fbpx

Tretiranje lijekova kao robe na tržištu ubija ljude

Tretiranje lijekova kao robe na tržištu ubija ljude

Foto: Myriam Zilles/Unsplash

Osim što je pokazao da svijet nije spreman za ozbiljnu pandemiju, COVID-19 razotkrio je što znači kada farmaceutske kompanije cjepiva i lijekove tretiraju kao svaku drugu robu na tržištu, a ne kao ono što bi trebala biti – lijekovi. Između ljudi iz siromašnijih zemalja svijeta i cjepiva ispriječila su se prava intelektualnog vlasništva na kojima farmaceutske kompanije inzistiraju, čak i kada ljudi zbog toga umiru.

Piše: Snježana Ivčić

Pandemija COVID-19 još jednom je otvorila raspravu o utjecaju trgovinskih sporazuma i intelektualnog vlasništva u zdravstvu. Unatoč tome što se iz perspektive korisnika zdravstvenog sustava najčešće čini kako zdravstvenu politiku oblikuje skoro pa isključivo država, odnosno politička stranka na vlasti, upravo ovakvi sporazumi najčešće imaju odlučujuću ulogu u određivanju smjera u kojem će se kretati zdravstveni sustav – bilo u kontekstu svakodnevnice, bilo u onome krize poput pandemije.

Pandemijski sporazum - san ili realnost?

Kako bi se to preveniralo i osigurala bolja pripremljenost na buduće zdravstvene krize i pandemije te pravednija dostupnost lijekova, cjepiva i ostalih medicinskih proizvoda svima, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) pokrenula je donošenje tzv. Pandemijskog sporazuma. Nit vodilja Pandemijskog sporazuma jest ojačati nacionalne, regionalne i globalne kapacitete za slučaj budućih pandemija. Treba naglasiti da se ovaj sporazum ne bavi intelektualnim vlasništvom kao takvim, te je fokusiran na jačanje kapaciteta i otpornosti kroz bolju međunarodnu suradnju - primjerice učinkovitiji sustav uzbunjivanja, razmjenu podataka i istraživanja, učinkovitiju distribuciju medicinskih proizvoda kao što su cjepiva, lijekovi, dijagnostika i osobna zaštitna oprema.

O samom Sporazumu pregovara novouspostavljeno Međunardno pregovračko tijelo (INB), a države članice SZO-a će na temelju njihovog prijedloga odlučivati o uvjetima sporazuma, primjerice hoće li neke odredbe prevesti u pravno obvezujuće na vlastitom teritoriju. Donošenje Pandemijskog sporazuma je prioritet za aktualnog predsjednika SZO-a Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa, koji inzistira na njegovoj važnosti za buduće generacije. Ali, sudeći po tijeku rasprave, te pozicijama koje su zauzele neke države, držeći se važećih propisa na polju intelektualnog vlasništva, ne treba uzeti zdravo za gotovo da će Tedros dočekati ispunjenje tog prioriteta.

Do početka posljednje pandemije i pregovora o Pandemijskom sporazumu, nešto se rijeđe govorilo o trgovinskim ugovorima, odnosno njihovom utjecaju na područje zdravstva. Uz cijeli niz regionalnih trgovinskih i investicijskih sporazuma koji osim tržišta definiraju i utječu na druga područja, npr. Trans-Pacifičko partnerstvo (TPP) i Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) treba spomenuti TRIPS-a i CETA-e koji su se nedavno najčešće spominjali u kontekstu utjecaja na javno zdravlje.

Trgovina zdravljem - ako imaš love, preživjet ćeš

Cijeli prijeđeni put od donošenja Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) 1995. do prijedloga Pandemijskog sporazuma 2023. sažela je organizacija Liječnici bez granica kroz pregled međunarodnog prava koje se odnosi na zaštitu intelektualnog vlasništva. Sve je počelo kada je Svjetska trgovinska organizacija (STO) 1995. godine donijela TRIPS, koji je postavio standarde za zaštitu intelektualnog vlasništva. Ovaj sporazum medicinske proizvode (npr. cjepiva, lijekove itd.) tretira kao robu na tržištu, iako je njihova krajnja namjena drugačija. S obzirom na to da medicinski proizvodi mogu spasiti ljudski život, njihovo podčinjavanje pravilima tržišta ugrožava dostupnost i pristupačnost u državama niskog dohotka.

TRIPS-om je određeno da se prava na patente daju na 20 godina, što u slučaju pandemije ili druge zdravstvene krize predstavlja veliki problem: ne postoji mogućnost proizvodnje generičkog cjepiva ili lijeka, ali ni međusobne podjele znanja oko razvijenih formula za nova cjepiva ili lijekove. Nakon TRIPS-a, u studenom 2001. donesena je Deklaracija iz Dohe u okviru koje je prepoznata važnost javnog zdravlja pogotovo u pogledu HIV/AIDS-a, malarije, tuberkuloze i ostalih pandemija te je prepoznata važnost pravovremene dostupnosti medicinskih proizvoda.

Unatoč novoj deklaraciji, zaštita intelektualnog vlasništva je ostala snažna. Pristup zaštiti intelektualnog vlasništva kakav proklamira TRIPS kada su u pitanju medicinski proizvodi izlaže vlade pritisku farmaceutske industrije, kao što je pandemija COVID-19 zorno prikazala jer su cjepiva i drugi proizvodi uvelike ostali nedostupni ljudima u zemljama niskog dohotka, kao što potvrđuju podaci Our World in Data. Primjerice, u izvještaju The People’s Vaccine Alliance iz listopada 2021. navodi se da je u okviru mehanizma COVAX, od sedam doza samo jedna isporučena zemljama u razvoju. Europska unija i ostale bogate države također su blokirale zahtjeve Južne Afrike i Indije da počnu proizvoditi vlastitia cjepiva, a istovremeno dostavile nedovoljan broj doza cjepiva zemljama globalnog Juga. Velika Britanija je dostavila manje od 10% od 100 milijuna obećanih doza cjepiva, Kanada oko 8% od 40 milijuna obećanih doza, Njemačka 12% od 100 milijuna doza, Francuska 9% od 120 milijuna doza, a najviše se obećanog držao SAD - 16% od 1,1 miljarde obaćanih doza. Pritom su sve ove države osigurale i više od dovoljnog broja cjepiva za svoje stanovnike.

Uz pomoć intelektualnog vlasništva do vrtoglavih profita

Malom broju faramaceutskih komapanija prepuštena je kontrola u proizvodnji cjepiva, što se pokazalo kao korijen problema oko preraspodjele dostupnih zaliha, jer su kompanije ostale usmjerene na ostvarenja što većeg profita. Tijekom pandemije COVID-19 zorno su se pokazale posljedice tretiranja medicinskih proizvoda kao intelektualnog vlasništva farmaceutskih kompanija, a što je najviše bilo vidljivo u razvijanju cjepiva te lijekova koji su bili (i ostali) nedostupni za nerazvijene i slabije razvijene zemlje.

Kako bi se izborile i osigurale cjepiva za svoje građane, Indija, Kenija, Južnoafrička Republika i Swaziland uputile su u listopadu 2020. STO prijedlog za privremenu suspenziju prava intelektualnog vlasništva za medicinske proizvode nužne za borbu protiv COVID-19, ali se do danas se po tom pitanju jako malo dogodilo. Prijedlog je prihvaćen samo djelomično i uz veliko vremensko ograničenje. U lipnju 2022., na 12. ministarskoj konferenciji STO, prihvaćen je prijedlog da se cjepiva mogu koristiti narednih šest mjeseci.

Nakon toga je rok produljen, a osim cjepiva uključeni su i lijekovi te dijagnostički i terapijski postupci za liječenje COVID-19. Ova odluka, međutim, još uvijek nije bila dovoljna da se svima omogući neometan pristup najvažnijim proizvodima u borbi protiv pandemije, i dobar dio stanovništva u nekim državama – primarno onima u Africi – još uvijek nije primio niti jednu dozu cjepiva. Tako se zakašnjela odluka STO nije pokazala kao učinkovito rješenje, bilo zbog odgođenog donošenja, bilo zbog toga što se odnosi samo na COVID-19, a ne na buduće pandemije ili zdravstvene krize.

S obzirom da su se napori djelovanja na razini STO pokazali neučinkovitim, SZO je u prosincu 2021. počela raditi na oblikovanju tzv. Pandemijskog sporazuma. Podloga za novi Sporazum pronađena je u dva ključna dokumenta: Ustavu SZO-a i Međunarodnim zdravstvenim propisima iz 2005. U Međunarodnim zdravstvenim propisima navedeno je da je za zaštitu zdravlja populacije potrebno „sprečavanje, zaštita od, kontrola i osiguravanje javnozdravstvene reakcije na širenje bolesti na međunarodnoj razini na načine koji su proporcionalni sa i ograničeni na javnozdravstvene rizike, te kojima se izbjegava nepotrebna interferencija s međunarodnim prometom i trgovinom.“

Siromašan si? Onda možeš i umrijeti!

Ideja SZO je da se budućim Pandemijskim sporazumom poboljšaju trenutna međunarodna pravila i prakse u pristupu medicinskim proizvodima i intelektualnom vlasništvu te postigne dogovor o prevenciji pandemije, pripravnosti i odgovoru na istu. Vijeće EU je podržalo ovaj prijedlog Pandemijskog sporazuma i u ožujku 2022. donijelo odluku o odobravanju otvaranja pregovora o međunarodnom sporazumu o sprečavanju pandemija, pripravnosti i odgovoru na njih.

Na 76. Svjetskoj zdravstvstvenoj skupštini predstavljen je napredak u dogovorima na međunarodnoj razini, a na 77. Svjetskoj zdravstvenoj skupštini u svibnju 2024. predviđeno je predstavljanje finalnog prijedloga Pandemijskog sporazuma. Naravno, ni ova ideja se ne razvija bez problema, s obzirom da bi novi Sporazum obvezao zemlje da prate pandemijske prijetnje, upregnu kapacitete da odgovore na njih te donesu odluke kojima bi države dobile medicinsku pomoć u zamjenu za dijeljenje informacija o tome što uzrokuje pandemiju (npr. virus ili bakterija).

Nekoliko mjeseci prije roka za dovršenje pregovora koji ističe u svibnju 2024., mnoge države su s povukle na početne pozicije. SZO također ne podržava ovaj prijedlog jer farmaceutske kompanije i dalje žele štiti pravo na intelektualno vlasništvo nad medicinskim proizvodima. Pandemijskom sporazumu najviše se protive zemlje visokog dohotka: SAD, Europska unija, Velika Britanija, Kanada, Švicarska i Ujedinjeni Arapski Emirati, pogotovo kada su u pitanju mehanizmi dijeljenja bilo znanja, bilo tehnologija. Tijekom pregovora pokazalo se da razvijene zemlje neće htjeti potpisati sporazum usmjeren na osgiuravanje pravednosti, kao što je originalna zamisao SZO, ako ne dobiju nešto za uzvrat.

Također, nema dogovora niti oko dostupnosti i dijeljenja informacija i tehnologija. Za zemlje s nižim prihodom to je najvažnija stavka, jer su tijekom pandemije COVID-19 mnoge zemlje dijelile uzroke patogena i genetičke sekvence virusa kako bi se lijekovi i cjepiva što prije razvili, a nisu dobile ništa zauzvrat.

Redefiniranje intelektualnog vlasništva i njegovog opsega u zdravstvu pomoglo bi da se izbjegne „vakcinski aparthejd“ koji je u slučaju prošle pandemije podijelio svijet prema prihodu - na zemlje koje imaju pristup cjepivu i lijekovima i na zemlje koje nisu imale takvih mogućnosti.

Radnička prava