Foto: Pixabay
Reality programi kao bijeg od svakodnevnice? Pitanje kojim se globalno treba pozabaviti jeste od čega se i u šta bježi.
Autor: Saida Mustajbegović/ media.ba
Miljana, Maja, Deniz, Dejan, Dalila imena su popularnih protagonista reality showa Zadruga 5 televizije Pink. Od 5. septembra 2021. do 10. јula 2022., sedamdeset pet učesnika Zadruge osiguralo je Pink televiziji najviši rejting gledanosti na frekvencijama u Srbiji (Pink), Bosni i Hercegovini (Pink BH), Crnoj Gori (Pink M) i šire (Pink plus).
Učesnici navedenog programa omiljeni su i na društvenim mrežama gdje se ispisuju i dijele detalji njihove svakodnevnice. Svaka cigla, pesnica, poljubac iz njihovih života važni su recipijentima. Reality programi su mjesta odakle se javnosti plasiraju najniže strasti uključujući i one s ideološkim, te političkim nabojima. Relevantnost i odanost gledatelji pokažu porukama kojima se u Pinkovu kasu dotira novac. Slava gore spomenutih doprinijela je činjenici da je rejting gledanosti televizije Pink i dalje visok, a utjecaj sadržaja koji se emituju veliki – ne mora se u kući uključiti televizija da na recipijenta „padne“ sjena aktera Zadruge. Sadržaji se dijele na različitim medijskim platformama, a kreiraju ih profesionalci i fanovi.
Tim koji stoji iza google pretraživača prošle godine je za Hrvatsku objavio najpretraživanije medijske sadržaje. Izdvojeni su podaci o interesima recipijenata – od filmova do dijeta za 2021. iz Googla za Hrvatsku su istakli da da iako je pandemija bila u jeku, informacije o Covidu-19 nisu najviše pretraživane. Korisnici Google pretraživača najviše su interesa pokazali za filmove, serije, dijete, fudbalsko prvensto i reality show. Najčešće pretraživani Reality programi su Brak na prvu, potom Ljubav je na selu, onda Zadruga, te MasterChef i Supertalent.
Uvriježeno je mišljenje da popularni ljudi ili javne ličnosti uvijek privlače pažnju. S reality programima je drugačije – riječ je o instant popularnosti zasluženom uglavnom pokazivanjem najsirovijih i surovijih ljudskih nagona.
Do učešća u reality programu većina aktera bila je anonimna. Ista je matrica korištena i za njihove kolege iz prethodnih sezona Zadruge i srodnih programa. Većine učesnika gledaoci se ni ne sjećaju. Osim onih nekoliko koji su osigurali vječnu slavu: diler heroinom koji je dvije dekade života proveo po raznoraznim zatvorima ili stočar više puta javno optuživan da ima seksualnog roba i sl.
Vratimo se programu koji osigurava visoku gledanost. Znači, dan i noć pod reflektorima i 140 kamera, na dvije hiljade hektara u srbijanskom mjestu Šumanovci, pažnju višemilionskog auditorija nisu zaokupili mladi inovatori koji tragaju za rješenjem problema zbog klimatskih promjena, već osobe koje u rubrici zanimanja/profesije nerijetko upisuju prosto reality učesnik. U opisu posla im je da iz sezone u sezonu sve prostijim, vulgarnijim i agresivnim ponašanjem „uđu“ u što veći broj života. Oni ni u čijoj kući nisu neželjeni i nezvani gost. Naprotiv. Zato postaju uzori (role model) mladeži.
Prije nekoliko godina u jednom balkanskom dnevniku oglasio se otac osmogodišnjaka kojeg je sin upitao čime profesionalno treba da se baviti da bi postao učesnik reality-programa?! Kako je tada reflektor popularnosti pao na dilera heroinom, njihovog komšiju otac je šutio. Jedini odgovor koji je imao na umu glasio bi otprilike: „Sine, trebaš biti dvadesetak godina u zatvoru.“
Francuski filozof Roland Barthes, u čuvenim Mitologijama pišući o svijetu kečera napisao je da vrlina keča leži u prekomjernom spektaklu, a za same kečere njihova tjelesnost je presudna kao što za likove komedije del’ arte, koji svojim kostimima i stavovima najavljuju sadržaj svojih uloga. Prevedeno u svijet reality showa – svi akteri vrlo su pažljivo birani, a ambijent u kojem se Pinkovi programi rade kreirali su stručnjaci iz Hollywooda.Ovaj podatak iznesen je u dijelu marketinga same televizije Pink.
U Cambridge English rječniku definicija reality showa je televizijski program o običnim ljudima koji su snimljeni u stvarnim situacijama. Da li je to što danas vidimo u reality programu svakodnevnica prosječnog Zemljanina? Jer, nije Zadruga jedini reality. Smjenjivale su se na ekranima Farma, Parovi, Veliki brat i sl. na spomenutoj televiziji i onim koje otkupe sadržaj na balkanskom poluotoku više.
Reality TV programi počeli su nevino u Srbiji s prvom sezonom franšize Big Brother 2006. Ova vrsta programa osmišljena je u Americi. Preteča reality programa kakvom znamo započela je s američkom skrivenom kamerom na televiziji ABC 1948.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, na PBS-u u Americi, počeo je ovaj žanr programa: ondašnja ekipa stručnjaka došla je na ideju da svakodnevnicu svojih sugrađana uokvire u televizijski program. Tako je 1973. nastala Američka porodica, a privlačnost voajerizma pred ekranima je držala desetak miliona gledatelja sedmično.
Reality televizija svoj je vrhunac doživjela tek kasnije, kada je žanr praktički ponovno izumljen s pojavom Stvarnog svijeta 1992. godine. Otvarala je tabue i prikazivani su tabui koji do tada nisu gledani. Novim normalnim medijskim sadržajima pomjerana je granica onog što se u prosječnoj ljudskoj svakodnevnice živi. Teško je tu onda razgraničiti šta se u šta preljeva osim da su sve društvene klauzule promijenjene, a svijet teži mentalnoj dekadenciji.
U prestižnim svjetskim ženskim časopisima zadnjih godina se često mogu naći preporuke za navedene vrste programa uz opasku „najbolje reality TV emisije koje će vam pomoći da pobjegnete od svakodnevne egzistencije“. Pitanje kojim se globalno treba pozabaviti jeste od čega se i u šta bježi.
Snaga reality televizije u ovom je trenutku neporeciva, a utjecaj koji ima doista je širok. Samo American Idol dao je nekoliko dobitnika Grammyja, dobitnika Emmyja, dobitnika Oscara… Neki novi klinci stasavaju i uzori koje im se stavljaju pred oči ne vode progresu u društvu. Živimo li zaista slobodu i mogućnost izbora ili smo dobrovoljno svi dio jednog velikog reality showa pod budnim okom velikog brata o kojem je vizionarski pisao Orwell u drami “1984.”?
„Za problem autoriteta i slobode tjesno je vezana jedna posebna teškoća; naime, mi teško možemo da ocijenimo do koje mjere su naše želje, misli i osjećanja stvarno naši, a u kojoj su nam mjeri spolja nametnuti,“ kaže Erich Fromm u Bjesktvu od slobode.
Neće ovaj tekst učiniti da se sadržaj reality programa promjeni ili pak smanjiti gledanost. Intencija je da si postavimo pitanje kuda idemo i koje granice pomjeramo kreirajući svakodnevno sadržaje, te u čemu i koliko mi pojedinačno saučestvujemo jednim klikom ili sms-om.
