Prema podacima Romskog informativnog centra Kali Sara, 80 procenata Roma živi ispod praga rizika od siromaštva, svaki treći Rom živi u kućanstvu bez tekuće vode a romska djeca zaostaju za svojim neromskim vršnjacima u obrazovanju.
Delta soj koronavirusa počeo je velikom brzinom da se širi, naročito u većim gradovima, a jedna od predloženih mjera je ograničavanje kretanja osobama koje nisu vakcinisane. Veliki broj nevakcinisanih je iz reda nacionalnih manjina, prije svih Roma.
Senada Seferović majka je 14 djece s kojima živi u romskom naselju na Ilidži. Svaki dan dočekuje u neizvjesnosti: u proljeće ove godine ovo naselje je trebalo da se ukloni, a stanovnici premjeste. Međutim, to je odgođeno, a 51 porodica još uvijek ne zna kada i da li će se to desiti.
Dok se uslovi u ovom naselju rapidno pogoršavaju, ljudi koji u njemu žive tvrde da niko od medicinskih radnika nije dolazio ovdje, kao ni iz opštine.
“Ni socijalno, ni načelnik Nermin, ni iz doma zdravlja, niko nas nije obišao da vidi kako ovdje živimo, dobro je da se ne zarazimo”, govori za Žurnal Senada Seferović.
Njen suprug je trenutno, kako kaže, u zatvoru i ona sama se brine za svu svoju djecu koja, priznaje, ne idu u školu jer se bore da prežive dan za danom.
Zbog situacije u kojoj se nalaze, ne mogu previše misliti na virus, vakcinaciju, zaštitu. Isto tako, Romi su i sada, kao i mnogo puta ranije, zaboravljeni, diskriminisani i odbačeni.
U Tuzli i Kaknju situacija nije ništa bolja.
“Uz ovo sve što je pandemija sa sobom donijela, mi smo zabilježili povećanje govora mržnje prema Romima, a o zdravstvenom stanju i da ne pričam, mi smo bili prvi koji su posjetili te zajednice i ljudi su nas dočekivali sa suzama”, ističe Indira Bajramović, direktorica Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost”.
Emin Fafulić iz Centra za podršku Roma također kaže kako su uslovi romske populacije dodatno ugroženi zbog nemogućnosti pronalaženja zaposlenja, ograničenosti u sektorima trgovine i drugih djelatnosti koje bi ovim porodicama omogućila najosnovnije uslove za život:
“Smatram da su sve institucije zakazale u određenoj mjeri i da je iznevjereno cijelo društvo, a dodatne posljedice trpi romska populacija koja ionako živi u teškim životnim uslovima.”
NEINFORMISANI, NEVAKCINISANI, ZABORAVLJENI
Nemogućnost zdravstvenog osiguranja i zaštite, obrazovni sistem koji se suočio s velikim promjenama i izazovima, nasilje u porodici, diskriminacija, samo su neki od problema koji su izronili i povećali se u vrijeme pandemije, a prema riječima nevladinih organizacija, najviše su pogođene upravo etničke manjine, poput romske.
Prisjetimo se, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo je 2020. godine izvještaj u kojem navode kako su Romkinje najranjivija i najviše diskriminisana grupa u BiH, te da je više od 95 posto ljudi iz romske zajednice nezaposleno.
Prema podacima Romskog informativnog centra Kali Sara, 80 procenata Roma živi ispod praga rizika od siromaštva, svaki treći Rom živi u kućanstvu bez tekuće vode a romska djeca zaostaju za svojim neromskim vršnjacima u obrazovanju.
Naši sagovornici ističu da se plaše kako će im biti ograničeno kretanje zbog činjenice da nisu vakcinisani. Na žalost, oni nisu redovno zaposleni te moraju da obavljaju razne vrste fizičkih poslova u kojima nema radnog vremena.
Dervo Sejdić, direktor RIC Kali Sara, kaže kako je broj vakcinisanih Roma, bar u naseljima u kojima oni pružaju pomoć, izuzetno mali iz više razloga: starija populacija je uglavnom neinformisana, ali nema ni mogućnosti da dođe iz udaljenih mjesta na vakcinaciju i revakcinaciju, mlađa populacija ne vjeruje vakcinama upravo zbog raznih dezinformacija koje se plasiraju u medijima, i na kraju - većina populacije nema zdravstveno osiguranje, nema naviku redovnih medicinskih pregleda i na tako nešto gleda s velikom dozom nedoumice...
Osim navedenih razloga treba istaći i da većina Roma ima jako slab pristup medijima, pa su o vakcinaciji u BiH slabo ili nikako informisani.
Poređenja radi, u susjednim državama, Srbiji i Hrvatskoj, formirani su mobilni timovi koji za cilj imaju posjećivanje ruralnih područja, edukaciju o virusu i vakcini, ali i obezbjeđivanje higijenskih potrepština, kao i prijavljivanje za vakcinaciju. Još jedna od evropskih država koja je uspješno provela poseban program za romsku populaciju jeste Češka. Ministarstvo zdravlja ove države oformilo je 12 mobilnih timova za pomoć Romima.
U našoj državi to nije slučaj. Na pitanja zbog čega je to tako i da li imaju bilo kakav poseban plan za ugrožene grupe ljudi i manjine, Krizni štab Ministarstva zdravstva FBiH nas je preusmjerio na Zavod za javno zdravstvo FBiH a oni, također, nisu dali odgovor.
„Načelnik nam je prvo obećao da ćemo dobiti smještaj sa strujom i vodom, ali ni to se nije dogodilo. Mi ovdje nemamo vodu, a da ne pričam o higijenskim stvarima ili vakcinama. Daleko smo mi od toga, sve i da nam je neko rekao nešto o vakcinama pitanje je koliko nam znači kad nam nisu omogućeni oni osnovni uslovi za život“, ističe na kraju Senada Seferović.
Piše: Fatima Memić
Foto: Adi Kebo/zurnal.info
