„Ultrakonzervativni pokret preuzeo je vjerska stajališta i vrijednosti, ali ih propagira preko aktera građanskog društva – nevladinih organizacija, think-tankova, pravnih organizacija. Djeluju protiv ljudskih prava koristeći alate ljudskopravaških organizacija“
piše: Sofija Kordić
U ordinaciji jedne praške ginekološke klinike, u ožujku 1999. godine objašnjavam svom ginekologu da je moja prijateljica iz Beograda trudna, ali nije u mogućnosti roditi dijete, da je u procesu dobijanja boravka, a bez njega kao strankinja ne može u Češkoj uraditi pobačaj. U Beogradu je počelo bombardiranje, ona i dečko se tamo ne mogu vratiti, jer je on pobjegao od mobilizacije i rata na Kosovu. Siromašni su da se staraju o dijete, a i upitno je da li će dobiti boravak, jedva izdržavaju od mjeseca do mjeseca. Upitala sam doktora može li nešto učiniti. Uhvatio se za glavu pa nazvao Ministarstvo zdravstva.
"Nemam medicinski, ali imam jedan ljudski problem ... Možete li mi dati iznimku?", pitao je u slušalicu.
Dobio je iznimku.
Češka, za razliku od Hrvatske, spada među najliberalnije i najateističkije zemlje svijeta. Rubrika „vjera“ pri posljednjem popisu stanovništva prošle godine nije bila obavezna i samo ih se 13,3 posto izjasnilo vjernicima, prije deset godina oko 20 posto. Češka je izrazito sekularna država u kojoj Crkva ima jasno definiranu ulogu. Međutim, kao što se to dogodilo i u Hrvatskoj, posljednjih desetak godina u Češkoj se neke stvari mijenjaju porastom pro-life retorike. No, razlika u pristupu kod takvig organizacija u ove dvije zemlje ipak je evidentna. S tvrdokornim i konzervativnim dijelom češke Katoličke crkve posljednje desetljeće počinju surađivati ultrakonzervativne organizacije koje su se vješto infiltrirale u društvo i izgradile imidž organizacije koje pomažu, posebno ženama. Jedna od njih je „Pokret za život“. Od krajnje marginalne organizacije s vrlo promišljenim, na prvi pogled potpuno sekulariziranim marketingom, izgradili su utjecaj u društvu, izostavili kršćansku ideologiju i negativne emocije te preuzeli imidž građanskih aktivista.
Sociologinja Andrea Beláňová iz Sociološkog instituta Akademije znanosti Češke republike u razgovoru za podcast portala Alarm podsjeća kako je „Pokret za život“ devedesetih godina po uzoru na zapadne zemlje organizirao molitve ispred bolnica, no čim se pokazalo da to ne funkcionira u češkom ateističkom društvu krenulo se na drugačije forme utjecaja. Najprije preko, građankama i građanima Hrvatske dobro poznate, „franšize“ imena „Hod za život“ od 2006. godine pa do traženja podrške u umjetničkim i javnim krugovima te prodiranja u lokalne vlasti.
„Treće dijete, stan i auto, mila vlado što ti na to“ - češka verzija "Hoda za život" (FOTO: Facebook/Hnutí Pro život ČR)
Promijenili su imidž, zamijenili plakate s krvavim embrijima i križevima billboardima s pozitivnim porukama i nasmijanim mladima ženama. Naglasak je na sretnoj i zdravoj obitelji, radosti, veselim bojama, ništa nije „protiv“ nečega sve je „za“ nešto. Najuspješnija im je kampanja „Ne sudimo. Pomažemo.“ u kojoj pozivaju trudne djevojke i žene u nezavidnoj situaciji da im se obrate za pomoć, posebno žene koje se ne usuđuju roditi treće dijete, no kako se ispostavilo većinu novca troše na lobiranje i marketing. Imaju podršku oko tisuću redovnih sponzora, linije pomoći, dobrovoljce i zaposlenike.
Koriste i neke znanstvene studije s kojima lako manipuliraju. Manipuliraju i semantički, zatrudnite li prvi put odmah vas nazivaju majkom, jer ta riječ automatski izaziva emocije. U suradnji s poštom po cijeloj Češkoj stižu u sandučiće njihovi leci, a mogli su se naći i u nekim testovima za trudnoću s čijim su distributerom sklopili ugovor. Koliko su se infiltrirali u društvo svjedoči podatak da su 2018. godine održali „Hod za život“ i pod pokroviteljstvom češkog predsjednika Miloša Zemana i grada Praga.
Govoreći o općem europskom kontekstu Beláňová podsjeća na stajalište slovenskog sociologa Romana Kuhara koji kaže da je Katolička crkva sekularizirala svoj diskurs kako bi klerikalizirala društvo. Pojavljuju se razne platforme koje se prikazuju građanskim, jer računaju da će preko nečeg pozitivnog kao što je građanski aktivizam širiti „pro-life“ ideju u javnosti.
„Ultrakonzervativni pokret preuzeo je vjerska stajališta i vrijednosti, ali ih propagira preko aktera građanskog društva – nevladinih organizacija, think-tankova, pravnih organizacija. Djeluju protiv ljudskih prava koristeći alate ljudskopravaških organizacija“, izjavio je za češki tjednik Respekt Neil Datta, osnivač Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reprodukcijska prava s kojim je Lupiga prije nekoliko godina povela zanimljiv razgovor o tada aktualnom stanju u Hrvatskoj.
Tako je učinjeno i u liberalnoj Češkoj i sve je teklo po planu dok se nisu razotkrili jednim Facebook statusom. Kada se u travnju u Češkoj pripremala pomoć silovanim ženama u Ukrajini u vidu hitne kontracepcije/tableta Postinor za dan poslije na Facebook stranici "Pokreta za život" osvanulo je sljedeće: "Tako izgleda funkcionalna pomoć? Tablete za dan poslije? Stvarno nas zanima kako će to spriječiti daljnja silovanja?... Zašto Česi umjesto toga ne daju novce za kupnju zviždaljki, paprenog spreja i električnih paralizatora?"
Kada im je postavljeno pitanje zar zaista misle da će papreni sprej u ratu spasiti ženu od bande naoružanih muškaraca, netko je iz "Pokreta za život" odgovorio da bi bilo najbolje u rizičnim područjima žene naoružati pištoljima i kalašnjikovima.
Post su kasnije izbrisali, ali su se društvene mreže usijale, svi mediji su pisali o tom statusu, glasnogovornica organizacije Zdeňka Rybová dala je brojne intervjue nakon kojih su se potpuno ogolili i otkrili svoju pravu agendu. Mnoge pristaše češkog „Pokreta za život“ bile su iznenađene da organizacija ustvari propagira totalnu zabranu pobačaja i da snažno zagovara konzervativne stavove. Pokret je do tada uspio dobiti određenu potporu od pojedinih konzervativnih političara, liječnika, sveučilišnih profesora, umjetnika, novinara ... Mnogi od njih su nakon skandala javno povukli svoju podršku ne želeći da ih se više dovodi u vezu s ovom ultrakonzervativnom organizacijom.
Ulje na vatru donio je čelnik Katoličke crkve u Češkoj, kardinal Dominik Duka, napisavši u svom blogu da na cijelu situaciju treba gledati neutralno, da su ruski vojnici koji siluju Ukrajinke, premda čine zločin, i sami žrtve. Ovo je tek izazvalo burne reakcije široke javnosti. Duka je napisao i da korištenjem hitne kontracepcije nakon silovanja može nastati dupla trauma, jedna zbog silovanja, a druga zbog pobačaja. Reagirali su brojni stručnjaci i upozorili da hitna kontracepcija nije pobačaj i da ogromne traume imaju one žene koje nakon silovanja nisu imale mogućnost izbora.
Češki mediji citiraju i Danu Pokornu iz organizacije proFem koja je u svojoj terapeutskoj praksi radila sa silovanim ženama iz bivše Jugoslavije koje su napravile abortus. Prema njezinim riječima žene nisu imale nikakvu grižnju savjesti zbog pobačaja, primarna trauma s kojom su se nosile bila je silovanje.
Katolički svećenik, teolog Tomáš Halík, pripadnik liberalne struje u češkoj Katoličkoj crkvi reagirao je na kardinalovu izjavu o silovanim Ukrajinkama sljedećim riječima: „Pobačaj je u ovom slučaju biranje između dva zla. Ako žena odluči ne prihvatiti takvo dijete, ne bih bacio kamen na nju. Kardinal se upliće u stvari koje možda baš i ne razumije … Čudim se da je uopće imao potrebu izjašnjavati se o ovakvim stvarima na tako nejasan i kontradiktoran način. Njegov stil komunikacije šteti crkvi.“
Skandalozne izjave „Pokreta za život“ i kardinala Duke o pomoći silovanim Ukrajinkama bacili su svjetlo na djelovanje ove ultrakonzervativne organizacije i na njezinu povezanost s crkvom.
List DenikN iz pera dvoje katoličkih autora piše da „Katolička crkva stvara specifičnu vrstu rape culture (kulturu silovanja). Premda su izjave kardinala i predstavnika 'Pokreta za život' ekstrem istodobno su duboko usidrene u tradiciju moralnog mišljenja katoličke crkve“.
Posebno problematičan dio kardinalovog bloga je davanje ženama kao uzor „mučenice u obrani čednosti“. Naime, spomenuo je Annu Kolesárovu, šesnaestogodišnju slovačku djevojku koju je u Drugom svjetskom ratu ubio pripadnik Crvene Armije nakon što se oduprla silovanju i koju je papa Franjo 2018. godine proglasio blaženom. Na njezinom grobu stoji natpis „radije smrt nego grijeh“.
„Ostavimo sad sa strane da biti silovana nije grijeh, ovdje je još značajnije to što činom kanoniziranja ispada da je silovanje stvar izbora. Izgleda da u dijelu katoličke crkve vlada stajalište da je silovana žena kriva jer se nedovoljno dobro branila. Kanoniziranje žena ubijenih pri pokušaju silovanja je pljuska svim žrtvama seksualnog nasilja i apsolutno nerazumijevanje funkcioniranja ljudske psihe u stanju ugroženosti “, naglašavaju autori teksta u listu DenikN.
Od 2016. godine i u Hrvatskoj gledamo "Hod za život" s uvijek istim akterima (FOTO: HINA/Daniel Kasap)
Podsjećaju i na izjave pape Franje koje se ne razlikuju od retorike pro-life pokreta. O plodu u ranoj fazi trudnoće, u vrijeme kada je pobačaj legalan, papa govori kao o nerođenom djetetu. Autori upozoravaju da su se konzervativni pokreti koji se bore za zabranu pobačaja u posljednjih deset godina izrazito profesionalizirali, te da se njihovo financiranje u Europi između 2009. i 2018. godine učetverostručilo. Jedna prošlogodišnja studija ukazuje da je u tom razdoblju u blagajne ovih organizacija pristiglo više od 700 milijuna eura. Indikativno je da oko 80 milijuna eura potječe iz Sjedinjenih Država, a čak 180 milijuna iz Rusije.
Neil Datta za tjednik Respekt podsjeća da je glavna tema ultrakonzervativnih organizacija na početku bio pobačaj, ali se njihova aktivnost postupno širila na LGBT, seksualno obrazovanje, Istanbulsku konvenciju i općenito na gender tematiku.
„Ukoliko bi se njihovi ciljevi ostvarili položaj žena bi se vratio desetke godina unazad. Ja sam širenje njihovih aktivnosti primijetio još ranije jer sam odrastao u Sjedinjenim Državama, a tamo je veoma aktivan desni kršćanski pokret protiv pobačaja. Kao Francuz dugo sam si govorio kako su to Amerikanci, kako je Europa nešto drugo, da smo te teme ovdje odavno riješili. Međutim, to nije tako. O pobačaju se u Europi često govori kao o pravu žena. Ali kad pogledate pravni okvir, u nekim državama se ne radi o pravu, već o kaznenom djelu koje se ne kažnjava ukoliko se uradi pod određenim uvjetima. Ta specifična situacija nastala je sedamdesetih i osamdesetih godina kao kompromis koji je bio prihvatljiv društvu. U većini zemalja se legislativa nije promijenila, ali jeste atmosfera, jako. Možda je vrijeme da se promijene zakoni tako da odgovaraju ljudskopravnom karakteru reprodukcijskih prava“, ističe osnivač Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reprodukcijska prava i dodaje da je trenutno na snazi faza kada se konzervativni aktivisti prebacuju iz sfere građanskog društva u svijet politike.
Stranke u mnogim zemljama u svojim strukturama imaju pripadnike tih organizacija ili preuzimaju njihove vrijednosti. I u vrlo liberalnoj zemlji poput Češke zabrinjava infiltracija ultrakonzervativaca u politiku, posebno u novu desnu vladu. Demokršćanski ministar rada i socijalne skrbi Marian Jurečka u timu savjetnika ima i Janu Jochovu, predsjednicu organizacije Savez za obitelj, izrazito homofobne organizacije koja želi u Ustav unijeti definiciju braka kao zajednicu muškarca i žene. Prije četiri godine ta inicijativa nije prošla u parlamentu. Jochova je i asistentica jednog zastupnika iz vladajuće, konzervativne Građanske demokratske stranke, ODS. Potpredsjednik organizacije Jan Gregor savjetnik je u Ministarstvu pravosuđa kojeg predvodi Pavel Blažek iz ODS-a. Spomenuta Rybova iz „Pokreta za život“ asistentica je opozicijskog parlamentarnog zastupnika iz populističkog pokreta ANO, bivšeg premijera Andreja Babiša.
Od kad je na čelu češke Katoličke crkve kardinal Duka podržava ultrakonzervativce. Nakon dvije godine pauze i ovog je proljeća sudjelovao u „Hodu za život“ kojeg su preimenovali u „Narodni hod za život“. Nekoliko tisuća ljudi prodefiliralo je Pragom s transparentima „čuvamo djecu od začeća“, „cool je imati brata“, „treće dijete, stan i auto, mila vlado što ti na to“, koja su nosila i djeca. U jednom trenutku su se susreli s nekoliko stotina građana koji su došli izraziti protest protiv „Hoda za život“ i podržati žene, njihov izbor i njihovo pravo na pobačaj. Među njima je bio i čelnik Piratske stranke, ministar regionalnog razvoja Ivan Bartoš koji je izjavio: „Aktivnosti 'Pokreta za život' vrlo lukavo su sakrivene iza obiteljske politike, ali na koncu ne vidim nikakvu razliku među njima i radikalnim protivnicima pobačaja. Češka republika je sekularna država, ja sam vjernik, protestant, ali sam uvjeren da se vjera ne smije petljati u sekularnu državu.“
Jasnije usporedbe radi Češka ima oko 11 milijuna stanovnika, dok je u Hrvatskoj prema zadnjem popisu stanovništva živjelo 3,88 milijuna osoba.
Dostupni podaci iz 2020. godine pokazuju da je u Češkoj izvršeno 16.900 pobačaja. U Hrvatskoj, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, iste je godine obavljeno ukupno 1.858 legalno induciranih pobačaja na zahtjev žene. Deset godina ranije u Češkoj taj je broj iznosio 24.000, dok ih je u Hrvatskoj te godine bilo nešto više od 4.000 (u deset godina broj legalno induciranih pobačaja na zahtjev žene smanjen je za više nego duplo).
Institucija priziva savjesti u Češkoj postoji, kao i u Hrvatskoj, mešutim doktor koji odbije izvršiti pobačaj dužan je pacijentici osigurati kolegu/icu koji će zahvat obaviti. O prizivu savjesti kod pobačaja vrlo malo se može čuti u češkoj javnosti, to je zapravo nepostojeća tema. U Češkoj je pobačaj legaliziran 1957. godine (pet godina nakon što je to učinjeno u Jugoslaviji) i dozvoljen je do 22. tjedna trudnoće, s medicinskim indikacijama do 24. tjedna, a u slučaju teškog oštećenja ploda u svakom trenutku.
Češkom „Pokretu za život“ cilj je ograničenje prava na pobačaj, ali će imati pretežak zadatak posebno nakon fijaska sa Facebook statusom. Pro-life pokreti su u Slovačkoj, daleko religioznijoj od Češke uspjeli izlobirati zabranu istraživanja na embrijima i blokirati narodni program na zaštitu seksualnog zdravlja.
U Češkoj je više od 70 posto ljudi protiv zabrane pobačaja, dok je samo dva posto za potpunu zabranu. Imajući to u vidu i u redovima demokršćanske stranke, KDU-ČSL, koja nikad nije prešla deset posto glasova, rijetko se može čuti vjerska argumentacija. Oni radije govore o konzervativnim vrijednostima i obitelji. U Češkoj je i među vjernicima veliki broj onih koji se protive zabrani pobačaja. „Pokret za život“ računao je na župnike da će im pomoči u širenju ideje zabrane, ali mnogi od njih su to odbili.
Jedna od pokretačica inicijative proširenja zastarjele definicije silovanja u Češkoj, predsjednica organizacije Konsent, Johanna Nejedlova, nedavno je od češkog mainstream portala dobila poziv da sudjeluje u diskusiji o pobačajima s predstavnicima „Pokreta za život“. Odbila je uz opasku da to nije organizacija s kojom bi trebalo diskutirati o pobačajima niti je razumno njihovu aktivnost legalizirati u medijima.
Naslovna fotografija: Facebook/Hnutí Pro život ČR
