Svjetlosno zagađenje vjerovatno je najlakše rješiv problem današnjice, a nanosi ozbiljnu štetu okolišu, zdravlju ljudi i životinja. U nekim državama, npr. Hrvatskoj, postoji zakonski okvir o zaštiti od svjetlosnog zagađenja, ali primjena zakona je spora. Pokazalo se da je gradove moguće noću osvijetliti u skladu i s potrebama stanovništva i s ekološkim standardima. A neka svjetla su tu naprosto zato što prave profit, npr. gigantski reklamni panoi.
Predstavljamo tekstove iz našeg novog serijala, u duhu Crvenog dogovora o kojem smo već pisali: oživljavanje (namjerno ugušenih) potencijala prošlosti i marginalizovanih tradicija u našem odnosu s prirodom – radi izgradnje budućnosti čovječanstva na temeljima jednakosti, slobode i u skladu s prirodom. Na prostorima Balkana ideja bolje prošlosti kao rezervoara alternativa za budućnost ima posebnu težinu – i ne samo iz ugla zaštite okoliša. (@RiD)
Piše: Laura Paddison
Stephen Maciejewski je volonter neprofitne organizacije Audubon Pennsylvania koja se bavi zaštitom prirode; Maciejewski u Philadelphiji godinama hoda istim putem i skuplja s pločnika mrtve ptice.
Nesretna stvorenja tako završavaju zato što se zabijaju u jarko osvijetljene nebodere.
Ali u petak ujutro, 2. oktobra 2020. godine, nešto je bilo drugačije. [...] U prosjeku je nalazio 20 mrtvih ptica dnevno, a tog dana ih je sakupio čak 400. [...] Smrt tolikih ptica posljedica je masovnog sudara uzrokovanog kombinacijom vremenskih uslova te noći: niska oblačnost, magla i kiša. Ptice selice za navigaciju normalno koriste znake na nebu, recimo zvijezde. Kad ih dezorijentišu oblaci i magla, međutim, gradska svjetla ih zbune pa skreću s puta i udaraju o ostakljene zgrade. Te noći je u Philadelphiji poginulo ukupno oko 1.500 ptica. [...]
Živimo pod zagađenim nebom
Procjenjuje se da na ovaj način u SAD-u svake godine pogine između 100 miliona i milijardu ptica; smatra se da su uglavnom žrtve umjetnog osvjetljenja. No, smatra se i da su učinci svjetlosnog zagađenja na prirodni svijet daleko veći od toga.
To „nije savezni problem, to nije ni državni problem, to nije gradski problem; ovo je svjetski problem“, kaže Jason Weckstein, ornitolog s Akademije prirodnih nauka univerziteta Drexel. A taj problem ne pogađa samo ptice.
„Sunce bazično djeluje kao sat“, kaže Brett Seymoure, bihevioralni ekolog s univerziteta Washington u St. Louisu. Pouzdan ritam noći i dana daje biljkama i životinjama signale za prirodne cikluse hranjenja, parenja, migracije i navigacije. Ovaj prirodni ritam ljudi mijenjaju preplavljujući svijet umjetnim osvjetljenjem.
Doba električne rasvjete, započeto krajem 19. stoljeća, omogućilo je čovječanstvu da pritiskom prekidača produži dane u noć. Kako je tehnologija napredovala, postajalo je sve jednostavnije i jeftinije još jače osvijetliti svijet.
No, svjetlo koje zrači iz nebodera, uredskih blokova, uličnih svjetiljki i domova ne osvjetljava samo ono što nam treba – ono se razlijeva u staništa životinja i raspršuje u atmosferu, stvarajući žarenje neba koje se iz velikih mjesta može protezati i 150 milja (241 km).
Više od 80% svijeta živi pod nebom zagađenim vještačkim osvjetljenjem, a ta brojka raste na 99% kad su u pitanju stanovništvo Evrope i stanovništvo SAD-a. A situacija postaje sve gora jer svjetlosno zagađenje raste dvostruko brže od globalnog porasta stanovništva.
Seymoure je koautor studije koja je 2019. godine otkrila da je umjetno osvjetljenje – od uličnih svjetiljki i svjetla za automobile do ogromnih baklji naftnih bušotina – ključni pokretač „apokalipse insekata“ – alarmantnog pada populacije insekata diljem svijeta. [...]
Svjetlosno zagađenje utiče na gotovo sve ekosisteme. Umjetno osvjetljenje ugrožava ribe smanjenjujući im nivo melatonina, hormona koji kontroliše obrasce spavanja [...]. Ometa i ponašanje kornjača pri gniježđenju, a tek izlegle morske kornjače odvlači dalje od mora, znatno uvećavajući rizik da umru prije nego što stignu do vode. Neke vrste šišmiša povezuju umjetno svjetlo s grabežljivcima […]. Istraživači su u Crvenom moru otkrili da su čak i koraljni grebeni oštećeni svjetlosnim zagađenjem.
„Štetne uticaje svjetlosnog zagađenja trpe apsolutno sva stvorenja proučavana u smislu uticaja svjetla na njihove navike“, kaže Ruskin Hartley, izvršni direktor Međunarodne asocijacije za tamno nebo (International Dark-Sky Association / IDA), koja je vodeći svjetski autoritet za pitanja svjetlosnog zagađenja.
U ta stvorenja spadamo i mi. Ljudi mogu stvoriti svjetlosno zagađenje, ali ne mogu izbjeći njegove štetne učinke. Umjetno svjetlo utiče na razinu melatonina […] što nasilno remeti naše obrasce spavanja. Izloženost umjetnom svjetlu noću povezano je i s dijabetesom, poremećajima raspoloženja i povećanim rizikom od raka dojke, prostate i drugih vrsta raka.
Lako rješiv problem
Naučnici tek počinju razumijevati nebrojene uticaje svjetlosnog zagađenja. No, iako je ovaj problem složen, njegovo rješenje nije, pa ga možemo odmah primijeniti. „Svjetlo nestane čim ga zaklonite, prigušite ili isključite“, kaže Ruskin. To ne samo da sprečava štetu koju svjetlosno zagađenje nanosi biljnom i životinjskom svijetu i ljudima, nego je i jeftinije – štedi novac i smanjuje emisije ugljika koje zagrijavaju Zemlju.
Što ne znači da noću moramo pogasiti sva svjetla, savremeni život zahtijeva osvjetljenje. „Neka svjetla“, kaže Paul Bogard [autor knjige The End of Night: Searching for Natural Darkness in an Age of Artificial Light / Kraj noći: traženje prirodne tame u doba umjetnog svjetla], „ali iskoristimo ga odgovorno i inteligentno, umjesto što da ga rasipamo gdje god stignemo.“ [...]
„Flagstaff u Arizoni pokazuje šta u tom smislu mogu učiniti urbana područja“, kaže Megan Eaves, spisateljica sa sjedištem u Londonu i predstavnica IDA-e. Ovaj gradić na jugozapadu SAD-a prvo je mjesto na svijetu koje ima tamno nebo; tu oznaku IDA-e Flagstaff je dobio još 2001. godine. „Sve su promišljeno modificirali i sve s primjerenim vrstama sijalica, ekrana i timera“, kaže Eavesova. [...] Osim toga, gradić je ukupnu emisiju svjetlosti smanjio za 7%, a svoje godišnje račune za struju za više od dva (2) miliona dolara. [...]
U nekim zemljama to se pretočilo u zakon: Slovenija je još 2007. donijela državni zakon o smanjenju svjetlosnog zagađenja; [a kasnije i] Portoriko, Francuska i Hrvatska. Djelovati se može i individualno – navlačeći noću zavjese da se svjetlo ne razlijeva u prirodno tamno područje vrta. [...]
Seymoure u šali kaže da proučava svjetlosno zagađenje zato što je tu, za razliku od komplikovanih problema zagađenja plastikom i klimatskih promjena, rješenje jednostavno: „U teoriji bismo već večeras mogli biti bez svjetlosnog zagađenja.“ [...]
Hartley se nada da će ponovno osmišljavanje odnosa čovječanstva s prirodnom tamom povećati zamah borbe za očuvanje prirodne tame: „Uz sve ostalo s čim se Zemlja suočava, ovo je samo dodatni stres za cijeli ekosistem. Ali njega se bar možemo odmah riješiti.“
Nismo se uvijek plašili mraka...
Samyukta Manikumar je odrasla okružena tamnim nebom Kenije. Duboko uvažavanje moći tame dovelo ju je do karijere u dizajniranju astroturističkih iskustava; poučava ljude duhovnom značaju zvijezda.
Noćno nebo je duboko utkano u neke kenijske zajednice, kaže Manikumarova: „Lokalna plemena i lokalne kulture gledajući u nebo stvaraju pogled na svijet." Neki noćno nebo koriste za predviđanje kiše i vremena žetve ili zakazivanje rituala poput vjenčanja. „Ta bogata istorija sad se gubi jer gubimo mogućnost da vidimo nebo“, kaže Manikumarova.
IZVOR: BBC
S engleskog prevela: M. Evtov
