Dženis Džoplin: Ne pišem pjesme, ja ih jednostavno stvaram

Janis Joplin 1970. godine gostovala je u šou Dicka Cavetta neposredno prije odlaska na godišnjicu mature u rodni grad odakle je pobjegla deset godina ranije.

Autor: Impuls

Cavett: Janis, šteta što nam nisi još nešto otpjevala, zaista bih volio da te još čujem.

Joplin: Kasnije u emisiji.

Dobro, možda, razgovaraćemo kasnije o tome. Ti si zaista nabrijana poslije samo jedne pjesme a kamoli poslije koncerta...

Da, da

Reci mi, da li si strašno iscrpljena poslije koncerta?

Navikla sam, zato što se zaista uživim u to i teško se zaustaviti, da ti kažem istinu, uvijek želiš još.

Tvoja mašina se turira.

Da, tako nekako.

Znam sve o izražavanju emocija kukovima. Tvoja mašina se turira.

Zaista si pravi svinger sudeći po tvojim cipelama, čovječe!

Čekaj malo Janis. Ako su bile dobre mom djedu dobre su i meni.

Imala sam mnogo problema, prošle sedmice otvorili smo nastup drugom pjesmom i pukao mi je mišić.

Čuo sam o tome. Pukla ti je „dagnja“ negdje blizu Merilenda, eh...

Bilo je to bliže kući od toga, bejbi.

Pa, ipak...

Ali nastupala sam četrdeset minuta, čovječe. Činila sam to četrdeset minuta.

Da, ali kako možeš istegnuti mišić pjevajući, da li je to bilo od iscrpljenosti ili...

Ne, micala sam se.. (ustaje sa stolice i pokazuje pokret) baš tako.

Ustvari, bukvlno si istegla mišić..mislim kao to...

Svaki put boli.

Osjetiš li kada se desi?

Da.

Uh.

Da. Došla u ambulantna kola. Ležala sam 25 minuta čekajući a oni su poslije rekli istegli ste mišić...

Šta su ti radili tada, ispravili mišić, zamotali ili nešto?

Rekli su mi da izdržaim i nastavim dalje.

Janis, ti si napisla prvu pjesmu koju si otpjevala, zar ne?

Napisala sam prvu pjesmu. To je, da, učinila sam to - govori o ljudima.

O ljudima. Nisam razumio tekst jer sam stajao ovdje gdje je zvuk bio malo iskrivljen-

Pa, to je moja priča u svakom slučaju.

Dobro.

Da li si ikada vidio kola koja vuče mazga?

Da.

E, pa glupoj mazgi ispred nosa drže štap na kojem je mrkva a ona po cijeli dan trči za njim.

U tvojoj paraboli da li je čovjek mazga ili onaj koji drži štp?

Ne, žena je u pitanju, žena je mazga. Mi lovimo uvijek nešto što nam neko drži ispred nosa.

Stalno lovite muškarce..

Da.

Koji vam stalno izmiče.

Uvijek drže više nego što su spremni dati.

Moram braniti muški pol, dame i gospodo. Primoran sam da se branim.

Samo naprijed.

Dobro idemo obaranje ruku. Mogu te pobijediti dva puta do tri.

Nadam se.

Da li si u stvari sjela jednog jutra i napisala pjesmu ili...Kad kažeš da si je ti napisla da li si komponovala i stavila na papir.

Samo ih stavram, ne pišem ih, ja ih pravim.

Tvoje pjesme ne postoje na papiru, zar ne?

Ponekad zapišem riječi na papir da ih ne zaboravim ali mislim da ne pišem pjesme, to je potpuno drugačiji koncept. Ja ih jednostavno stvaram.

Dok pjevaš da li razmišljaš da li si tu ili negdje daleko?

Ne razamišljam mnogo, uglavnom osjećam svaku svoju pjesmu.

Jesi li se ikada vratila u Port Artur u Teksasu?

Ne, ali uskoro idem tamo. I pogodi šta ću da radim?

Ne znam.

Idem na proslavu desetogodišnjice mature.

Oh, oh. Snimi film i donesi ga u šou da ga vidimo, hoćeš li?

Hej, da li bi ti volio ići?

Pa ne mogu se sjetiti, mislim da nisam imao prijatelja u tvojoj srednjoj školi.

Ni ja, ni ja, vjeruj mi.

Nijednog?

Teško je to.

Imaš li mnogo toga da pričaš sa starim školskim drugarima?

Ne, nemam ih mnogo, čovječe.

Nisi bila okružena prijateljima u srednjoj školi?

Smijehom su me otjerali iz razreda, grada i države, čovječe. Ali vraćam se kući...

Hm.

Sve prođe.