društvu.
“Ljudi traže nešto novo, a u nama su prepoznali mladost, energiju, obrazovani kadar, i dobar program za izlazak iz krize u kojoj se nalazi naš narod. Kada bi se sada pretvorili u partiju, u ovom času imamo kapacitet da uđemo u parlament i da se tamo dobro kotiramo, bez posebne izborne kampanje. Ma ljudi nas vole zato što smo otvoreni i smijemo sve ono što drugi ne smiju. Znate, mi smo jedini podržali sankcije SAD Dodiku, jedini! I na kraju se uspostavilo da smo bili u pravu”, objašnjava štrajkač.
Njegoš u svojoj “kancelariji na otvorenom” lociranoj u “Parku M. Stojanović”
Tomić ističe da su njegova ciljna grupa boračka populacija, djeca palih boraca, invalidi rata, borci i njihove porodice.
“To je na prvom mjestu. Socijalni slučajevi, omladina i penzioneri. Imamo odličan program za sve kategorije i kako rješiti problem nezaposlenosti u zemlji. Evo daću samo jedan primjer: Ako u parlamentu usvojimo zakon da jedno lice ne može primati više od jednog ličnog dohodka na mjesečnom nivou, automatski ćemo u Republici Srpskoj dobiti 50-60 hiljada novih radnih mjesta. Znate li koliko ima onih koji sa državnih jasala uživaju po nekoliko primanja. Eto vlade RS, neka nas demantuju ako to nije istina”, rekao je Tomić.
Nakon svega on kaže da se osjeća poniženo, prevareno, izlagano, pokradeno.
“Ponosan sam što me nisu salomili, uplašili, kupili, i što mi nisu ni do koljena svi ološi iz boračkih udruženja, i oni sa vlasti na čelu sa najvećim lopovom i sektašem u istoriji Srpskog naroda Miloradom Dodikom”, rekao je na kraju Njegoš.
