foto: slobodnadalmacija.hr
Seksualno nasilje, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, je bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze. Karakteriše ga upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje dobrobiti i/ili života same žrtve ili njoj bliskih osoba.
autor: Jelena Jevđenić
Silovanje je jedno od najbrutalnijih oblika nasilja nad ženama.
Trauma silovanja izaziva tri reakcije kod žrtava; osobe se ukoče od straha, bježe ili se suprotstavljaju opasnosti.
Pred sudom od žrtve se traži dokaz da je „za sve vrijeme silovanja pružala otpor“ i to ne odgovara empirijskim saznanjima o ponašanju žena tokom silovanja, kao ni naučnim saznanjima o neurobiološkim aktivnostima mozga za vrijeme silovanja.
Odrasle žene u 80 do 92 odsto slučajeva u situaciji seksualnog napada reaguju ukočenošću, totalnom obamrlosti. Djevojčice od straha tako reaguju u skoro 100 odsto slučajeva.
Predrasude i zablude o seksualnom nasilju
Zabluda: Silovanje je prouzrokovano silovateljevim nekontrolisanim seksualnim nagonom, strašću.
Činjenica: Silovanje nema veze sa strašću, već je čin nasilja, dokazivanja moći i kontrole, a ne seksa. Silovateljev cilj je da ponizi ženu i da joj potpuno oduzme ličnu moć. Seksualno zadovoljstvo silovatelja je sekundarni čin.
Predrasuda: Žrtva je “sama tražila to što je dobila”, jer je bila zavodljiva, nepažljiva, pijana, drogirana, itd.
Činjenica: Niko ne traži da bude zlostavljan/a, povrijeđen/a ili ponižen/a. Osobe svih starosnih doba, svih društvenih pozicija bile su mete seksualnog zlostavljanja. Većina žrtava silovanja je bila „zakopčana do grla“ kada su bile silovane. Žrtve su i djevojčice, starije žene i bake.
Zabluda: Većina silovatelja su nepoznati žrtvama, manijaci iz mraka i slično.
Činjenica: Većina silovanja počinjena su od strane nekog koga žrtva poznaje: komšija, prijatelj, poznanik, kolega, školski drug, muž, partner ili bivši partner. Nepoznati su odgovorni za samo jedno od pet silovanja.
Zabluda: Većina silovanja dešava se u parkovima, mračnim ulicama i usred noći.
Činjenica: Većina silovanja (preko 60% slučajeva) se dešava u poznatom prostoru – u stanu žene ili počinioca, a silovatelj je u većini slučajeva poznata osoba. Silovanja se dešavaju u jednakom broju danju i noću.
Zabluda: Silovatelji su mentalno bolesni ili psihotični i ne mogu se obuzdati.
Činjenica: Ne postoji “tipičan” silovatelj. Silovatelji pripadaju svim socio-ekonomskim klasama, nacijama i rasama. Oni su i ugledni, bogati i moćni ljudi, i ljudi sa margine, i pijanci, bolesnici i ne mogu se prepoznati po specifičnom ponašanju. Jako malo silovatelja je mentalno nesposobno i/ili bez dodira sa stvarnošću. Većina silovanja je planirana.
Predrasuda: Žene lažu o seksualnom zlostavljanju da bi spasile svoju reputaciju, ostvarile materijalnu dobit ili da bi se osvetile partneru koji ih je napustio.
Činjenica: Seksualno nasilje je zločin koji se u ogromnom broju slučajeva ne prijavljuje. Žene će prije lagati i reći da nisu bile silovane, zbog straha, traume, daljeg zlostavljanja ili uznemiravanja i ucjenjivanja.
Zabluda: Da žrtve nisu pile, ne bi bile seksualno zlostavljane.
Činjenica: Alkohol nije uzrok silovanja, silovatelj je uzrok silovanja. Alkohol je samo jedno od mnogih oružja koje silovatelji koriste da bi kontrolisali svoje žrtve i da bi ih učinili nemoćnim.
Zabluda: Ne postoji silovanje u braku. Seksualni odnos sa mužem je bračna dužnost.
Činjenica: Žena u braku/vanbračnoj zajednici ne predstavlja vlasništvo muškarca. Svaka seksualna aktivnost protiv ženine volje, takođe je silovanje.
Zabluda: Ne može te silovati neko s kim si imala seks.
Činjenica: Seks je radnja koja treba pristanak. Bez obzira da li je žrtva nekada imala dobrovoljan seks sa tom osobom, ipak može biti silovana od te iste osobe.
Predrasuda: Kada žene imaju mnogo seksualnih partnera, one same traže silovanje.
Činjenica: Broj seksualnih partnera nije faktor rizika. Silovanje je odluka silovatelja, ne žrtve.
Devedeset procenata svih silovanja je unaprijed isplanirano. Napadač često nosi oružje i prijeti smrću žrtvi.
Koliko često se dešava silovanje nema podataka za Balkan. U Sjedinjenim Američkim Državama, prema podacima istraživanja, svaka dva minuta jedna žena bude silovana. Ova stastistika približno se može računati i za Evropu.
Više od 9 od 10 osoba koje su silovane su žene i djevojčice.
