U Bosni i Hercegovini ne postoji ni minimum pretpostavki da se vodstva tri nacionalne grupe dogovore o bilo čemu, pa svako priziva intervenciju izvana, ali po svojoj mjeri.
Piše: Matea Jerković
Nakon što je Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nametnuo odluke o izmjenama Izbornog zakona naše zemlje i amandmane na Ustav Federacije BiH, njegovi potezi našli su se pod udarom kritika. Gotovo svi bh. političari/ke koji su do jučer pozivali na upotrebu bonskih ovlasti, postali su Schmidtovi glavni kritičari, a pojedine stranke najavile su i moguće blokade izbornih rezultata. U međuvremenu, neformalna grupa građana najavila je proteste ispred OHR-a za 24. oktobar. No, iako je sva pažnja usmjerena ka Schmidtu, pitanje je koliko su domaći akteri u proteklih 27 godina (u)radili kako bi riješili probleme koji su dočekali visokog predstavnika.
MORALNA PODRŠKA
Prof. dr. Žarko Puhovski iz Zagreba smatra da su sva politička vodstva u stanju mobilizirati sljedbenike/ce po etnonacionalnoj liniji - što smo znali i prije.
- Sada se vidi i nešto više, a to je da su se osvijestili da odluke ne donosi nitko iz BiH, nego izvana, zato i samo zato što u BiH ne postoji ni minimum pretpostavki da se vodstva tri nacionalne skupine dogovore bilo o čemu, pa makar i o tomu koji je danas dan, kaže prof. dr. Puhovski.
Dodaje da bh. političari/ke nisu učinili ništa, iz razloga što su se jedni, drugi, treći, bavili time da uvedu stegu u svojim redovima, te zato što im je postalo lakše prihvatiti odluku izvana, nego onu koja bi bila rezultat prijedloga sa hrvatske, bošnjačke ili srpske strane za ostale dvije zajednice.
- Očito da će se pokušati blokirati izborne rezultate i to se moglo i ranije očekivati, a radi se o onoj staroj poslovici “Ne dao ti Bog da se dogodi ono što si želio” - svi su kao željeli intervenciju izvana, već kad nema unutrašnjeg dogovora, jer su se nadali da će biti po njihovoj mjeri. Ova intervencija, koliko vidim, ne odgovara nikome u cjelini, ali najmanje ne odgovara hrvatskoj strani, i zato se najviše buni bošnjačka strana, koja stalno iznova zaboravlja da je većina i da zato ima posebnu odgovornost, ističe prof. dr. Puhovski i dodaje da su ljudi navikli da ne reaguju na događaje iz svakidašnjeg života, nego na one koji se odnose na simbole, zastave, grbove, Ustav, izbore.
Podsjeća da je na koncu tako i počeo rat 90-ih - zbog simbola. Uvjeren je da protesti mogu dovesti do toga “da se sve tri strane, a pogotovo hrvatska i bošnjačka, osjete moralno podržanima - bošnjačka zato što se pokazuje koliki broj ljudi je na njihovoj strani, a hrvatska zato što će ojačati opet taj osjećaj ugrožene male skupine, koja se, eto, brani, pa onda je koješta dopušteno”.
Dr. Neven Anđelić sa Regent’s University London podsjeća da su političke elite u BiH prvo prihvatile - jer vjerovatno nisu imale previše izbora - Dejtonski sporazum i naknadne konsekvence.
- Ali, do toga su opet te iste političke elite i dovele. Eksploatirale su dugi niz godina pravila Izbornog zakona. Uvijek je diskriminacija opstajala i niko se na nju nije obazirao. Od 2019. BiH ima nalog da promijeni Izborni zakon, ukine diskriminaciju, ali do toga nije došlo, ističe dr. Anđelić.
Naglašava da domaći političari nisu uradili gotovo ništa da bi riješili problem, štaviše, ignorisali su ga, sve dok HDZ nije reagovao, smatrajući da mu ne pogoduje Izborni zakon.
- Vidimo blokadu i lijenost političkih elita da urade ono što je prilično jednostavno. BiH mora nešto promijeniti, ali ne postoji niti interes niti želja da se to uradi. Jedino ostaje da se nametne neko rješenje. Druga stvar je da li je to nametnuto rješenje pozitivno, kaže dr. Anđelić.
Objašnjava da je upitna kompetentnost izabranih elita, jer do prosperiteta i poboljšanja odnosa u BiH nije došlo.
- Čekaju da problem izvana neko riješi za njih, a oni će uživati u beneficijama koje dolaze, ističe dr. Anđelić.
Smatra i da postoji ustručavanje u međunarodnoj zajednici da se primijene bonske ovlasti, jer je prošlo gotovo 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Naglašava i da ne zna na koji način bi se građani/ke BiH mogli mobilizirati da izađu i iskažu neslaganje sa odlukama onih na vlasti.
- Kada se rijetko i dese takvi iskazi, dovodi se u pitanje koliko se zaista radi o iskazima građana/ki, a koliko o kamuflaži elita, zaključuje dr. Anđelić.
Sa druge strane, Nihad Aličković, jedan od organizatora protesta, podsjeća da su građani/ke dali/e obećanje da će izaći na ulice ukoliko se nasilu bude nametalo bilo šta. Dodaje da su Schmidtove odluke izlobirane uz pomoć Hrvatske, te da građane/ke niko nije pitao da li se slažu da im bude nametnuto ono što državi BiH ne ide u korist.
- Bh. političari, nažalost, za 30 godina nisu odreagovali na polju svjetske politike onako kako bi trebalo. To se upravo i odražava na Schmidtovo nametanje. Rekli smo da političari nisu dobrodošli na proteste, ali u slučaju da dođu, niko od njih se neće obraćati, ističe Aličković.
Objašnjava da je najveći problem upravo to što su političke stranke u BiH - zbog svojih stranačkih interesa, podijeljene.
- To je velika kočnica, koja ne može da dopre do utjecaja na visokog predstavnika i iz tog razloga se i odlučio da donese zakone, jer vidi da političari svih stranaka u BiH nemaju konsenzus kada su u pitanju državotvornost, patriotizam, državni interesi, kaže Aličković.
Besima Borić, članica Predsjedništva SDP-a, kaže da je demokratsko pravo građana da protestuju. No, čini joj se da bi bilo pametnije sačekati odgovor Ustavnog suda na apelaciju Željka Komšića.
- Vrlo je začuđujuće da ne organiziramo proteste zbog ekonomskih, socijalnih i drugih problema koje imamo, kaže Borićka, dodajući da nemamo tradiciju protesta.
Govori nam da se suočavamo sa realnošću - Dejtonskim ustavom i svim mehanizmima kočenja koje je on ugradio.
- Političari su jako malo uradili i pored toga što će reći da to nije tačno. Pokazali su se prilično nekompetentni da se suoče sa stvarnošću - Dejtonskim sporazumom koji je etnonacionalno pitanje stavio na pijedestal, kaže Borićka, koja smatra da prekretnicu koja je zaustavila razvoj BiH predstavlja obaranje aprilskog paketa 2006.
NI VOLJE NI KOMPETENCIJA
- Nikakvo čudo nije da se ni oko čega ne mogu dogovoriti i onda problem nastaje kad to visoki predstavnik uzme u svoje ruke. Ljudi koji dolaze izvana mnoge stvari ne razumiju, a sa druge strane - ne nailaze samo na nekompetencije političara - nego i na nedostatak političke volje, ističe Borićka.
Šemsudin Mehmedović (SDA) tvrdi da je Bakir Izetbegović, lider SDA, imao političke inicijative u pogledu dogovora i razgovora sa političkim predstavnicima drugih naroda i građana, ali da je očigledno da su druge strane imale mig od međunarodne zajednice da se ne dogovore.
Dr. Damir Arnaut, član Predsjedništva Naše stranke, kaže da “nije problem sa nametanjem Izbornog zakona kao takvog, nego je problem ukoliko su nametnuta rješenja protivna Ustavu BiH, jer je Ustav BiH iznad ovlasti visokog predstavnika”. Ističe da je prije dvije godine Izetbegović sa Čovićem potpisao termin legitimno predstavljanje, te da mu je još u julu u OHR-u rečeno da se oni od tada time rukovode.