Vjetropark Ivovik: Kako se pogodovalo kineskom investitoru, energiju proizvedenu u BiH će izvoziti, a neće plaćati ni mrežarinu

Električnu energiju proizvedenu u vjetroparku Ivovik neće koristiti domaći potrošači, prodavaće se na stranom tržištu. Kineski investitori će na ovaj način ostvariti višemilionsku dobit, a na štetu bh. građana. Stanovništvu Bosne i Hercegovine od proizvodnje zelene energije iz 20 vjetroturbina ostajaće tek minorni iznosi od koncesione naknade i miris spaljenog uglja od električne energije koju će nastaviti konzumirati uprkos deklarativno podignutim procentima energije dobivene iz obnovljivih izvora u statističkim izvještajima.

Pišu: Slađan Tomić i Alena Beširević

Sa godišnjom proizvodnjom od 259 GWh električne energije dobivenih iz 20 vjetroturbina ukupne snage 84 MW postavljenih na brdu Ivovik između Livna i Tomislavgrada vjetroelektrana Ivovik postaje projekat sa najvećom proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora u našoj zemlji.

“To će pomoći zemlji da optimizira trenutnu energetsku strukturu usmjerenu na ugalj, da što prije ostvari inicijativu ugljične neutralnosti, te da stvori direktne mogućnosti za zapošljavanje i poslovanje, te produbi ekonomsku i trgovinsku saradnju između Kine i BiH”, navedeno je na zvaničnoj stranici VE Ivovik.

No, iz VE Ivovik zaboravljaju da tu energiju neće prodavati na domaćem već stranom tržištu. Vjetroelektrana Ivovik je prva kineska investicija u BiH u koju, kako je navedeno na istoj stranici, zajednički ulažu kineske državne kompanije – Power Construction Corporation of China (POWERCHINA) i China General Technology (Group) Holding Co., Ltd (GENERTEC) “s ciljem da se ljudima u Bosni i Hercegovini donese održiva, pouzdana i čista energija”.

Analize energetskih stručnjaka ukazuju na to da ove časne namjere investitora imaju tek deklarativni karakter.

“Vjetropark Ivovik je u privatnom vlasništvu. Kineski investitor nije potpisao nikakav ugovor o prodaji električne energije elektroenergetskom sistemu BiH. Stoga možemo zaključiti da će struja proizvedena u vjetroparku Ivovik biti namijenjena inostranom tržištu, odnosno da će ju investitor prodavati tamo gdje je skuplja”, navodi energetski stručnjak Mirza Kušljugić.

Dakle, električna energija koju će proizvoditi 20 vjetroturbina na Ivoviku tek će deklarativno doprinijeti povećanju procenata proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u našoj zemlji. Zelena energija neće se zadržavati u našoj zemlji. Umjesto čiste energije većina stanovništva naše zemlje nastaviće koristiti struju dobivenu iz fosilnih goriva, jer ne postoje obaveze za prodaju električne energije ili dijela energije prozvedene u Ivoviku nekom od energetskih sistema u BiH. Kušljugić navodi da se kineskom investitoru pogodovalo i na druge načine.

“Elektroprenos još ne naplaćuje mrežarinu pa će kineski investitori dobiti i besplatan prevoz struje iz vjetroelektrane”, ističe Kušljugić.

Kineski investitor će od bosanskohercegovačkog vjetropotencijala, prema proračunima Direkt portala, godišnje zarađivati oko 16 miliona eura. Od toga će grad Livno dobivati 67.308 eura, dok će Tomislavgrad imati oko 152.972 eura godišnje.

Investitoru milioni, građanima mrvice

“Suština privatnog vjetroparka je velika dobit investitora sa mizernim iznosom koncesije lokalnoj zajednici, tačnije opštinskoj vlasti, koja koncesije daje pod velom netransparentnih, direktnih, samoinicijativnih ponuda. Te koncesije su do 2% od prodate struje. Tako da kad investitor zauzme dobru lokaciju za mizernu koncesiju, on struju može prodavati kome želi i vjerovatno i izvoziti. To je put u “kolonizaciju” javnog dobra, odnosno vjetropotencijala”, navodi inžinjer elektroenergetike i energetski analitičar Almir Muhamedbegović.

On naglašava da takvi projekti ne doprinose energetskoj sigurnosti, jer privatni investitor nema nikakvih obaveza da tu struju daje u javno snabdjevanje građana.

“Zato je važno da se koncesioni uslovi promjene na način da investitori moraju jedan dio struje prodavati elektroprivredama po cijenama javnog snabdjevanja, recimo 30-40 posto”, smatra Muhamedbegović.

Od samo početka projekat prate brojne aktivnosti pokrivene velom tajne. Projekat vrijedan oko 137 miliona eura do sada su pratili netransparentni procesi u vezi sa prenosom vlasništva, sumnjive prakse pri izdavanju koncesija i drugih dozvola, te sudski sporovi oko vlasništva nad zemljištem koje je vlada pod sumnjivim, a moguće i nelegalnim okolnostima, dodijelila stranim investitorima.

Projekat VE Ivovik pokrenuo je Ivica Matković, livanjski poduzetnik koji je kasnije kompaniju poklonio bratu Stjepanu Matkoviću, koji je preminuo 2015. godine. Nakon njegove smrti kopanija VE Ivovik prelazi u vlasništvo njegove djece, o čemu je već pisala novinarka Semira Degirmendžić 2022. u članku objavljenom na portalu Fokus.

Stjepan Matković je od 2006. do 2012. godine obnašao poziciju ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Livanjskog kantona. U tom periodu, preciznije 2008. godine Vlada ovog kantona dodijelila je koncesiju za vjetroelektranu „Ivovik“ poduzeću „Ivovik” iz Livna. Političke veze i uticaji prilikom izdavanja dozvola su i više nego jasne.

Kompaniju VE Ivovik članovi porodice Matković prodali su, kako piše Zinaida Đelilović u tekstu na portalu Žurnal, kineskim investitorima 2014. godine za oko 8 miliona KM kada je i sjedište preduzeća prebačeno u Sarajevo.

Trenutno se kao vlasnici ove kompanije na stranici poslovnih registara navode Ekrem Nanić iz Banje Luke, Cntic Capital co Limited iz Hong Konga, te firma iz Luksemburga Wind Power S.à r.l. Kao jedan od osnivača ranije je bilo navedeno i ime firme Sinohydro Holding iz Hong Konga, ali su oni u septembru prošle godine izvršili prijenos vlasničkih udjela na firmu iz Luksemburga.

U javnosti se već polemiziralo oko načina na koji je Vlada Livanjskog kantona odobrila prijenos koncesije od lokalnih poduzetnika kineskim kompanijama bez pokušaja da ishoduje bolje uvjete za lokalno stanovništvo – poveća iznose koncesione naknade i postotak prihoda od prodaje električne energije. Poznate su ipriče o nelegalnom brisanju imena vlasnika parcela na brdu Ivovik, te o navodno neadekvatno urađenim studijama uticaja na okoliš, gdje su izostavljeni ili zanemarene negativne posljedice koje će izgradnja vjetroparka Ivovik imati na okoliš.

Ako je dopušteno suditi prema dosad poznatim praksama pojedinih kompanija sa spiska glavnih autora projekta Ivovik onda nema razloga za vjerovanje u najbolje namjere investitora prema građanima, a ni prema prirodi.

Projektantna kuća Bičakčić d.o.o je uz I.D.E.A. d.o.o. Sarajevo, Saraj Inženjering d.o.o. Sarajevo, Emna d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, IBIS d.o.o. Zavidovići i kompaniju Forma-AGD d.o.o. Zenica jedan od autora projekta vjetroelektrane Ivovik. Za ovaj posao kompanija u vlasništvu predsjednika strukovne organizacije elektroenergetičara regiona CIGRE (SEERC), predsjednika Sabora Islamske zajednice u BiH, bivšeg premijera FBiH i bivčeg direktora Elektroprivrede BiH Edhema Bičakčića naplatila je, ako je vjerovati podacima sa zvanične stranice, 450.760,00 KM.

Iako se često nalazila u različitim pozicijama, Bičakčičeva kompanija u poslovanju je uglavnom koristila politički autoritet vlasnika i blagodati zakonodavnog okvira koji je prodrazumijavao čistu zaradu iz obnovljivih izvora energije i to kroz garanciju otkupa struje po cijanama koje su 10 puta više od cijena struje proizvedene iz fosilnih goriva te poticaja za kilovate iz obnovljivih izvora.

Odlukom bivšeg viskog predstavnika u BiH Wolfganga Petritscha Bičakčiću je od 2001.  bilo zabranjeno da obnaša bilo kakve funcije u Elektroprivredi FBiH jer je “gospodin Bičakčić je tokom vršenja mandata zloupotrijebio svoje ovlasti preusmjeravajući javne prihode kroz kompleksan i korumpiran sistem financijskih spekulacija, pri čemu su velike sume novca završile u kasama Stranke demokratske akcije (SDA).”

Nakon što je 2006. novoizabrani visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling ukinuo zabranu, kompanija Bičakčić učestvovala je u realizaciji brojnih elektroenergetskih projekata. U nekima od njih su otkiveni mutni procesi pri ishodovanju koncesionih ugovora, netransparentnost pri održavanju javnih rasprava i brojne druge malverzacija koje su prethodile izradi elektroenergetiskih projekata od kojih su mnogi nanijeli nesagledive posljedice po okoliš o čemu je detaljno pisao portal Tačno.net.

Suština ovakvog načina poslovanja mogla bi se sumirati u izjavi energetskog stručnjaka Muhamedbegovića.

“Srede “papire” dobije građevinsku i za uloženih možda desetak, dvadeset hiljada, prodaju građevinsku dozvolu za nekoliko miliona KM stranom velikom igraču iz Kine ili EU. Dobra “investicija” od koje elektroenergetika BiH nema koristi”, navodi Muhamedbegović.

Osim kompanije Edhema Bičakčića u izradi glavnog projekta učetvovala je i projektantska kuća Saraj Inženjering d.o.o. Sarajevo, vlasnika Mustafe Musabegovića, koja je ranije pripadala bivšem federalnom premijeru Nedžadu Brankoviću, koji je zajedno sa Bičakčičem 2009. optužen za zloupotrebu položaja i to jer mu je Bičakčić nezakonito omogućio da stekne vlasništvo nad stanom vrijednim 217.983 KM.

Branković je, kako navodi Žurnal, 2020. tvrdio da je kompaniju Saraj Inženjering d.o.o. Sarajevo prodao kako ne bi bio u sukobu interesa za imenovanje na mjesto zamjenika ministra saobraćaja i veza BiH. Trenutni vlasnik, a bivši direktor Saraj Inženjeringa Mustafa Musabegović 2018. je kao odgovorno lice bio predmetom istrage u predmetu “Zadruga” zbog pranja novca i utaje poreza o čemu je izvještavao Žurnal.

Umiješanost kompanija sumnjivih poslovnih etika i netrasparentni procesi pri izradi projekta bacaju tamnu sjenu na svijetla obećanja o električnoj energiji dobivenoj iz zelenih izvora koja će biti ponuđane građanima BiH.

Tržišna logika navodi na zaključke suprotne tvrdnjama iz opisa ciljeva koje komunicira kineski investitor – struja iz livanjskih vjetroturbina će odlaziti na evropska tržišta gdje su cijene skuplje, a glad za energijom žešća. Građani Bosne i Hercegovine osim mizernih iznosa koncesionih nakanda od energije iz livanjskih vjetroturbina neće imati ništa. Umjesto zelene energije njima će ostajati još skuplja struja dobivena spaljivanjem fosilnih goriva.

Izvor: infoVeza