Čudno je da zastupnici ne koriste mogućnost postavljanja zastupničkih pitanja, ali je čudno i da birači to ne kažnjavaju.
U Sarajevu je u utorak 27. jula 2021. godine otkazana redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH – nisu došli zastupnici iz parlamentarnih stranaka koje imaju sjedište u RS jer su nezadovoljni odlukom visokog predstavnika Valentina Incka o dopuni Krivičnog zakona BiH kojom se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida. Zbog ove Inckove odluke kadrovi u institucijama BiH koji dolaze iz RS neće raditi u Predsjedništvu, Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara BiH.
S otkazanom sjednicom ili bez nje i neizvjesnim datumom novog zasjedanja – moglo bi se reći da Parlamentarna skupština BiH u mandatu od 2018. godine radi prilično kilavo. Objašnjenja mršavih rezultata rada koja javnost najčešće dobije jesu loši politički odnosi među parlamentarnim strankama, nedovoljno aktivnosti Vijeća ministara BiH i tako dalje i tako dalje.
Od konstituirajuće sjednice koja je održana u decembru 2018. godine održano je 10 hitnih i 22 redovne sjednice, usvojeno je 13 zakona ili izmjena zakona, a godišnji budžet ove institucije je u prošloj godini bio 16,28 miliona KM što bi u ovoj, ako budžet bude usvojen, trebalo biti 18,67 miliona KM.
No, postoji jedna aktivnost zastupnika koja nema direktne veze ni s Vijećem ministara BiH ni s odnosima među koalicionim partnerima, a to su poslanička pitanja. Na 35 dijelova ovih 32 sjednice Zastupničkom doma Parlamenta BiH od decembra 2018. godine poslanici su postavili nešto više od 1.200 zastupničkih pitanja – Aida Baručija 226, Saša Magazinović 217, Damir Arnaut 163, Mirjana Marinković-Lepić (101)… Zlatan Begić 264 s tim da je on na samo jednoj sjednici postavio više od 100 pitanja tražeći od svih institucija BiH nacionalnu strukturu zaposlenih i rukovodnih kadrova. No Dragan Bogdanić, Jakov Galić, Mirsad Kukić, Nebojša Radmanović i Obren Petrović nisu postavili ni jedno pitanje.
U Domu naroda 15 delegata je postavilo 80-ak pitanja s tim da su najaktivniji Zlatko Miletić (14), Denis Bećirević (14), Marina Pendeš (12) i Lazar Prodanović (11), ni jedno pitanje nisu postavili Bakir Izetbegović, Dragan Čović, Nikola Špirić i Munib Jusufović.
– Oni koji ne postavljaju pitanja su vojnici svojih političkih partija i samo glasaju kako im se kaže, niti ih zanima šta se događa u parlamentu, niti smatraju da je išta bitno, samo čekaju nalog kako glasati i tako rade, kaže Baručija.
Damir Arnaut pojašnjava da je svrha parlamenta u svakom demokratskom sistemu, ne samo da donosi zakone, već i da vrši parlamentarni nadzor.
– Poslanička pitanja su prema Zakonu o parlamentarnom nadzoru ključni element te naše nadležnosti. Na ovaj način, osim dobivanja odgovora o temama od značaja za građane, također često ukazujem na stvari koje treba popraviti. Puno puta sam kroz pitanje ukazao na postojeći problem, te osim odgovora dobio i potvrdu da će problem biti riješen, kaže Arnaut i naglašava da je neshvatljivo da veliki broj zastupnika uopšte ne koriste taj mehanizam kojim, kako on cijeni, mogu značajno unaprijediti kvalitet života svojih glasača.
– Još gore je, međutim, da njihovi glasači to ne kažnjavaju, zaključuje Arnaut.
Saša Magazinović smatra da su zastupnici koji ne postavljaju lijeni i da ne razumiju šta znači biti zastupnik u parlamentu.
– Najveći broj pitanja postavljam tako što me to zamole građani putem društvenih mreža ili na drugi način. Naime, ja poziciju parlamentarca razumijem kao servis građanima i svoju ulogu u parlamentu sam postavio tako da otvaram pitanja koja građani postavljaju. Tako ja zamišljam konzumiranje poslaničkog mandata – kao nečiji glas i ne isključivo svojih ili birača svoje političke stranke, kaže Magazinović.
Baručijina pitanja privlače mnogo pažnje i medija i javnosti – šira javnost je iz njenih poslaničkih pitanja saznala da šefovi oba Doma Parlamenta imaju po 500 KM za korištenje mobilnih telefona ili da je državni zatvor za par godina od izgradnje do otvorenja izgubio 10 miliona eura.
– Želja da ljudima otvorim oči i da shvate šta se radi u institucijama Sistema vlasti me tjera da postavljam pitanja, a imam i podršku velikog broja građana koji takođe imaju pitanja koja ja proslijedim, pa je moj aktivizam u Parlamentu baziran na pitanjima građana. Crpim ih i iz svih materijala koje dobijem za sjednice – svaku nejasnoću pribilježim i pitam. Sada mi je recimo aktuelno pitanje o broju izdatih diplomatskih pasoša – ko su ljudi koji su ih dobili i zašto, ali i informacija da imamo 27 sportista koji su službeno sportisti BiH i dobili su 100.000 KM – mene zanima ko su ti ljudi i na osnovu čega su dobili novac, priča Baručija i naglašava da joj želja da tim odgovorima ljudima pokaže šta se radi u institucijama BiH i ko radi, a ko ne radi.
– Državni zatvor mi je dugo bio glavna tema – dvije ili tri godine nakon što je završen bio je potpuno prazan, održavan je sistem, radilo je i grijanje i hlađenje bez ijednog zatvorenika, a entitetskim zatvorima se plaćalo 40 KM po danu za boravak zatvorenika. Ukupna gubitak je oko 10 miliona eura, kaže Baručija. Često ima sastanke s građanima i predstavnicima različitih nevladinih organizacija iz kojih proizilaze njena poslanička pitanja.
– Nedavno sam Ministarstvo pravde u VM BiH pitala koliko sportskih saveza imamo i odgovorili su mi 47, a najmanje 15 ih uopće ne postoji što znači da državna institucija ne raspolaže tačnim podacima, upozorava zastupnica Baručija. Kaže da često ne dobije odgovor, ali tada koristi mogućnost da interveniše, urgira ili ponovi pitanje, a ako dobije nepotpun ili nejasan odgovor – traži doradu i pojašnjenje.
– Jednostavno ne odustajem od neodgovorenih pitanja. Samo na pitanje o esencijalnoj liste lijekova za BiH sam čekala odgovor godinu dana – dva puta sam pitala, slala urgencije i na kraju dobila odgovor koji je pomogao i Agenciji za lijekove jer smo dobili esencijalnu list na nivou države, ali i entitetima jer sada građani cijele BiH imaju jedinstvenu esencijalnih listu lijekova koju entitetski zavodi za zdravstveno osiguranje mogu da dopunjavaju prema svojim odlukama, mogućnostima i potrebama, kaže Baručija. Smatra da mediji prate poslanička pitaja koja su im zanimljiva s aspekta povećanja gledanosti i čitanosti.
– Bili su vrlo zainteresovani, naprimjer, za moju inicijativu da se željezničke stanice i vozovi pokriju videonadzorom – ja smatram da je to važno i zbog velikog broja migranata i zbog intenziviranja željezničkog saobraćaja, kaže Baručija
Da za broj poslaničkih pitanja nije presudan ni zastupnički staž i iskustvo, ni položaj u stranci pokazuje slučaj Halida Genjca, zastupnika sa najdužim stažem u Parlamentu, koji je imao jedno pitanje – šta je BiH uradila za zaštitu svoje imovine u Hrvatskoj.
I Arnaut dijelom ideje za pitanja dobiva od građana.
– Volio bih da takvih sugestija bude još više. Na zapadu je većina pitanja motivisana upravo sugestijama koje nominiraju građani. Drugi dio mojih pitanja dolazi iz strateške sfere implementacije obećanja i programa za koje se zalažem. Tek mali dio je motivisan dnevnim događajima, pojašnjava Arnaut.
No Dragan Bogdanić koji je jedan od zastupnika koji ne postavljaju pitanja kaže da smatra da nema potrebe za njima.
– Sve što me zanima mogu saznati u direktnim kontaktima s ministrima ili direktorima i drugim zvaničnicima, ja sam jedan od zastupnika sa najredovnijim dolascima na sjednice i posvetio sam se drugim stvarima – mnogo radim u komisijama, dvije stalne i jednoj zajedničkoj, kaže Bogdanić.
Kako se u Zastupničkom domu nalazi i nekoliko predsjednika stranaka poput Nermina Nikšića (8 pitanja), Predraga Kojovića (14), Mirka Šarovića (12) ili Nenada Nešića (27) – nemoguće je ne primjetiti da su oni manje aktivni od svojih stranačkih kolega. Magazinović pojašnjava da je to neka vrsta operativnog dogovora o djelovanju poslaničkog kluba.
– Nikšić postavlja pitanja vezana za dnevni red i predlaže zaključke, a ja postavljam pitanja koja mahom dolaze od građana, pojašnjava Magazinović.
Među onima koji imaju manje od deset pitanja su Adil Osmanović (8), Borjana Krišto (7), Denis Zvizdić (5), Alma Čolo (4), Predrag Kožul (7), Vlatko Glavaš (4), Safet Softić (3), Šemsudin Dedić (4), Snježana Novaković-Bursać (9), Nenad Stevandić (3), Enver Bijedić (2), Darijana Filipović, Nermin Mandra i Halid Genjac po jedno, Mijo Matanović i Dragan Mektić po dva, Edin Mušić (4), Nada Mladina (5) i Ljubica Miljanović (3).
Piše: Rubina Čengić, Interview.ba
