„Ne želimo kočiti inovacije, već samo spriječiti nepravdu?“ poručuju iz sindikata UNISON u kontekstu rasprave o regulaciji sustava umjetne inteligencije unutar EU. Oni, zajedno s drugim sindikatima, zahtijevaju da se prilikom reguliranja inovacija posebni naglasak stavi na poštivanje dostojanstva radnika, uvjeta rada i dobrobiti.
piše: Nikola Kožul
Kada govorimo o umjetnoj inteligenciji, prve asocijacije obično se vežu uz distopijske scenarije iz SF filmova. Međutim, postoje dva različita koncepta umjetne inteligencije. S jedne strane tu je slaba ili uska umjetna inteligencija (artificial narrow intelligence) koja može obavljati samo jedan specijalizirani zadatak (npr. samovozeći auto) i druga, ona iz filmova, opća umjetna inteligencija (artificial general intelligence) koja može raditi sve što i čovjek, ali u maniru ultra inteligentnog robota upitnih namjera. Srećom, potonji oblik umjetne inteligencije ne bilježi gotovo nikakav napredak dok ona “uska” polako, ali sigurno sve više dopire do naše svakodnevnice. No, iako uska umjetna inteligencija nije nadčovjek-”zli”-robot, to nikako ne znači da je posve bezopasna.
Zbog toga je Europska komisija 21. travnja 2021. usvojila prijedlog regulacije sustava umjetne inteligencije (Uredba o UI) kako bi na tom području postavila osnovna pravila igre. Prijedlog je osmišljen u skladu s Etičkim smjernicama za pouzdanu umjetnu inteligenciju usvojenim od strane neovisne stručne skupine. Uredba definira sustav umjetne inteligencije kao „softver koji je razvijen s jednom ili više tehnika (i pristupa navedenih u Prilogu I.) i koji može, za određeni skup ciljeva koje definira čovjek, generirati rezultate kao što su sadržaj, predviđanja, preporuke ili odluke koje utječu na okruženje s kojim komunicira“.
Cilj Uredbe je, najšire govoreći, odrediti pravne uvjete pod kojima bi se sustavi umjetne inteligencije mogli razvijati i proizvoditi, a da pritom ne ugroze temeljne europske vrijednosti i osnovna ljudska prava. Drugim riječima, europski zakonodavci prepoznaju društvene i ekonomske potencijale umjetne inteligencije, ali i njezine opasnosti po društvo, ekonomiju i okoliš. Dakle, nastoji se balansirati između zaštite prava i sigurnosti, s jedne strane, te nesmetanog tehnološkog razvoja s druge. Upravo zbog toga Uredba sustave kategorizira s obzirom na potencijalne rizike i na temelju te podjele propisuje obvezne pravne zahtjeve – utemeljene na gore spomenutim etičkim smjernicama – koje AI sustavi moraju zadovoljavati. Prema takvom pristupu postoje: (1) sustavi s minimalnim rizikom, (2) s ograničenim rizikom, (3) s visokim rizikom i (4) s neprihvatljivim rizikom. Sa sustavima s minimalnim i ograničenim rizikom možemo se susresti gotovo svakodnevno (video igre, deep fake sustavi itd.) i za njih su propisani minimalni zahtjevi koji se uglavnom odnose na transparentnost i odgovorno upravljanje s podacima.
S druge strane, veći rizici po zdravlje, sigurnost i ljudska prava podrazumijevali bi više obveza i nadzora. To se posebno odnosi na primjenu (visokorizičnih) sofisticiranih AI sustava primjerice u transportu (npr. aktualni robotaxiji), u procesu zapošljavanja (npr. sustavi za rangiranje kandidata prilikom zapošljavanja), dobivanja osnovnih privatnih i javnih usluga (npr. sustavi za socijalno bodovanje prilikom dodjele kredita) itd.
Najnoviji slučajevi pokazuju da se poslodavci sve više pomažu umjetnom inteligencijom kod selekcije kandidata prilikom zapošljavanja. Pandemija korona virusa dodatno je ustalila takve prakse. Naime, snimke online interviewa prolaze analizu AI softvera koji je u stanju izanalizirati vaše emocionalno stanje, govor tijela kao i odgovore na ranije utvrđena pitanja kako bi izradio rang-ljestvicu kandidata. Iz toga slijedi da “umjetna inteligencija neće samo „oduzeti“ posao određenim profesijama, već bi mogla i odlučivati hoćete li ga uopće dobiti”. I da, takvi sustavi bi mogli smanjiti troškove i povećati efikasnost prilikom zapošljavanja, ali u isto vrijeme donijeti i neke krive odnosno opasne odluke. Dosadašnja praksa je pokazala da AI sustavi nisu u potpunosti imuni na diskriminaciju i da mogu produbiti društvene podjele, a osim toga postavlja se i teško pitanje odgovornosti – tko je odgovoran ako robot pogriješi.
Poslednja kategorija AI sustava bili bi, prema prijedlogu Uredbe, kategorizirani kao neprihvatljivo rizični i samim tim u potpunosti zabranjeni. To se primjerice odnosi na sustave društvenog bodovanja (eng. social-credit scoring) koji su uveliko zaživjeli u Kini gdje vlasti sankcioniraju i nagrađuju građane u skladu s društveno (ne)poželjnim ponašanjima.
Najava regulacije umjetne inteligencije izazvala je veliki interes kod sindikata širom Europe koji su se uključili u javne rasprave. Iz Europske Federacije Sindikata poručuju kako Uredba o umjetnoj inteligenciji ne uspijeva odgovoriti na izazove povezane s dimenzijom rada. „Da bi Europa postala istinski lider u „pouzdanoj umjetnoj inteligenciji“, Uredba bi trebala zaštititi i obuhvatiti sve radnike i poslodavce u privatnom i javnom sektoru, uključujući i online platforme. Neravnoteža moći između poslodavaca i radnika trebala bi navesti Europsku komisiju da osigura da sindikati i predstavnici radnika aktivno sudjeluju u kreiranju umjetne inteligencije na radu, što je neophodno za postizanje čvrstog okvira umjetne inteligencije koji jamči zaštitu prava radnika, kvalitetne poslove i ulaganje u AI pismenost radnika“. Ističu i vezu između inovacija i socijalne sigurnosti: „iako EU mora biti na čelu tehničkih inovacija koje donose korist ljudima, ona bi jednako tako trebala svoju strategiju temeljiti na Europskom socijalnom modelu i svojim temeljnim pravima i vrijednostima. EU mora biti pokretač u reguliranju inovacija i u jamčenju poštovanja dostojanstva radnika, uvjeta rada i dobrobiti“.
Iz britanskog sindikata UNISON strahuju da takve tehnologije mogu povećati diskriminaciju i produbiti nejednakosti te doprinijeti nezdravom brisanju granica između doma i radnog mjesta. „Ne želimo kočiti inovacije, već samo spriječiti nepravdu?“ poručuju. Kako bi spriječili takve pojave, predlažu set vrijednosti na kojima bi se trebala temeljiti regulacija AI sustava kako bi rad (p)ostao siguran i zdrav: jednakost, zdravlje i blagostanje, transparentnost i objašnjivost, kontrola podataka, obrazovanje i komunikacija itd. Smatraju i da je neophodno obrazovati radnike o umjetnoj inteligenciji, podacima, strojnom učenju i sl. kako bi se lakše nosili s izazovima budućnosti.
„Umjetna inteligencija je automatizacija na steroidima“ zaključuje stručnjak za AI Andrew Ng. Iako nitko sa sigurnošću ne može tvrditi kako će svijet rada izgledati nakon što umjetna inteligencija uhvati maha, određene procjene postoje. Prema McKinsey Global Institute, od 400 do 800 milijuna radnih mjesta nestat će do 2030. Međutim, isti izvještaj prognozira otvaranje novih 555 do 890 milijuna poslova širom svijeta. Tipična dilema mogla bi izgledati ovako: samovozeća prijevozna sredstva spriječiti će smrti na cestama, ali i prouzročit golemu nezaposlenost, pa čak i nezapošljivost. I dok će društva debatirati o etičnosti takvih posljedica, države će imati pune ruke posla s gašenjem socijalnih požara nastalih zbog implementacije umjetne inteligencije. Nove koristi neće doći bez velikih troškova.
Autor naslovne fotografije: Mike McKenzie
