Interview: Kažete i da su same formulacije Zakona takve da se vi ne možete unaprijed u potpunosti pripremiti za primjenu ovakvog zakona. Na šta tačno mislite? Kakve bi posljedice to moglo imati na javni prostor? I zapravo da li je u pistanju samo javni prostor ili vas može tužiti neko ko se osjeća uvrijeđen zbog nečeg što mu je rečeno na nekoj svadbi, rođendanu…?
Lučka: Uzmimo za primjer član koji određuje da će „onaj ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu“ biti kažnjen novčanom kaznom od 10.000 KM do 40.000 KM. Šta je to konkretno „štogod” iz ličnog i porodičnog života nekog lica? Da li je to i javno otkrivanje malverzacija nekog ko ima porodične veze sa određenim političarima i dovođenje u konekciju njega i tog političara? Da li je to i kada javno obznanite, naprimjer, porodično nasilje koje vrši neko lice? Kada je u pitanju uvreda, u Nacrtu zakona stoji formulacija da će se „ko uvrijedi drugoga” kazniti sa novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM, a ako je to „učinjeno putem štampe, radija, televizije ili drugih sredstava javnog informisanja ili na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 10.000 KM do 50.000 KM”. Dakle, dovoljno je da nekoga uvrijedite, naprimjer u kafani, da biste odgovarali prema ovakvoj formulaciji, a ukoliko ta uvreda postane pristupačna većem broju lica – onda je i kazna veća.
Kako je Vlada RS obmanula javnost?
Interview: Da se vratimo na početak. Na Vašu tvrdnju da Vlada RS nije ispoštovala formalna procesna pravila pri davanju na uvid javnosti ovog Nacrta zakona. Šta je Vlada RS trebala uraditi, koja su pravila i kako bi se sada moglo reagovati na to?
Lučka: Ukratko, početkom marta je na zvaničnoj internet stranici Ministarstva pravde RS objavljen tekst Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske. U obrazloženju je navedno da je objavljen s rokom od sedam dana za dostavljanje primjedbi i sugestija, te i da na predloženi tekst prednacrta nije bilo primjedbi i sugestija. Dakle, Ministarstvo je u tekstu Nacrta konstatovalo da na predloženi tekst nije bilo primjedbi. A da u Prednacrtu uopšte nije ni objavilo krivična djela protiv časti i ugleda. I tek na dan kad je Nacrt zakona objavljen na stranici Vlade RS javnost je saznala kako izgledaju izmjene KZRS. I uopšte nije bilo mogućnosti da se na njih reaguje prema Vladi. Jer je unaprijed konstatovano da na predloženi tekst nije bilo primjedbi. Tako je uticalo na upućivanja primjedbi i sugestija na krivična djela protiv časti i ugleda od strane zainteresovane javnosti. Takođe, Ministarstvo pravde je znatno skratilo i rokove za dostavljanje primjedbi i sugestija sa 15 dana, kako je predviđeno Smjernicama za konsultacije u izradi propisa i drugih opštih akata Republike Srpske, na sedam. Mi smo već, kao i druge organizacije, uputili dopise prema Zakonodavnom odboru Narodne skupštine Republike Srpske u vezi sa ovim, a vidjećemo koji će nam biti naredni pravni koraci.
Interview: NSRS je najavila 60 dana javne rasprave. Šta očekujete da će donijeti taj period? Da li je moguće da za tih 60 dana javnost zaboravi na ovaj problematični zakon, kao što se već i dešavalo?
Lučka: Ako je suditi po izjavama i radnjama vladajućih struktura u Republici Srpskoj, kriminalizacija klevete i uvrede je gotova stvar. Možda bi eventualno u okviru javne rasprave moglo da se razgovara o rasponu kazni. I tu se završava priča o pregovorima i dogovorima sa opozicijom, organizacijama civilnog društva i medijima. Moguće je, naravno, da nakon isteka roka od šest mjeseci zakon ne ide dalje kroz proceduru u formi prijedloga, odnosno da predlagač odustane od njega. Ali, teško je zamisliti da će do toga doći u ovom slučaju. Ali nije nemoguće.
Dodatno opterećenje
Interview: Ako zakon ipak ponovo ode u NSRS i u istom obliku – šta nam je činiti? Postoje li neki međunarodni mehanizmi zaštite koje bi mogli koristiti?
Lučka: Kada se zakon izglasa u Narodnoj skupštini Republike Srpske i ukoliko uđe u primjenu, moguće je da npr. bude ispitivana njegova ustavnost. Kada su u pitanju međunarodni mehanizmi postoje neka rješenja. Ukoliko se bude sudilo pred domaćim sudovima prema izmjenama Krivičnog zakonika i pojedinac prođe sve instance u BiH, a i dalje smatra da su mu prekršena ljudska prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, moguće je da se o tom njegovom slučaju raspravlja pred Evropskim sudom za ljudska prava. Međutim, Evropski sud za ljudska prava nije ovlašćen da ukida zakone.
Interview: Ako je moguće procijeniti, a znam da je nezahvalno, šta bi mi mogli očekivati od našeg pravosuđa ako bi zakon ostao u baš kako je nacrt predvidio? Kakva bi šteta po društvo bila zbog toga?
Lučka: Tužilaštva i sudovi su trenutno preopterećeni velikim brojem predmeta. Krivične prijave koje građani podnose se često i ne pregledaju i ostaju samo u ladicama tužilaštava. Uvođenjem klevete, uvrede i iznošenja ličnih i porodičnih prilika u krivičnopravno regulisanje broj predmeta bi se još više povećao. Kolike bi razmjere uticaja bile na (ne)efikasnost i (ne)efektivnost procesuiranja predmeta otvoreno je pitanje. Ali, jasno je da bi došlo do dodatnog opterećenja tužilaštva i sudova, i to za djelo, koje se već rješava u okviru građanskopravnih mehanizama. Davanje ovako moćnog oružja, prvenstveno krivičnopravnih sankcija, u ruke vlastima u državi u kojoj ne postoji istinska nezavisnost tužilaštva i sudstva predstavlja put prema gušenju otpora, smanjivanju slobode riječi u javnom prostoru, a onda i posljedične autocenzure i mogućeg lakšeg prikrivanja zakulisnih radnji o kojima se neće smjeti javno pričati.
