Mladić iz Maroka s izbrijanim križem na glavi. Foto: Klikaktiv
Broj migranata na zapadnobalkanskoj ruti sve je veći, a policijsko nasilje koje ih dočekuje na granicama sve je brutalnije. Svjedoci govore o ponižavanju i premlaćivanju, obaranju ljudi džipovima sa žilet-žice, svlačenju do gola, lomljenju udova, pucanju gumenim mecima i puštanju istreniranih pasa na njih.
Piše: Ivana Perić/Portal Novosti
Tisuće ljudi iz različitih azijskih zemalja i Magreba posljednjih mjeseci prolazi kroz Suboticu, u nadi da će prijeći granicu s Mađarskom i domoći se Europske unije. Rekordne su to brojke još od 2016. godine, svjedoče nam aktivisti s terena. Brojke pomno bilježi i Frontex, koji je od siječnja do svibnja ove godine zabilježio 40.675 iregularnih prelazaka granice na zapadnobalkanskoj ruti, što je polovica od ukupnog broja zabilježenog na svim granicama EU-a. Te su brojke tri puta više nego u istom razdoblju prošle godine. U Frontexovu statistiku nisu uključene izbjeglice iz Ukrajine, a Sirija i Afganistan navode se kao najzastupljenije zemlje iz kojih ljudi završavaju na granicama zapadnobalkanske rute. Pojačava se posljednjih mjeseci i policijsko nasilje na mađarsko-srpskoj granici, kako intenzitet tako i raznolikost protjerivačkih metoda koje koriste sigurnosne snage.
- Nasilje je uvek bilo prisutno i bilo je svirepo, ali policijske snage se sad koriste nekim dodatno zastrašujućim metodama. Primerice, skidanju ljudi do gola, uključujući i donji veš, puštanju istreniranih pasa na njih, obaranju sa žičane ograde udarcima džipova u ogradu usled čega ljudi lome noge, ruke i zadobijaju teške povrede glave ili leđa, pucanju na ljude iz pušaka gumenim mecima - kaže za Novosti Vuk Vučković iz beogradskog Klikaktiva – Centra za razvoj socijalnih politika.
Ovoga je ljeta mađarska vlada donijela odluku prema kojoj se ogradu na granici sa Srbijom diže za još jedan metar, a angažirano je i dodatnih dvije tisuće policajaca za patroliranje granicom sa Srbijom. Zaoštrava se time ionako surova politika prema izbjeglicama i migrantima, koja u praksi postaje bespoštedna. U kolovozu je Klikaktivov tim u obilasku skvota u blizini Subotice u kojem se nalazi oko 300 izbjeglica primijetio da je velik broj ljudi zadobio teške povrede donjih ekstremiteta – prijelome, iščašenja, jaka uganuća. Mađarska granična policija ljude otresa s ograde džipovima kao da su lutke, vuku ih za noge, deru im kožu po žilet-žici. Na zemlji, pored zadobivenih povreda od pada, dobivaju i po nekoliko udaraca pendrecima ili šuteva čizmama, potom ih policajci tjeraju ranjene nazad prema teritoriju Srbije. Spomenimo i to ovdje, ovoga je mjeseca patrijarh SPC-a Porfirije Perić odlikovao mađarskog premijera Viktora Orbána zbog zasluga u "odbrani hrišćanskih vrednosti".
Na društvenim mrežama Klikaktiva ovih je dana objavljeno i svjedočanstvo mladog Marokanca koji je ispričao da su ga, zajedno sa skupinom drugih izbjeglica, nedavno blizu granice mađarski policajci opkolili, tukli i oduzeli im stvari. Mladiću su potom mašinicom za brijanje napravili križ na glavi. To je valjda ta obrana kršćanskih vrijednosti za koju se dijele odlikovanja.
- Momak ima između 25 i 30 godina i ne želi da njegov identitet bude otkriven. Za novinare to može biti vest, a za osobu čije je puno pravo ime iskorišćeno u tekstu to može biti apsolutna katastrofa na putu ka zemljama EU-a. Ne zna se kako su izgledali policajci koji su to učinili, bilo ih je mnogo - objašnjava nam Vučković.
Mladića su aktivisti Klikaktiva sreli vidno neraspoloženog, s povrijeđenim zglobom na nozi. Ispričao im je kako je par dana ranije s grupom ljudi pokušao prijeći srpsko-mađarsku granicu. U blizini ograde mađarska policija ih je pronašla i opkolila, a zatim tukla nekoliko minuta. Policajci su ih šutali, malo nogama, malo pendrecima. Nakon toga su im oduzeli stvari. U mladićevoj torbi pronašli su mašinicu za brijanje. Uključili su je, pritisnuli momka između sebe da se ne mrda i napravili mu križ preko cijele glave. Nakon toga su se počeli smijati i lupkati ga po glavi, a mladić je Klikaktivu rekao da je samo jedva čekao da policajci odu i da si obrije ostatak kose. Iako ne gaji nadu da će njegovo svjedočanstvo bilo što promijeniti, podijelio je svoju priču i fotografije kao dokaz iz želje da se takvo ponižavanje više nikad ne desi nekom drugom čovjeku.
Jedna od tipičnih povreda – ženi iz Tunisa slomljena je ruka (Foto: Klikaktiv)
Korisno je ovdje malo zastati i spomenuti recentna događanja u zemlji iz koje mladić dolazi, Maroku. Nakon lipanjskog masakra u španjolskoj enklavi Melilla, u kojem je ubijeno najmanje 37 migranata, pojačane su sigurnosne operacije protiv izbjeglica i migranata u Maroku, a osobe tamnije boje kože arbitrarno se protjeruje na jug zemlje. Trideset i tri migranta su nakon masakra uhićena samo zato što su pokušali prijeći u Melillu, zbog čega su osuđeni na 11 mjeseci zatvora. Među osuđenima nema pripadnika policijskih snaga, unatoč tome što su snimke policijskog nasilja i pokolja nad nenaoružanim migrantima obišle čitav svijet. Provoditelje sudske pravde nisu zaintrigirali prizori na hrpe nabacanih tijela, kako ljudi koji su već bili mrtvi od batina, tako i onih koji su još uvijek bili živi, a kojima je bila potrebna hitna medicinska pomoć, pokraj kojih su stajale sigurnosne snage.
Posljednjih se godina sve više mijenja i praksa Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) koji ima izričit i jedinstven mandat za, kako mu i naziv veli, zaštitu ljudskih prava. Unatoč tome, ESLJP u svojoj sudskoj praksi sve više naginje prioritiziranju dogme kontrole granica i čuvanja državnog suvereniteta. O tome kako se i u radu ESLJP-a migrante sve više tretira kao objekte državnog suvereniteta, a ne subjekte ljudskih prava, piše Marie-Bénédicte Dembour u knjizi "Kada ljudska bića postanu migranti". I zadnje zablude o dostatnosti narativa o ljudskim pravima tako lagano padaju u vodu, u duboku plavu grobnicu Mediterana.
Nedavno je obnovljeno i partnerstvo Europske komisije i Maroka u području migracija, a u zajedničkom programu navodi se "potpora upravljanju granicama, pojačana policijska suradnja, podizanje svijesti o opasnostima nezakonite migracije i poboljšana suradnja s agencijama EU-a nadležnim za unutarnje poslove". Ove je godine i Frontex pokrenuo novi program Terra 2022, koji se provodi u 12 država članica EU-a (među njima i Hrvatskoj i Mađarskoj), a obuhvaća 62 granična prijelaza. Njime više od 450 stalnih časnika iz različitih europskih zemalja "podržava državna tijela u upravljanju granicama, nadzoru granica i graničnim provjerama". Ukratko, igre graničara uzduž i poprijeko granica EU-a postaju sve brutalnije.
"Nakon ovoliko godina i mi smo skloni tome da pomislimo da će se promena jako teško desiti i da Evropska unija samo deklarativno zastupa ljudska prava dok se na konkretnim primerima bori za njihovo sprovođenje i poštovanje selektivno – kako im i kada im odgovara, pa tako u jednoj istoj državi na jednoj strani imamo humanitarne koridore za poželjne izbeglice, a na drugoj ogradu sa žilet žicom i širokim asortimanom nanošenja različitih telesnih povreda, kao i redovnim ponižavanjem ljudi koji su isto tako izbeglice kojima za početak treba samo jedna stvar gde god da se nalaze – sigurnost", poručili su iz Klikaktiva.
U izvještaju koji su nedavno objavili, a koji se odnosi na drugo tromjesečje ove godine, navodi se kako izbjeglice prijavljuju i prisustvo policijskih službenika iz Njemačke i Austrije tijekom vršenja nasilnih protjerivanja iz Mađarske prema Srbiji. Najveći broj izbjegličkih skvotova, kao i protjerivanja, Klikaktiv je zabilježio na srpsko-mađarskoj granici. U periodu od travnja do lipnja ove godine zabilježili su i oformljivanje novih skvotova – Vitaminka, Radanovačka šuma i Martonoš – sva tri u blizini mađarske granice.
Njihovom timu izbjeglice sve češće prijavljuju da ih mađarska policija ilegalno protjeruje preko nekadašnjeg tranzitnog kampa Riska, koji se nalazi na samoj graničnoj liniji. U taj ih kamp odvode bez obzira na to na kojem ih dijelu mađarskog teritorija zateknu. Nakon što u kampu prikupe veću skupinu izbjeglica, sve ih zajedno protjeraju u Srbiju – ili ih predaju srpskoj policiji ili ih samo odvedu do zelene granice. Kamp je to koji je trebao biti zatvoren odlukom Europskog suda za ljudska prava iz 2020. godine, zbog "ponižavajućeg postupanja i lišavanja slobode ljudi u okruženju kao zatvorskom". Ključ u bravu zatvorima za migrante Mađari očigledno nisu stavili.
Izbjeglički skvot na sjeveru Srbije (Foto: Klikaktiv)
Među svjedočanstvima se spominju i grupe izbjeglica iz Sirije koji su prvo iz Srbije ušli u Hrvatsku pa tek onda u Mađarsku, a mađarska ih je policija uhvatila odmah po ulasku u zemlju. Unatoč tome, policijskim su ih vozilima prevezli do Riske i odande ih protjerali nazad u Srbiju, iako je kamp od hrvatsko-mađarske granice udaljen više od 150 kilometara. Prije dolaska u Risku policija izbjeglice, prema svjedočanstvima, uglavnom pretuče. U njima se navodi i kako ih u kampu često fotografiraju, svakog čovjeka ponaosob, ali im ne uzimaju otiske prstiju niti im izdaju ikakve dokumente. O podnošenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu nema govora. Zatim ih obično pretresaju i pregledavaju im osobne stvari. Novac i skuplje mobitele uglavnom oduzimaju, a jeftinijim mobitelima samo pokvare ulaz za punjenje, da postanu neupotrebljivi. Nekolicina izbjeglica svjedočila je da im mađarska policija nije oduzela osobne stvari, ali je to uradila srpska policija, nakon što su protjerani.
Jedna žena iz Tunisa posvjedočila je Klikaktivu kako je u Srbiju stigla legalno, zahvaljujući bezviznom režimu između Srbije i Tunisa, s maloljetnom djecom, dječakom od dvanaest i djevojčicom od četrnaest godina. U grupi od dvadesetak ljudi pokušali su prijeći granicu s Mađarskom, ali ih je policija uhvatila. Počeli su ih tući pendrecima, nakon čega je nekoliko ljudi palo na tlo, uključujući i nju. Dok su ležali na zemlji, policajci su ih nastavili tući. Tada joj je slomljena ruka, a policija ih je na kraju protjerala nazad u Srbiju a da nikome od ozlijeđenih nije ponuđena nikakva medicinska pomoć.
Dva mladića iz Afganistana Klikaktivu su prijavila da im je prilikom protjerivanja mađarska policija naredila da skinu svu odjeću sa sebe i potpuno se goli vrate nazad na teritorij Srbije, što su na kraju bili primorani učiniti. Ovakve prakse mađarske policije nužno sa sobom povlače i pitanje o suradnji srpske policije u protjerivanjima, jer se kamp Riska nalazi ni sto metara od graničnog prijelaza Horgoš na kojem je stalno prisutna srpska policija.
I Liječnici bez granica (MSF) u kolovozu su izvijestili da su na tijelima stotina izbjeglica i migranata koji su vraćeni s mađarske granice u Srbiju vidljivi tragovi mučenja. MSF je zabilježio iskaze pacijenata i pacijentica koji su sustavno premlaćivani, ponižavani i zlostavljani na granici. "Svakog tjedna primamo nekoliko pacijenata, uključujući djecu, s teškim modricama, dubokim ranama, posjekotinama, iščašenjima i prijelomima", kazala je tada Anđela Marčetić iz MSF-ovog ureda u Srbiji.
U izvješću MSF-a navodi se da su njihovi mobilni medicinski timovi liječili 423 ljudi od početka lanjske godine. "Iako možemo zaliječiti neke od rana, zabrinuti smo i zbog dugoročnih posljedica takvih trauma na psihičku dobrobit ljudi", rekla je Marčetić i dodala kako većina slučajeva slijedi sličan obrazac premlaćivanja, uskraćivanja pristupa osnovnim potrebama, verbalnog uznemiravanja (uključujući rasističke uvrede) i ponižavanja.
Dok izmučena sirotinja tumara od granice do granice, friško odlikovani Orbán i ovog se ljeta busao u prsa kako je "jedini političar u EU-u koji otvoreno zagovara antimigrantsku politiku". Ali nije Orbán jedini, samo je najglasniji. Čitava je EU-svita u praksi jedna složna orbanska unija.
