Okružni sud u Doboju ima 20 podignutih optužnica za ratne zločine u kojima su optužene osobe nedostupne organima gonjenja u Bosni i Hercegovini, dok nema niti jedan aktivni predmet za ova krivična djela, što, prema mišljenju stručnjaka, nije stvar sudstva, već politike, i za što bi jedino rješenje bila efikasnija regionalna saradnja.
“Sudija za prethodno saslušanje potvrdio je optužnice Okružnog javnog tužilaštva Doboj, međutim nastavak nije moguć zbog procesnih smetnji, odnosno nedostupnosti optuženih”, rečeno je iz Okružnog suda, koji trenutno nema aktivnih predmeta za ratne zločine, a jedan predmet je u žalbenoj fazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (RS).
U predmetima koji su u fazi istrage, u njih 11 određene su mjere zabrane zbog opasnosti od bjekstva, a prema riječima Slobodanke Lukić, sekretarke i službenice za informisanje Okružnog javnog tužilaštva u Doboju, ova je institucija naredila provođenje istrage u 22 predmeta gdje su osumnjičeni nedostupni pravosudnim organima BiH.
“Tužilaštvo, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku (ZKP), podiže optužnicu kada je u istrazi prikupljeno dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je počinjeno krivično djelo, bez obzira gdje se optuženi trenutno nalazi i da li je dostupan pravosudnim organima u BiH”, pojašnjava Lukić, dodajući da se u toku vođenja krivičnog postupka preduzimaju mjere i radnje u cilju pronalaženja i dovođenja optuženog pred sud radi okončanja krivičnog postupka.
Prema podacima ovog Tužilaštva, do sada je podignuto ukupno 50 optužnica za ratne zločine protiv 54 lica, od čega su 23 optužnice protiv 25 lica potvrđene pred nadležnim sudom.
“Na osnovu potvrđenih optužnica po kojima je okončan krivični postupak pred sudom, doneseno je 20 osuđujućih presuda, od kojih je 19 pravosnažno presuđeno, a po jednoj uložena žalba na prvostepenu presudu”, kaže Lukić, dodajući da su tri optužnice ovog tužilaštva rezultirale oslobađajućim presudama, a da su tri postupka obustavljena zbog smrti optuženih.
Među posljednjim potvrđenim optužnicama Tužilaštva u Doboju jeste optužnica za ratne zločine u Derventi protiv Damira Bubala, koji je nastanjen u Hrvatskoj, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.
U Revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina objašnjeno je da otvorena pitanja u vezi sa regionalnom saradnjom između Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore predstavljaju jedan od izazova na putu postizanja veće efikasnosti u provođenju istraga i optuženja osoba koje se terete za krivična djela ratnih zločina.
Zakonska obaveza i neopravdan utrošak vremena i resursa
Advokat Senad Pizović iz Sarajeva, koji postupa u predmetima ratnih zločina, smatra da mnogi optuženi napuste državu onda kada dođe do potvrđivanja optužnice. Mišljenja je da tužioci imaju dvije opcije, obustaviti istragu ili ne, ali da treba podići optužnicu kada se ima dovoljno dokaza, jer bi u suprotnom postupali nezakonito.
S druge strane, on podsjeća da je odgovornost i na sudovima, koji mogu odrediti pritvor, kao i da je saslušanje osumnjičenih moguće i putem međunarodne pravne pomoći, te u tom slučaju oni ne moraju biti na području države.
Podizanje optužnica protiv nedostupnih osoba praksa je i državnog pravosuđa, na što su ranije upozoravali domaći i strani pravni stručnjaci, navodeći kako je jedino rješenje poboljšanje regionalne saradnje.
Britanska sutkinja Joanna Korner u posljednjem izvještaju o provedbi ranijih preporuka Državnom tužilaštvu rekla je da su državni tužioci nastavili s praksom podizanja optužnica protiv osoba koje su nedostupne i nalaze se van BiH, te da moguća korist od takvih optužnica “ne opravdava ni utrošak vremena ni utrošak resursa”.
Kako je navedeno u izvještaju ove sutkinje, ako je jasno da sporazumi između država bivše Jugoslavije imaju mana po pitanju uslova i efikasnosti, ako se nakon pokretanja istrage sazna da osumnjičeni nije na području Bosne i Hercegovine, predmet treba ustupiti prije podizanja optužnice, ili ako zbog nečega to nije opcija, treba s podizanjem optužnice sačekati dok se ne steknu realni uslovi za održavanje glavnog pretresa u BiH.
“Ustrajati na istrazi i optužnici kada ne postoje realni izgledi da će se glavni pretres održati u bliskoj budućnosti, znači gubiti vrijeme i resurse i Tužilaštva BiH i Suda BiH. I dok takav pristup ne bi uživao potporu u javnosti, rješenje je unapređenje regionalne saradnje, bilo kroz hapšenja i vraćanje osumnjičenih u BiH, ili veća spremnost stranih pravosudnih organa da provedu krivične postupke temeljem načela univerzalne jurisdikcije”, stoji u izvještaju.
Vršilac dužnosti glavnog tužioca Državnog tužilaštva Milanko Kajganić nedavno je za BIRN BiH kazao da tužioci ne mogu iz optužnice da izostave nedostupne osobe.
“Naravno da ćemo optužiti lica koja nam nisu dostupna, ali ćemo ih ispitati po zamolnicama. Međutim, nećemo nikad dopustiti bilo kom tužiocu, odnosno svakog tužioca ćemo poslati na disciplinsku odgovornost ako zloupotrijebi činjenicu da obezbijedi sebi normiranje time što će optužiti nekoga samo radi norme a da nije radio na najsloženijem predmetu i u predmetu u kojem su prijavljena lica koja su mu dostupna”, rekao je ranije u intervjuu Kajganić.
Pizović dodaje da bi bilo suludo da zbog toga što su osumnjičeni nedostupni, što je “nakaradan sistem” ili su u pitanju političke okolnosti, tužioci ne podižu optužnicu, jer smatra da bismo time imali još gori sistem.
Neefikasna regionalna saradnja
Kako kaže advokatica Senka Nožica, regionalna saradnja između država regiona – BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore – ne funkcioniše.
“To nije pravosudno pitanje, to je političko pitanje i, ustvari, međunarodna zajednica i uvažena sutkinja (Korner) na tome treba da radi, obaveže države da moraju isporučiti za određena krivična djela”, kaže Nožica, dodavši da ovo pitanje treba proširiti s ratnih zločina i na druga krivična djela, kao što su korupcija i organizovani kriminal.
Mišljenja je da države regiona treba da rade na sličan način kao Evropska unija (EU), izdavanjem naloga za hapšenje, te da ukoliko se bude imao takav instrument, niko neće bježati i svi će biti dostupni.
BIRN BiH je ranije izvještavao o velikom broju optužnica koje su pred Državnim sudom potvrđene protiv nedostupnih ili ranije osuđenih osoba. Posljednji od takvih izvještaja je o potvrđivanju optužnice protiv trojice bivših policajaca Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Brčko, od kojih su dvojica ispitana putem međunarodne pravne pomoći u Srbiji.
Neki predmeti s Državnog suda su na dugom čekanju zbog neefikasne saradnje, i jer se optuženi nalaze u susjednim zemljama. Do septembra ove godine Sud Bosne i Hercegovine izdao je nalog za raspisivanje potjernice za 130 osoba zbog ratnih zločina, a među njima su 63 osobe protiv kojih je potvrđena optužnica, dok su ostali pod istragom. Potjernice su raspisane za deset pravosnažno osuđenih jer se nisu javili ili nisu pronađeni na adresi prije upućivanja na izdržavanje kazne.
Prije sedam godina raspisana je potjernica za Novakom Đukićem, koji se nije pojavio na izvršenju dvadesetogodišnje kazne. Njega je Sud BiH proglasio krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba. Sud BiH je od Srbije zatražio preuzimanje presude, a Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište, te je nedavno donijeta i nova naredba za vještačenje Đukića.
U septembru je pažnju javnosti i političara u BiH privuklo hapšenje Edina Vranja, kog je Srbija optužila za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika tokom sukoba u BiH 1993. i 1994. u općini Goražde. Vranj je pušten iz pritvora, a BiH je nakon oštrih reakcija preuzela postupak.
Prenošenje predmeta ratnih zločina pravosuđima susjednih država putem međunarodne pravne pomoći je spor proces o kom se žrtve rijetko obavještavaju, a u većini slučajeva dolazi do kašnjenja povratnih informacija koje sudovi razmjenjuju preko ministarstava pravde svojih zemalja, za šta stručnjaci kočnicu vide u politici.
Autor: Detektor
