Predstavništvo RS u Beogradu
Javnost RS, koja izdvaja novac za njihovo postojanje, ima pravo da zna ko, kako i za šta u tim predstavništvima troši javni novac. Pravo mjesto za to bila bi Narodna skupština RS, ali vladajućim to ne pada na pamet, jer odavno na budžetska sredstva gledaju kao na vlastiti novčanik.
Piše: Ljiljana Kovačević/ Žurnal
Vlada Republike Srpske odlučila je da za finansiranje osam predstavništava RS u svijetu odobri 5,3 miliona konvertibilnih maraka, mada objektivna računica pokazuje da za rad ovih entitetskih ekspozitura na godišnjem nivou nije potrebno više od oko 2,55 miliona KM. Ovogodišnji budžet za osam predstavništava RS u svijetu pritom je veći 600 hiljada KM u odnosu na prošlu godinu, kada je za njihov rad potrošeno 4,7 miliona KM.
Najviše novca i ove godine dodijeljeno je Predstavništvu RS u Rusiji, koje ima dvije kancelarije - u Moskvi i Sankt Peterburgu, cijelih 960.000 KM. Predstavništvo RS u Srbiji dobilo je 930.000 KM, za ono u Belgiji je rezervisano 780.000, za Predstavništvo RS u Austriji izdvojeno je 750.000 KM.
Predstavništvo RS u Beču
Predstavništvo RS u Vašingtonu dobiće 620.000 KM, ono u Štutgartu 540.000 KM, a u Grčkoj 400.000 KM. Najmanji iznos i ove godine dobiće Predstavništvo u Izraelu, kome će na račune biti uplaćeno 320.000 KM. Vlada Republike Srpske godinama izdvaja milione maraka za predstavništva RS u inostranstvu, koji su de facto lobistički punktovi entitetske vladajuće strukture u svijetu i od kojih građani nemaju nikakve koristi.
Zvanično, Predstavništva RS u svijetu imaju za cilj promociju ovog bh. entiteta u inostranstvu, dovođenje stranih investitora, kao i uspostavljanje naučno-tehničke i kulturne saradnje. Godine iza nas pokazale su da je učinak tih predstavništava minoran, skoro nikakav, bar kada je pogledu ispunjavanje njihovih zvaničnih zadataka. Osim što sporadično privrednicima omogućavaju da učestvuju na pojedinim sajmovima, te organizuju kojekakve kulturne manifestacija i predizborne političke skupova za vladajuće stranke, njihov efekat je čista nula.
Veličanje Dodikovog lika i djela
Suštinski, osnovni zadatak tih predstavništava i ljudi u njima je lobiranje za aktuelnu vlast na raznim destinacijama u svijetu, prvenstveno za alfu i omegu političkog života u RS Milorada Dodika. Kada se tome pridodaju i sredstva koja Vlada RS izdvaja za plaćanje profesionalnih lobističkih kuća, posebno onih u SAD, jasno je da iz budžeta decenijama cure milioni sa samo jednim ciljem, da se očuva politička pozicija i uticaj Milorada Dodika.
Vlastima RS nije dovoljno to što preko Predstavništva RS u inostranstvu zloupotrebljavaju javni novac za samopromociju, već tim predstavništvima daju više para u odnosu na realne troškove koja ona imaju. Sljedeće kalkulacije to jasno dokazuju. Kancelarije u inostranstvu, koje se sastoje od jedne ili dvije prostorije, ne koštaju više od 2.000 do 2.500 evra mjesečno. Režijski troškovi (struja, voda) iznose maksimalno 300 do 500 evra na mjesečnom nivou.
Sa izuzetkom Predstavništva RS u Beogradu, gdje ima desetak zaposlenih, u ostalim predstavništvima ima jedno ili dvoje uposlenika. Plate se, prema izvorima Žurnala, kreću od 1500 do 2500 evra.
Uzimajući najviše cijene, prosta računica kaže da se za zakup prostorija svako predstavništavo godišnje izdvaja oko 30.000 evra (2.500 x 12 mjeseci), pa godišnji troškovi za zakup za osam predstavništava iznose cca 240.000. Troškove režija (struja, voda) godišnje po predstavništvu iznose oko 6.000 evra, odnosno 48.000 evra za svih osam. Ako se za plate izdvaja oko 2.500 evra (plus porez od oko hiljadu evra), ti troškovi na godišnjem nivou iznose blizu milion evra za svih osam predstavništava. Ako svemu tome dodaju kojekakve promocije, koje ne prelaze cifru od 20.000 evra, dolazimo do maksimalne brojke od oko milion i 308 hiljada evra (2.550.600 KM) potrebnih za finansiranje predsedavništava RS u inostranstvu.
Što će reći, da je za osam entitetskih predstavništava u svijetu odobreno čak 2.749.400 KM više nego što je potrebno. To praktično znači da nijedno predstavništvo ne bi moglo preći cifru od oko 318.825 KM. godišnje. Sve ostalo je teška zloupotreba i nelegalno izvlačenje novca – ili za lobističke poslove ili za podmirivanje ličnih interesa osoba koje vode ta predstavništva ili neke druge spekulativne radnje za tim novcem.
Posebna priča je to što su mnoga od ovih predstavništva registrovana na stanove i privatne adrese zaposlenih u tim predstavništvima. Revizijom rada predstavništava RS u inostranstvu ne bavi se niko, niti šefovi tih ekspozitura bilo kome podnose izvještaj o tome troše novac. Javnost RS, koja izdvaja novac za njihovo postojanje, ima pravo da zna ko, kako i za šta u tim predstavništvima troši javni novac. Pravo mjesto za to bila bi Narodna skupština RS, ali vladajućim to ne pada na pamet, jer odavno na budžetska sredstva gledaju kao na vlastiti novčanik.
S obzirom na navedenu računicu i činjenicu da je za osam predstavništava ove godine izdvojeno oko 2,7 miliona više nego što je to zaista potrebno (uz zanemarivanje činjenice da li je osnivanje tih predstavništva uopšte opravdano), vrlo bezobzirno zvuči izjava šefa Predstavništva RS u Rusiji Duška Perovića da su tražili veći iznos novca od onog koji im je odobren, jer je sve poskupilo. „Ne znam da li će nam odobreni iznos novca biti dovoljan, ali preživjećemo", rekao je Perović za banjalučki „Glas Srpske“.
Perović suvereno rukovodi Predstavništvom RS u Rusiji od njegovog osnivanja, 2010. godine i jedan je od Dodikovih najodanijih ljudi. Perović je, putem svoje supruge, poznate bivše ruske novinarke, ostvario brojne veze sa visokim ruskim zvaničnicima, a njegov primarni zadatak bio je i ostao da sređuje Dodikove susrete sa ruskim zvaničnicima, prije svega sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom.
Dodik može biti zadovoljan Perovićevim rezultatima rada, što se ne može reći za Obrada Kesića, šefa Predstavništva RS u Vašingtonu, čije lobiranje za Dodika u SAD-u imalo nikakav učinak, pošto je američka administracija lideru SNSD-a uvela dvostruke sankcije zbog podrivanja Detonskog sporazuma. Kesić se pokazao i kao veliki lažov, jer se nikada nije obistinio dolazak velikih američkih investitora u RS, kao što se nikada u Banjaluci nije otvorio američki centar u Banjaluci, kako je to Dodikov „drveni advokat“ iz Vašingtona najavljivao još 2016. godine.
Potraga za "važnim informacijama"
Predstavništvo RS u Briselu, gdje je sjedište EU i NATO-a, osnovano je 2008. godine, uz obrazloženje da bi RS u sjedištu EU „mogla lakše da dolazi do važnih informacija“. Mogućnost da se „lakše dođe do važnih informacija“ u Briselu, građani RS će ove godine platiti 780.000 KM?!! Predstavništvo RS u Grčkoj zastupa Jelena Jovanović Athanasiou, a ono u Beču Mladen Filipović.
Na čelu Predstavništva RS u Njemačkoj, sa sjedištem u Štutgartu, od njegovog osnivanja 2009. godine nalazi se Mićo Ćetković, koji slovi kao sumnjiva osoba i to još iz ratnog vremena, kada je bio lični izaslanik Radovana Karadžića za zapadnu Evropu, zadužen za skupljanje ratnog poreza od srpskih iseljenika u Njemačkoj.
Posebna priča je Predstavništvo RS u Izraelu, sa sjedištem u Jerusalimu. Prije pet godina izbio je pravi skandal, nakon što je opozicija iznijela podatak da to predstavništvo uopšte ne postoji, jer na adresi tog predsedništva, koja je objavljena na sajtu Vlade RS, nije bilo ničega što asocira na Predstavništvo i Republiku Srpsku. Tadašnji šef Predsjedništva Ari Livne (preminuo 2020. godine) i ministar za evropske integracije i regionalnu saradnju Zlatan Klokić tvrdili su da je Predstavništvo postoji, ali da je samo preregistrovano u komercijalno preduzeće.
Na sajtu Vlade RS sada stoji da je šef Predstavništva u Izraelu Eyal Goren, a na zvaničnoj web stranici tog predstavništva, osim brojeva telefona na koji se može kontaktirati Goren i drugi član „tima“ Hanan Yonah, nema adrese Predstavništva. Predstavništvo RS u Beogradu je osnovano još 2002. godine i na njegovom čelu od tada je Mlađen Cicović.
