Prijevremena predizborna kampanja na društvenim mrežama: Gdje nastaje siva zona Izbornog zakona

Foto: Fena

Smanjenje dosega političkih oglasa putem društvenih mreža potencijalno rješenje u suzbijanju kršenja Izbornog zakona BiH kod preuranjene predizborne kampanje putem društvenih mreža.

Piše: Edina Šečerović

Izborna je godina u BiH– još je rano za plaćene političke oglase putem društvenih mreža. Prema Izbornom zakonu BiH, predizborna kampanja počinje 30 dana prije održavanja izbora, kada je dozvoljeno plaćeno političko oglašavanje. 

Lokalni izbori 2024. trebali bi biti raspisani u maju, kada će biti poznat tačan datum održavanja ovog izbornog ciklusa, samim tim i početka dozvoljene kampanje. Izborni zakon je jasan, no praksa je pokazala postojanje “sive zone”.  Političko oglašavanje putem društvenih mreža u našoj zemlji ekspanziju je doživjelo za vrijeme izbornog ciklusa 2020. godine, prve godine Covid pandemije. Kako nam je pojasnio Hasan Kamenjaković, koordinator za odnose sa javnošću i medijima Koalicije za slobodne i poštene izbore ”Pod lupom”, u to vrijeme transparentnost plaćenog političkog oglašavanja i nije bila toliko unaprijeđena, tako da nije bilo moguće u potpunosti ispratiti sve političke oglase, bar kad je riječ o lokalnim izborima 2020. godine. 

“Postoje politički subjekti koji rade plaćeno oglašavanje na društvenim mrežama i to smo i prijavljivali i vidjeli smo da su se prve kazne za plaćeno oglašavanje zaista dogodile 2020. Međutim, sistematski smo počeli pratiti plaćeno oglašavanje tek prethodni izborni ciklus, Opći izbori 2022. godine”, pojašnjava Kamenjaković.

Šta kaže Izborni zakon BiH?

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt u martu 2024. godine nametnuo je tehničke izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine . Dio tih izmjena je i zabrana preuranjene izborne kampanje. Posljednim izmjenama Izbornog zakona koje je donio visoki predstavnik “preuranjena izborna kampanja“ је svaki oblik radnji iz kampanje koje poduzimaju politički subjekti u razdoblju od raspisivanja izbora do razdoblja službenog početka izborne kampanje. 

“U periodu preuranjene izborne kampanje zabranjeno је vođenje izborne kampanje u elektronskim, onlajn i štampanim medijima i putem društvenih mreža ili bilo koji oblik javnog oglašavanja kampanje. Ova zabrana ne odnosi se na organiziranje zakonitih zvaničnih skupova organa i događaja političkih subjekata u svrhe koje nisu kampanja“, stoji u izmjenama Izbornog zakona.

Izmjene su nametnute i pred Opće izbore 2022. kada je zabranjena zloupotreba javnih fondova i resursa u predizbornoj kampanji. Uz sve to, naši sagovornici strahuju, jer stranke koje najviše krše zakon, raspolažu sa jako mnogo novca i u konačnici im se “isplati” platiti kaznu. Posebno su u povlaštenom položaju kandidati koji su u tekućem mandatu na vlasti pa mogu koristiti javna sredstva, projekte i položaj za promociju. 

“Mi smo svjedoci da oni na vlasti, oni su u povlaštenom položaju. Oni otvaraju ceste, uređuju se gradovi, prave se novi putevi, prave se neke druge stvari koje se vide i na takav način pokazuju građanima kako oni eto vode računa o njima, što je apsolutno zloupotreba i javnih sredstava. Moramo biti jako pažljivi jer ne možemo ni zaustaviti život, treba da se radi”, rekao nam je bivši član CIK-a BiH Vehid Šehić.

Dalio Sijah nam pojašnjava da, s obzirom na činjenicu da je CIK izricao kazne velikom broju političkih subjekata u BiH, čini se da kazne nisu bile prepreka za vođenje preuranjenih kampanja. Problem je i što sam CIK nema dovoljno kapaciteta da prati sva oglašavanja putem društvenih mreža, zbog čega brojni slučajevi ostaju neprimijećeni. 

“Po meni problem predstavlja i sponzorisano oglašavanje zvaničnika političkih partija na pozicijama izvršne vlasti, a koji svoje redovne aktivnosti u kampanji često koriste za promociju svoje političke agende. Tako smo u kampanjama već godinama svjedočili npr. mnogobrojnim predizbornim otvaranjima radova ili tempiranju završetka infrastrukturnih projekata za period izborne kampanje”, poručio je Dalio Sijah, glavni urednik Istinomjera.

Kako su nam rekli iz Koalicije Pod lupom, u prethodnom izbornom ciklusu CIK-u je upućeno ukupno 124 prigovora na izborne nepravilnosti, od čega 95 na kršenje prijevremene plaćene izborne kampanje putem društvenih mreža. Najviše prigovora uputili su upravo iz Koalicije, te iz Transparency Internationala BiH, po 33. CIK je u 26 slučajeva od ukupnih 124 prijave ocijenio da su prijavljeni politički subjekti počinili kršenje Izbornog zakona, te izrekao sankcije u ukupnom iznosu od 68.300 KM.

Postoje li bolja zakonska rješenja izvan BiH?

U pomenutim izmjenama Izbornog zakona BiH od prije skoro dvije godine, definirani su pojmovi “onlajn mediji” i “društvene mreže”. Pa ipak, ponekad je teško procijeniti šta spada u domen izborne kampanje, a šta u ličnu objavu političkih kandidata putem njihovih profila na društvenim mrežama.

U potrazi za najboljim rješenjem koje bi BiH mogla uzeti za primjer i primijeniti u svrhu poboljšanja vlastitih zakonskih propisa, dolazimo do spoznaje da sličan problem muči i Kanađane. U Zakonu o modernizaciji izbora stoji da se kampanja može vršiti putem društvenih mreža, što definira i naš Zakon. Problem nastaje u “sivoj zoni”, s obzirom na to da tokom izbora, jednako kao i svi građani Kanade, kandidati mogu koristiti lične profile na društvenim mrežama za iznošenje ličnih mišljenja. Promocija mimo službenog plaćenog političkog oglašavanja za kandidate jeste zabranjena, međutim, lične profile na društvenim mrežama koriste kao sredstvo za samopromociju. Portal Policyoptions nevladine organizacije Public policy research institute navodi primjer iz 2018. godine, kada je gradonačelnik Ottawe Jim Watson blokirao neke osobe na svom osobnom Twitter (X) nalogu. Nakon što su se građani pobunili, tvrdeći da je njegov postupak prekršio njihova prava, Watson je deblokirao račune pojedinaca. Ovim primjerom Policyoptions ukazuje na sve veću ulogu koju profili kandidata na društvenim mrežama igraju kao lične i političke platforme. 

Kodeks preporučene prakse za promoviranje lokalnih vlasti iz 2011. godine u Velikoj Britaniji obavezuje lokalne vlasti i daje detaljne smjernice o tome šta im je dozvoljeno objavljivati tokom izbornog perioda, objedinjujući sva sredstva političke promocije u “svaku komunikaciju u bilo kojem obliku, upućenu široj javnosti ili dijelu javnosti”.

“Prema članku 4. stav 1. Zakona, lokalne su vlasti dužne uzeti u obzir sadržaj ovog zakona pri donošenju bilo kakve odluke o oglašavanju. Članak 6. Zakona definira publicitet kao “svaku komunikaciju u bilo kojem obliku, upućenu široj javnosti ili dijelu javnosti”. Zakon se stoga primjenjuje u odnosu na sve odluke lokalnih vlasti u vezi s plaćenim oglašavanjem i kampanjama”, stoji u Zakonu.

Kada je riječ o pozitivnim praksama koje bismo “prepisali” od drugih u svrhu boljeg rješenja Izbornog zakona BiH, one ne nude znatno bolja rješenja za izbjegavanje sive zone u samoj primjeni zakona. Problem je uočavanja svih kršenja Izbornog zakona u kontekstu izborne kampanje, posebno prijevremenog oglašavanja političkih subjekata. Kazne su “isplative” ukoliko imate veliki doseg do ciljane publike, što u konačnici rezultira osvojenim glasovima.  

Smjernice OSCE-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava, objavljene prošle godine za promatranje izbornih kampanja na društvenim mrežama, među ostalim, zbog nepostojanja jasne definicije i konsenzusa o tome šta predstavlja informaciju manipulativnog sadržaja, zbog čega je smanjena učinkovitost odgovora na njih, predlaže uvođenje adekvatne dugoročne politike unapređivanja digitalne pismenosti i provođenja kampanje za podizanje svijesti učesnika u izborima, umjesto isključivo zakonodavnih i regulatornih rješenja koja bi mogla negativno utjecati na temeljna prava koja uključuju i slobodu izražavanja.

“Specifično za izborne procese, 2020. godine Venecijanska komisija usvojila je Načela korištenja digitalnih tehnologija usklađena s temeljnim pravima. Međutim, u nekim slučajevima izborni akteri mogu se odlučiti na korištenje društvenih mreža za širenje poruka naizgled ‘organskog sadržaja’ u kojima se kandidati podržavaju ili kritiziraju. Kad se to odvija na organiziran način, postavlja se pitanje treba li takva nastojanja tretirati kao širenje ‘organskog sadržaja’ ili kao oglašavanje. Iako se ovo ne tiče samo društvenih mreža, često je na njima izraženije, s obzirom na mogućnost za pojačavanje, širi doseg i lakoću kojom se ti sadržaji mogu širiti”, stoji u Smjernicama.

Ugovor s Meta-om i smanjenje dosega objava potencijalno najbolje rješenje

Kompanija Meta, u čijem su vlasništvu društvene mreže Facebook i Instagram, ima niz pravila kojima se reguliše političko oglašavanje. Pravila variraju od države do države, ali postoji i niz zajedničkih pravila pa tako zahtijevaju od oglašivača da prođu kroz postupak autorizacije koji provodi Meta, osim onih koje je Meta prepoznala kao izdavače vijesti. 

To se odnosi na sve oglase koji su kreirani od političkih kandidata ili stranaka, imaju veze sa izborima, referendumom ili kampanjom, ili su u vezi sa političkim oglašavanjem. 

Iz ove kompanije su najavili i kako će od političkih oglašivača tražiti da označe sadržaj koji je kreirala umjetna inteligencija.  

Sve ovo dovodi nas do ideje da bi jedno od rješenja, uz korištenje zakonskih alata/kazni za kršenje propisa plaćenog političkog oglašavanja prije zakonskog roka za održavanje izborne kampanje. S obzirom na statistike korištenja društvenih mreža u svrhe političkog oglašavanja, činjenicu da je Facebook i dalje najviše korištena društvena mreža za političku promociju u BiH, uz provedbu Izbornog zakona BiH, najznačajniju ulogu u “kažnjavanju” kandidata i političkih stranaka mogla bi imati Meta. Ideja je, kao što je to slučaj kod lažnih vijesti, ugovor fact-checkerskih organizacija sa Metom, gdje bi primjenom prijave objava koje krše Izborni zakon Meta smanjila vidljivost objave kod publike, kako bismo dobili odvraćajući efekat.

“Vjerujemo da bi svakako ograničavanje dometa odnosno objava koje bi ograničila Meta a koje bi npr. kršile izbornu šutnju i činile druge prekršaje, svakako bile odvraćajuće za kandidate, političke subjekte i njihove pristalice”, rekla je Maksida Pirić, stručna savjetnica za odnose s javnošću CIK-a BiH.

“Možda je jedan od modela i ugovor fact-checkerskih medija sa Metom, kako bi bio smanjen doseg objava publici. Mi nažalost živimo u državi, kada je konkretno riječ o Izbornom zakonu, koji se apsolutno ne poštuje. Jako mi je teško reći koji je model najboji, ali sam više pristalica da se pokuša to Izbornim zakonom regulisati, i onda dobro se mora procjenjivati šta je preuranjena izborna kampanja”, smatra Vehid Šehić.

Medijski fact-checking u saradnji s Metom smatra dobrim rješenjem i Hasan Kamenjaković.

“Sigurno da bi bilo dobro rješenje, kada bismo mogli da stavimo jedan „flag“ kod svih onih kršenja izbornih nepravilnosti . Međutim, zasad to nije izgledno kada su u pitanju politički oglasi. Koliko možemo vidjeti trendove koje Meta postavlja, više rade na samom povećanju transparentnosti i označavanju političkih oglasa kao takvih, ali sada da li će raditi u budućnosti na smanjenju dometa onim oglasima koji krše zakone u pojedinačnim zemljama, čini mi se da je to nešto što je izazovnije za očekivati. Možemo da se potrudimo da to alarmiramo Meti, ali na njima ostaje i na njihovim internim procedurama i politikama na koji način će to biti”, zaključuje Hasan Kamenjaković.

Urednik portala Raskrinkavanje Emir Zulejhić pojasnio nam je kako funkcioniraju ugovori koje fact-checkerske organizacije imaju sa Metom, s ciljem smanjenja širenja lažnih vijesti i dezinformacija. Verifikovani fact-checkeri među kojima je i Raskrinkavanje, u sklopu Third-Party Fact-Checking (3PFC) programa provjeravaju činjeničnu tačnost tvrdnji koje se dijele putem društvenih mreža u vlasništvu kompanije Meta: Facebooka i Instagrama. 

“Objavama koje fact-checkeri ocijene kao činjenično netačne Facebook smanjuje doseg, a poduzima i druge mjere. Između ostalog, obavještava autore/ice da je njihov sadržaj ocijenjen kao netačan, kao i korisnike i korisnice Facebooka da su podijelili/e sadržaj koji je ocijenjen kao netačan. Ako izdavači naknadno isprave informacije koje su ocijenjene kao netačne, ocjena im se povlači i Facebook povlači mjere ograničavanja dosega prema njihovim stranicama ili grupama. Izdavači također mogu osporiti ocjenu koju je dobila njihova objava ukoliko smatraju da je došlo do pogreške prilikom provjere, to jest utvrđivanja činjenica”, rekao nam je Zulejhić.

Zulejhić pojašnjava da se ovaj model pokazao efikasnim kada je riječ o suzbijanju širenja lažnih vijesti i dezinformacija, ali nije siguran da li bi takav model mogao poslužiti u borbi protiv zloupotrebe društvenih mreža u svrhu preuranjene predizborne kampanje, posebno jer teško da takvi programi postoje igdje u demokratskom svijetu. Zanimalo nas je da li su iz Istinomjera razmišljali o pokušaju sklapanja ovakvog ugovora s Metom u svrhu borbe protiv zloupotrebe društvenih mreža tokom preuranjene predizborne kampanje.

“Za sada nismo razmišljali o takvoj saradnji s obzirom na pravila koja važe u pogledu oglašavanja, ali i fact-checkinga na Facebooku. Prema pravilima za provjeru činjenica na Facebooku, primjeri tipova tvrdnji kojima bi provjeritelji činjenica trebali dati prioritet uključuju tvrdnje o upotrebi ili efektima lijeka, potraživanja u vezi sa proizvodima ili poslovima koji bi mogli riskirati veliki finansijski gubitak, tvrdnje o izborima ili krizi, tvrdnje usmjerene na određenu etničku, društvenu ili vjersku grupu”, pojasnio nam je Dalio Sijah. 

Ipak, i u ovim slučajevima postavlja se pitanja ograničavanja političkog govora i slobode izražavanja jer su primjeri pokazali da moderacija sadržaja, naročito automatska, na društveni mrežama dovodi i do grešaka te skidanja sadržaja koji ne krši zakone niti pravila mreže. Za sada nam ostaje monitoring sadržaja, edukacija čitatelja i efikasna primjena Izbornog zakona.

Izvor: Spin info