fbpx

Vlasti bez plana kako zadržati mlade u BiH

Vlasti bez plana kako zadržati mlade u BiH

Foto: Pixabay/Ilustracija

Koliki će biti gubici Bosne i Hercegovine ako se ne zaustavi trend odlaska mladih ljudi? Na ovo pitanje vlasti u ovoj zemlji nemaju odgovor, jer se proteklih godina nisu bavili tim problemom.

Autor: Ermin Zatega

Samo u posljednjih 13 godina Bosna i Hercegovina je izgubila dvanaest posto ili oko 409.000 stanovnika, pokazuju podaci državne agencije za statistiku.

Zvanična statistika bilježi naročito drastičan pad broja studenata na domaćim fakultetima. Njih je danas za trećinu ili za oko 35.000 manje nego prije deset godina.

Profesor demografije Stevo Pašalić, koji godinama prati studente radeći kao univerzitetski profesor i rektor, kaže da je pad broja studenata posebno zabrinjavajući.

“Upravo je studentska populacija jako bitna u demografiji, jer su to buduće visoko obrazovane generacije koje nose društveni i ekonomski razvoj zemlje”, objašnjava profesor Pašalić.

Ako se nastavi ovaj demografski trend, Bosna i Hercegovina će do 2070. godine imati manje od 1,5 miliona stanovnika, koliko je približno imala krajem 19. vijeka, govore procjene Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija iz 2022. godine.

Pad broja studenata posljedica demografije

“Vrlo teško je procijeniti gubitke u milijardama maraka koje će Bosna i Hercegovina pretrpjeti zbog nedostatka radne snage i školovanog kadra”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu.

Uz smanjenje broja studenata, Agencija za statistiku BiH bilježi i drastičan pad broja osnovaca i srednoškolaca u posljednjoj deceniji.

Profesor Pašalić kaže da su glavni uzroci migracija iz zemlje i negativan prirodni priraštaj, odnosno veći broj umrlih nego rođenih građana.

“Mnogi odlaze vani poslije srednje škole i ne nastavljaju fakultete. Pad broja studenata je i tipična posljedica demografije. Znači pad broja rođenih, pad broja stanovnika i rast broja umrlih”, kaže Pašalić.

Jedna od onih koja je nakon srednje škole odlučila da studira van granica Bosne i Hercegovine je dvadesešestogodišnja djevojka koja je željela ostati anonimna (ime i prezime poznato redakciji). Studiranje je nastavila u Austriji prije šest godina, a tamo, kaže, planira i ostati.

“Studiram u Grazu, naučila sam jezik brzo, a dobila sam nedavno i austrijsko državljanstvo. Procedura nije previše komplikovana ako ispunjavaš zakonske uslove”, kaže ona za RSE.

Lamija Lešo, predsjednica međunarodnog omladinskog udruženja AIESEC za Bosnu i Hercegovinu, kaže da mladi vjeruju da će im diploma iz inostranstva omogućiti bolje šanse za zapošljavanje i da će ostati tamo gdje studiraju.

AIESEC je neprofitna organizacija, osnovana 1948. godine u Švedskoj koja mladima širom svijeta pruža mogućnost da jeftino putuju ili stažiraju širom svijeta.

“Naš obrazovni sistem je dosta zastario i nema novih studijskih programa, zanimanja i tehnologija koje su u svijetu vrlo aktuelni”, kaže Lešo.

Dodaje da studiranje u inostranstvu pruža studentima mogućnost da dobiju stipendiju ili da rade dok studiraju, što je u BiH jako teško.

Haris Beglerović, dvadesetjednogodišnji student iz Mostara, kaže da je i profesorski kadar iz godine u godinu sve lošiji.

“I mislim da tu naravno postoji i stvar koja truje naše cijelo društvo, a to je ono ‘preko veze’, što mislim da demotiviše dosta pojedinaca koji se trude da na pošten način nešto ostvare”, kaže on.

‘Mladi dobiju ono što ostane od drugih kategorija’

Aleksandra Đorem radi u Vijeću mladih Federacije Bosne i Hercegovine, krovnoj organizaciji mladih na području ovog bh. entiteta, koja je osnovana u skladu sa Zakonom o mladima FBiH iz 2010. godine.

“Obrazovni sistem ne nudi dovoljno mogućnosti mladima da studiraju u određenim oblastima i nije dovoljno usklađen sa tržištem rada i njegovim potrebama”, ističe Đorem.

Prema njenim riječima, brojne odredbe Zakona o mladim Federacije Bosne i Hercegovine nisu provedene u praksi ni nakon 13 godina od njegovog usvajanja.

“Nedostaju službenici za mlade, prostori za mlade, prilike i mogućnosti za razvoj mladih, kao i budžeti za mlade. Član 14. Zakona o mladima propisuje set mjera koje su vlasti dužne obezbjediti mladima, kako bi se oni mogli razvijati i raditi na sebi”, dodaje ona.

Objašnjava da ni studentsko organizovanje još uvijek nije regulisano zakonom, kao ni krediti koji bi mladima pomogli pri finansiranju školovanja, s obzirom na to da im zakon ne dozvoljava da rade tokom studija.

“Sve su to elementi koji tjeraju mlade iz Bosne i Hercegovine”, pojašnjava i dodaje da su izdvajanja za mlade jako mala. U posljednjem budžetu u entitetu Federacija BiH, na primjer, transfer za mlade iznosi 400.000 maraka (oko 200.000 eura).

Zastupnici u parlamentu ovog entiteta su na sjednici 25. oktobra odbili usvojiti amandman kojim bi se izdvajanja za mlade povećala na milion maraka (oko pola miliona eura).

Ivica Šarić, član Odbora za obrazovanje, kulturu i sport u parlamentu ovog bh. entiteta, ističe da je u posljednjih 12 godina entitetski budžet narastao za četiri milijarde maraka (oko dvije milijarde eura).

“Znači budžet je narastao za više od 300 posto. A za obrazovanje kulturu i sport su izdvajanja narasla za samo dva miliona maraka, što je u procentima ispod onog nula zarez nešto”, kaže Šarić za RSE.

Za razliku od Federacije BiH, stanje u drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj (RS) je nešto bolje, jer RS već godinama ima strategiju prema mladima, kao i akcioni plan, smatraju u Vijeću mladih Federacije BiH.

“Moj je osjećaj da se na mlade gleda kao na sektor koji dobije onoliko sredstava koliko ostane, nakon što se podmire sve druge kategorije. I to je narativ koji treba mijenjati, a jedino ga mi mladi možemo mijenjati”, zaključuje Aleksandra Đorem iz Vijeća mladih FBiH.

Ministarstvo civilih poslova Bosne i Hercegovine nije odgovorilo na upit RSE o radu Komisije za koordinaciju pitanja mladih.

Miloš Blagojević, koji je na stranici ministarstva naveden kao član komisije, rekao je za RSE da nije član već četiri-pet godina i da je riječ o “neažuriranim podacima na stranici ministarstva”.

U izvještaju o radu Ministarstva civilnih poslova BiH za prošlu godinu se navodi da Komisija za koordinaciju pitanja mladih u BiH nije imenovana, jer “nije finaliziran proces usaglašavanja nove Odluke o uspostavljanju”, dok iz ministarstva nisu mogli reći od kada ova komisija ne postoji.

Iz BiH odlaze i ‘situirani’ građani

Krajem ove godine iz Bosne i Hercegovine u Austriju odlazi bračni par iz okoline Tuzle.

“Supruga i ja odlazimo iz Bosne i Hercegovine krajem ove godine, jer ne želimo živjeti u atmosferi straha i sukoba, što je ovdje glavni politički i medijski narativ”, kaže tridesetogodišnji programer Darijan za RSE.

Rođen je u malom rudarskom mjestu nedaleko od Tuzle, gdje je završio prirodno-matematički fakultet. Već godinama živi u Sarajevu, glavnom gradu BiH, gdje radi kao programer za domaće i strane kompanije.

Darijanova dvadesetpetogodišnja supruga Enisa je diplomirala farmaciju. Kaže da ne želi provesti radni vijek za pultom u apoteci, već se želi specijalizirati kroz rad i napredovati u poslu.

Međutim, u Bosni i Hercegovini se specijalizacija plaća, objašnjava ona, i dodaje da se i takva specijaliacija u boljim kompanijama i institucijama dobija jedino “preko veze i štele”.

“U Austriji, na primjer, potpuno drugačije, jer tamo i država i firme jedva čekaju da stipendiraju one koji žele da uče i da se usavršavaju”, kaže ona. Dodaje da je već nekoliko mjeseci čeka stipendija za specijalizaciju kada dođe u Austriju.

U Bosnu i Hercegovinu se prije deset godina vratio Ilija Filipović, sa dvije fakultetske diplome koje je stekao u Zagrebu. U rodnom Odžaku nije mogao naći posao, pa je povremeno radio honorarno. Nedostatak posla i loša politička situacija su ga natjerali da ponovo napusti rodni gradi. Ovaj put je otišao u Njemačku.

“Trenutno imam svoju transportnu firmu, a supruga radi kao medicinska sestra”, ističe on. Dodaje da vrlo često dolazi u Odžak, ali da ne primjećuje da se političko i ekonomsko stanje popravlja.

Nebriga vlasti za probleme mladih

Prema podacima Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija iz oktobra ove godine, jedna mlada osoba u Bosni i Hercegovini dolazi na jednog penzionera, za razliku od sedamdesetih godina dvadesetog vijeka, kada je na svaku penzionisanu osobu u Bosni i Hercegovini dolazilo gotovo deset mladih.

“Vrlo je važno da se uspostavi politički mir i počne planirati ekonomski progres u Bosni i Hercegovini. Nisam siguran da nam se dobro piše ako se političari ne okrenu drugačijem narativu i drugačijem organizovanju života u Bosni i Hercegovini”, kaže za RSE Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu.

Prema njegovim riječima, nužno je da se počne više ulagati u naučna istraživanja i visoko obrazovanje, kako bi mladi mogli imati stipendije i istraživačke projekte na kojima bi radili tokom i nakon studija.

Kaže da političari govore da žele zadržati mlade, a istovremeno zadržavaju moratorij na zapošljavanje.

“Kako misle zadržati mladog čovjeka koji završi fakultet, a ne može da se zaposli, jer ima zabranu zapošljavanja. Samo Univerzitet u Sarajevu traži zapošljavanje 150 asistenata, jer smo za protekle četiri godine ostali bez oko 300 članova akademske zajednice”, navodi Škrijelj.

Profesor demografije Stevo Pašalić kaže da je riječ o složenom pitanju koje je teško riješiti ako država nema ekonomski rast i razvoj.

“Mladi hoće dobar, siguran i dobro plaćen posao. Kad to ima neće otići vani. A mi mu to na ovaj način ne možemo ponuditi, jer ovdje političari vode politike populizma, bez ikakvog plana, programa, vizije”, kaže Pašalić.

Prema anketi UNFA o emigraciji mladih, gotovo četvrtina njih ozbiljno razmatra opciju trajnog napuštanja Bosne i Hercegovine, a 23 posto razmišlja o mogućnosti privremenog odlaska.

U izvještaju je utvrđeno da državne institucije tek treba da izrade strategije na temelju sistematskog prikupljanja podataka o problemima mladih kako bi mogla izraditi kvalitetne politike i ublažiti posljedice migracije.

RSE