U Bosni i Hercegovini ne postoji ovaj sistem...
Ukoliko ste prisutni na društvenim mrežama mogli ste od juče primjetiti da na hiljade ljudi podržava kampanju #hocemoamberalert da se u Srbiji uvede sistem Amber alert.
Kampanju je pokrenuo nevladin Centar za nestalu i zlostavljenu decu (CNZD), a njn glavni cilj je da se pokaže koliko ljudi u Srbiji podržava uvođenje ovog sistema.
Šta je Amber Alert?
Amber Alert predstavlja model širenja i objavljivanja informacija javnosti u specifičnim slučajevima nestale djece.
Objave putem različitih medija – televizijskih i radio emisija, Interneta, SMS poruka, ekrana na bankomatima, autoputevima itd. mogu da dopru do građana koji će zapamtiti lice djeteta i potencijalno ga uočiti ili imati validne informacije koje policiji mogu da pomognu u potrazi.
Kada govorimo o kriterijumima za pokretanje alarma svaka država ima slobodu da uvede svoje kriterijume, u odnosu na potrebe koje proizilaze iz sopstvene prakse. Ovo su najčešći kriterijumi država u Evropi:
- Potraga se vrši za maloletnom osobom (osobom mlađom od 18 godina);
- Postoji potvrda od strane policije da objava alarma neće ugroziti život djeteta;
- Postoji sumnja da otmičar ima namjeru da povrijedi dijete;
- Dostupnost osnovnih informacija (npr. kako dijete izgleda);
- Sumnja da nestanak ima potencijalno ugrožavajuće posljedice po život djeteta;
- Nepoznate okolnosti nestanka;
Amber Alert se ne objavljuje u svim slučajevima nestanaka djece, kako se javnost ne bi preplavljivala informacijama, jer se može pretpostaviti da ljudi ubrzo više ne bi reagovali na objave, a time bi ovaj mehanizam izgubio na korisnosti i značaju.
U svakoj zemlji Alert se objavljuje veoma rijetko.
Ukoliko je u pitanju dijete koje je pobjeglo od kuće, mehanizam se ne aktivira, osim u specifičnim okolnostima, i to obično kada dijete ima manje od 13 godina, dakle, da dijete nije u tinejdžerskom periodu.
Ko je nadležan za aktiviranje Amber alerta?
Ključna uloga bila bi uloga policije. Kako se pitanje kapaciteta, finansijskih i ljudskih resursa opravdano nameće, treba napomenuti da na primjer, belgijska policija ima pomoć nevladinog sektora, kao i posebnih timova koji se mobilišu za ove potrebe. Neophodno je da bude jasno i precizno definisana uloga svakoga ko ima učešća u funkcionisanju ovog sistema, kako ne bi bilo prostora za prebacivanje nadležnosti, neracionalnu upotrebu vremena za pronalazak deteta i smanjivanje efikasnosti.
Vremenski period od momenta prijave slučaja nestalog deteta koje zadovoljava kriterijume za objavu Alerta i momenta aktiviranja Alerta ne smije da bude duži od sat vremena. Alert traje maksimum 24 sata, s tim što se na svakih 6 sati revidira odluka da li Alert treba ugasiti prije isteka 24 sata.
Amber Alert sistem predstavlja mehanizam koji zvanično funkcioniše u SAD, Belgiji, Češkoj, Francuskoj, Nemačkoj, Grčkoj, Malti, Irskoj, Poljskoj, Bugarskoj, Italiji, Holandiji, Portugalu, Rumuniji, Španiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Nastao je u Sjedinjenim Američkim Državama 1996. godine. Naziv je dobio po Amber Hagerman, devetogodišnjoj devojčici iz Teksasa, koja je oteta i ubijena.
U Hrvatskoj ovaj sistem nosi naziv "NENO Alarm".
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Hrvatske pokrenulo je sistem u novembru 2022. u saradnji sa kompanijom Meta.
Ako dijete nestane, Ministarstvo unutarašnjih poslova Hrvatske će obavijestiti firmu Meta, koja će inicirati upozorenje tj. NENO Alarm građanima – korisnicima društvenih mreža Facebook i Instagram – u krugu od 160 kilometara od mjesta u kojem je dijete posljednji put viđeno.
Upozorenje će sadržavati osnovne podatke o nestalom djetetu i poveznicu na njegov profil na internetskoj stranici Nacionalne evidencije nestalih osoba.
Mogućnost uvođenja ovog sistema Ministarstvo unutrašnjih poslova razmatralo je još 2018. godine, pisala je Radio-televizija Srbije (RTS).
U BiH još uvijek nije uveden Amber Alarm ili neki sličan sistem, ali iz nadležnih istitucija ističu da imaju u vidu da se nešto slično uvede i kod nas.
Saša Risojević, direktor Udruženja Nova generacija kaže da analiza upotrebe sistema Amber alert, u zemljama koje ga posjeduju, pokazuju da u velikoj većini slučajeva, kada je sistem aktiviran, dolazi do pronalaska djeteta.
"S tim u vezi, ovakav sistem bi bio odličan i za BIH jer bi unaprijedio način kako država i njeni građani mogu zajedno učestvovati u pronalasku i spašavanju djece u slučajevima njihovog nestanka", rekao je za BUKU Risojević.
Piše: Maja Isović Dobrijević/ BUKA
