Foto: Ilustracija
Lijekove nove generacije dobija samo mali broj pacijenata, dok većina dobija one koji izazivaju razne nuspojave. Broj testiranih opada, sve je više pacijenata kojima se bolest otkriva u kasnijoj fazi, a dobna granica zaraženih sve je niža
Piše: Branka Mrkić/ Žurnal
HIV pozitivni pacijenti u Bosni i Hercegovini se liječe zastarjelim lijekovima, od kojih se jedan dio u svijetu više i ne koristi!
U 2020. godini, tokom dva mjeseca pacijenti nisu imali terapiju, a danas nakon dijagnoze moraju čekati da se sastane komisija kako bi odobrila liječenje. Lijekove nove generacije dobija samo mali broj pacijenata, dok većina dobija one koji izazivaju razne nuspojave. Broj testiranih opada, sve je više pacijenata kojima se bolest otkriva u kasnijoj fazi, a dobna granica bolesnih sve je niža. Osim za zdravlje pojedinca, ova praksa pogubna je i za javno zdravstvo.
I sve to otkako je pri Federalnom ministarstvu zdravstva formirana komisija sastavljena od osoba koje se nisu bavile liječenjem oboljelih od HIV-a, koja je teško unazadila rad zdravstvenih profesionalaca koji su deceniju unazad liječenje i standarde u BiH podigli na svjetski nivo. Jedan od članova komisije je Siniša Skočibušić, direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.
O načinima na koje vodi Zavod pisali smo više puta.
Lista lijekova Fonda solidarnosti na kojoj se nalaze antiretrovirusni lijekovi za liječenje HIV-a revidirana je prije tri i po godine – u novembru 2019. Iste godine napisano je i mišljenje za lijek novije generacije Biktegravir koji se trebao uvrstiti na listu lijekova ali se to nikada nije dogodilo.
Osim toga, već godinama se ne primjenjuje takozvana posteekspozicijska profesionalna profilaksa - koja se davala medicinskom osoblju izloženom riziku nakon kontakta sa iglom korištenom kod zaraženog pacijenta. To u ovakvim slučajevima, osim finansijskog, predstavlja i dodatni problem jer nije riječ o lijekovima koji se nalaze u slobodnoj prodaji, pa njihov pronalazak može potrajati a vrijeme u kojem se primi je ključno.
Ne provodi se ni predekspozicijska profilaksa koja je još 2016. usvojena u Kliničkim vodiljama za tretman HIV i AIDS-a u BiH.
NEMA NOVE GENERACIJE LIJEKOVA
Prema podacima koje je Žurnal dobio od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, HIV pozitivnim pacijentima daju se, između ostalih i lijekovi lopinavir/ritonavir i zidovudin/lamivudin. Ovi lijekovi se u svijetu više ne koriste. Lijek lamivudin, kako su nam objasnili stručnjaci iz ove oblasti sa višegodišnjim iskustvom, nije oblik lijeka koji je farmaceutski namijenjen za liječenje HIV oboljelih. Od 2018., po svim svjetskim smjernicama, lijekovi biktegravir i dolutegravir su prva linija izbora. U BiH biktegravir nije dostupan, dok je dolutegravir samo za jako mali broj pacijenata, iako se nalazi na listi.
Ali, slika sa liječenjem oboljelih od HIV/AIDS-a nije uvijek bila ovakva. Deceniju iza nas eksperti iz ove oblasti trudili su se da BiH dovedu u sam vrh svjetskih praksi u liječenju ove bolesti. I uspjeli u tome. Od 2010. godine, uz pomoć sredstava Svjetskog globalnog fonda osnivaju se brojni VST centri, povećava se broj testiranih, slijede se svjetske smjernice i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. Tokom nekoliko godina rođeno je i 15 beba HIV pozitivnih majki, dok bebe nisu bile inficirane. U savjetovalištu koje je djelovalo u okviru KCUS-a godišnje je testirano oko 2.500 osoba, testiranje je bilo povjerljivo i bez uputnice, a stopa testiranja stalno je rasla.
SVE VIŠE OBOLJELIH MLADIH OSOBA
Osoblje se educiralo u velikim svjetskim centrima a VST centar u okviru KCUS-a bio je jedina akreditovana institucija koja je zadovoljavala sve kriterije AKAZ-a u procentu od čak 99 posto. Pacijentima je odmah po postavljanju dijagnoze uključivana antiretroviralna terapija koja se trebovala iz Centralne apoteke KCUS-a. Osim zdravlja pacijenta, na taj način kvalitetno je zaštićeno i javno zdravstvo jer je širenje infekcije, koliko je to moguće, stavljeno pod kontrolu. Pacijentima je bila dostupna i post i predekspozicijska profilaksa. Klinika u Sarajevu bila je jedna od šest evropskih gdje se primjenjivala ta vrsta zaštite.
U 2020. dostignuti su svi postulati koji su primjenjivani u Evropi i svijetu. Oko 95 posto pacijenata imalo je nemjerljivu viremiju, bili su dobro educirani i imali redovnu terapiju. Lijekovi nove generacije dobili su odobrenje Federalnog ministarstva zdravstva i uvršteni su na listu lijekova Fonda solidarnosti. Ali od 2020. formira se tročlana komisija pri Federalnom ministarstvu zdravstva koja se sastaje jednom mjesečno, za što je dodatno plaćena. Nijedan od tri člana nema nikakvo iskustvo u liječenju HIV pozitivnih pacijenata ali uskraćuje pravo ljudima sa višedecenijskim isustvom da pacijentima ordiniraju savremenu terapiju, kažu sagovornici Žurnala.
Jedno vrijeme, jedan dio pacijenata nije imao dostupnu terapiju, što znači da su mogli ponovo razviti viremiju. Program liječenja inficiranih je ugrožen i vraćen unazad.
Daju se lijekovi koji su izazivali metaboličke probleme, porast masnoća, probleme sa bubrezimna... Revidira se mišljenje HIV eksperata, ukida se postekspozicijska profilaksa, i lijekovi za nju se više ne nalaze u kliničkoj apoteci.
Prije 2020. godine čak 80 posto detektovanih slučajeva bili su rani prezenteri HIV bolesti, a sada je 80 posto njih kasni prezenter. Sa 40 godina, koliko je bila prosječna dob oboljelog, sada je ta dob 20-29 godina.
I dok je ranije terapija uključivana odmah po dijagnosticiranju bolesti, sada se treba tražiti dozvola od komisije koja se sastaje jednom mjesečno, zbog čega se gubi dragocjeno vrijeme. Vraćaju se stare terapije a lijekovi nove generacije daju se u minornim količinama.
Članovi komisije koji određuju (indirektno) koja će terapija biti ordinirana su: dr. Siniša Skočibušić, direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH, dr Rusmir Baljić, sef Klinike za infektivne bolesti u Sarajevu i dr Dilista Piljić iz Klinike za infektivne bolesti Tuzla. Ako komisija koja je formirana u ZZORFBiH 2020. godine treba da postoji, a po liječnicama sa višedecenijskim iskustvom u liječenju HIV inficiranih ta komisija je nepotrebna, onda treba biti sastavljena od HIV- stručnih pojedinaca sa višedecenijskim iskustvom u liječenju HIV-oboljelih. Komisija ne bi trebala biti plaćena za svoj rad – stav je stručnjaka sa kojima smo razgovarali.
PROBLEMI SA BUDŽETOM
Sa svime je upoznata i direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja Vlatka Martinović, u okviru kojeg djeluje Fond solidarnosti. Direktorici Martinović u martu su članovi Udruženja HOPE poslali hitno pismo u kojem je pozivaju da učestvuje u rješavanju problema, u kojem je pitaju ko će odgovarati za sve probleme sa kojima se pacijenti suočavaju.
ZZO FBiH pitali smo zbog čega se pacijentima daju starije generacije lijekova:
- Lijekovi koji se daju HIV pozitivnim pacijentima su lijekovi koji se nalaze na Listi lijekova fonda solidarnosti, tako da je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH u obavezi primjenjivati važeće propise i pridržavati se Odluke o Listi lijekova fonda solidarnosti Federacije BiH – navode.
Na pitanje zašto se ne koriste post i predekspozicijska zaštita kažu tek sljedeće:
- U Odluci o Listi lijekova fonda solidarnosti Federacije BiH, u dijelu Antiretrovirusni lijekovi je naznačeno u Indikaciji da se lijekovi koriste za liječenje AIDS-a, odnosno lijekovi su namijenjeni za sve pacijente kod kojih je testiranjem otkrivena HIV infekcija.
Budžet za antiretrovirusnu terapiju je godinama isti i ne prati porast broja oboljelih. Ali svake godine, naročito nakon pandemije Covid-19, raste broj novootkrivenih slučajeva, pa bi se i budžet morao tome prilagođavati. Iako su se svakih par godina registrovali novi lijekovi, Lista lijekova nije revidirana od 2019. godine.
Poređenja radi, Srbija ima 3.000 pacijenata na antiretrovirusnoj terapiji, a svi pacijenti u Srbiji imaju dostupan Biktegravir i Dolutegravir koji su od 2018. godine po svim svjetskim smjernicama prva linija izbora. Dolutegravir je u FBiH dostupan samo za minoran broj HIV-pacijenata, bez obzira što se nalazi, kao što je navedeno, na Listi lijekova. U BIH ima 15 puta manje pacijenata nego što ih ima u Srbiji, a ovi lijekovi su im nedostupni. U Hrvatskoj imaju još širu ponudu lijekova.
(zurnal.info)
