Ustupljena fotografija/Stanislava Borovac
Šta reći kada rođena Parižanka na pragu pedesete okrene novi list i preseli se u selo Zovi Do kod Nevesinja? Ili kad profesorka engleskog uzme u ruke motiku, jer neće da joj drugi kapu kroje, a djevojčica, koja zbog zdravstvenih problema nije radila fizičko, izraste u kraljicu rijeka i planina. Ništa drugo nego: baš imate petlju, cure!
Autor: Milkica Milojević
Upravo takve žene žive usred krševite i još uvijek patrijarhalne Hercegovine. One su izabrale put kojim se rijeđe ide i istrajavaju na tom putu. I dobro im ide. Da je lako, nije, ali vrijedi.
– Ne mogu sebe zamisliti kako sjedim u nekoj kancelariji od devet do pet, slušam šefove i čekam platu – kaže Stanislava Borovac iz sela Trebižat, na istoimenoj rijeci, nadomak Čapljine.
Ona je fotografkinja, skiperka, planinarka, spasiteljka i samostalna preduzetnica u turizmu, a odnedavno i promoterka kulturne baštine.
Stanislava Borovoac, foto: Mirjana Ribić
Ima Stanislava još zanimanja, teško ih je sve i pobrojati. Po obrazovanju je diplomirana politikologinja, pa je mogla i ono s kancelarijom i sigurnom platom, ali nije htjela. Odlučila je da obogati svoj život i da kroz svoj posao i aktivizam unaprijedi i turistima predstavi svoj Trebižat i svoju Hercegovinu.
– Obično za sebe kažem da sam po zanimanju avanturistkinja; to je najbolji opis mene i mojih životnih izbora – kaže ova simpatična Hercegovka, koja u djetinjstvu zbog problema s kičmom u školi nije radila fizičko.
Hrabrost, kreativnost i posvećenost Stanislave Borovac i drugih žena iz Hercegovine pepoznali su i u Fondaciji „Fridrih Ebert“ u BiH. Kroz projekat „Zvijezde Hercegovine“ Fondacija će, uz Stanisavu, predstaviti i Ifetu Ćesir Škoro, aktivistkinju iz Mostara, Jasminu Ćušić, poljoprivrednicu i preduzetnicu iz sela Višići kod Čapljine, Lorens Milinić, fizioterapeutkinju i seosku domaćicu iz Zovog Dola, te Milanku Kovačević, novinarku iz Gacka.
U Fondaciji vjeruju da će reportaže, fotografije i video klipovi, producirani tokom projekta, doprinijeti da one budu javno vidljivije i da nastave borbu za ciljeve koje su sebi zacrtale.
– Smatramo da ovih pet žena zaslužuju da se za njih čuje, jer njihov angažman pokazuje da su promjene moguće. Verujem da će one inspirisati i na akciju podstaći i druge žene, jer u Hercegovini ima još mnogo hrabrih, preduzetnih, energičnih i pametnih žena, koje se suprotstavljaju stereotipima i doprinose napretku svojih zajednica – kaže Merima Ejubović, naučna saradnica u Fondaciji “Fridrih Ebert” u BiH.
Merima Ejubović, ustupljena fotografija
Podsjetila je da je Fondacija prošle godine u sjeverozapadnom dijelu BiH provela sličan projekat, nazvan „Žene čuvarke zelene Krajine“, ili skraćeno „Zvijezde Krajine“.
Tada je predstavljeno šest žena, domaćica, aktivistkinja i lokalnih političarki iz Drvara, Martin Broda, Bosanskog Petrovca, Jezera, Kupresa u RS, te iz sela Pljeva kod Šipova.
Ove žene su i u najtežim situacijama ostale vjerne svom zavičaju i ličnim primjerom su pokazale da se i u malim mjestima može lijepo i dostojanstveno živjeti, ako se sačuva priroda.
Priče o Živani Sabljić, Mariji Reljić, Sanji Stojanović, Snežani Ružičić, Jovani Kureljušić i Slobodanki Vasić, objavljene na portalu Srpskainfo, bile su izuzetno popularne. Podstakle su javne institucije i donatore da na konkretan način podrže “Zvijezde Krajine”.
– Mada smo i u ovom projektu, provedenom u Hercegovini, vodili računa o ekološkoj odgovornosti i predanosti zajednici, fokus je malo pomjeren i u centru priče su se našle žene koje se suprotstavljaju stereotipima – objašnjava Merima Ejubović.
Podsjetila je da će fotografije i video klipovi, producirani u sklopu projekta „Zvijezde Hercegovine“, biti na raspolaganju ženama, junakinjama priče, i one će ih moći koristiti u medijima i promotivnim materijalima za predstavljanje djelatnosti kojima se bave.
Jasmini Ćušić će to, kaže, itekako biti od koristi, kako bi voće i povrće iz njene „radionice“ došlo do što većeg broja kupaca.
Jasmina Ćušić, foto: Mirjana Ribić
– Naše voće i povrće proizvedeno je po eko standardima, na našim imanjima u okolini Čapljine i Nevesinja, kao i na imanjima naših kooperantkinja, poljoprivrednica iz Rotimlja kod Stoca – kaže Jasmina.
Ova profesorka engleskog jezika i majka troje djece prije šest godina je odlučila da se bavi poljoprivredom i prodajom eko hrane. Nije, kaže, mogla dobiti posao u struci, jer nije pristala da bude „članica određene političke partije“.
– Ne zanima me ni ta, niti bilo koja druga politička stranka. Ja sam slobodna žena i odlučila sam da se, zajedno sa suprugom, posvetim porodičnom poslu – kaže Jasmina.
Ni Milanka Kovačević, novinarka iz Gacka, nikad nije pristajala da igra kako moćnici sviraju. Prva je javno progovorila o zagađenju vazduha, za koji je odgovorna Termoelektrana Gacko, ali i o drugim aferama u ovoj lokalnoj zajednici.
Milanka Kovačević, foto: Mirjana Ribić
– Mnogi kažu da sam hrabra, ali ja ne mislim tako. Samo radim svoj posao onako kako treba i prikazujem stvarnost onakvom kakva ona jeste. Tužna je zajednica u kojoj se to smatra hrabrošću – kaže Milanka.
Hrabrost je, i te kako, bila potrebna Lorens Milinić, koja je rođena i odrasla u Parizu, kada je odlučila da napusti karijeru u Ženevi i preseli se u Zovi do kod Nevesinja, rodno selo svog oca.
Lorens Lola Milinić, foto: Mirjana Ribić
– Sve je bilo zaraslo u šiblje i korov i ja sam, malo po malo, obnovila imanje. Ovdje sada imam salon za masažu, bazen i saunu i u procesu sam registracije poljoprivrednog gazdinstva i terapijskog centra – kaže Lorens.
I dok Lorens, nakon napornog radnog dana, uživa u tišini udaljenog hercegovačkog sela, Ifeta Škoro Ćesir svoje „bitke“ vodi usred grada Mostara.
Ona je predsjednica udruženja „Inicijativa građanki i građana Mostara“. Dugogodišnja je zdravstvena radnica i aktivistkinja, ali javno je postala vidljiva tek kada je progovorila o – nevidljivim ženama.
Ifeta Škoro Ćesir, foto: Mirjana Ribić
– Kada čitate zvaničnu istoriju, pomislili biste da su u Mostaru odvajkada živjeli samo muškarci, ali naravno da nije tako. Mnoge su žene, učiteljice, naučnice, umjetnice, doktorke nauka, učinile puno za svoj grad, ali Mostarci danas ne znaju njihova imena – kaže Ifeta.
Kroz projekat „Nevidljive“ ona pokušava da od zaborava spasi čuvene Mostarke, poput Sabahete Isak, prve arhitetktice u BiH, ili sestara Berte i Marije Bergman, koje su prije više od 100 godina bile prve djevojke u mostarskoj gimnaziji.
Nevidljivost ženskog angažmana i dostignuća i danas je osobina „mostarske čaršije“, pa Ifeta i njene drugarice nastoje da javnosti predstave i svoje sugrađanke, koje su danas uspješne profesorke, umjetnice, sportistkinje ili privrednice.
U narednim danima čitaoci portala Srpskainfo i „EuroBlica“ imaće priliku da pročitaju reportaže o svakoj od ovih pet žena, „Zvijezda Hercegovine“.
Samo kraljice imaju ulice u Mostaru
Ifeta Ćesir Škoro upozorava da je nevidljivost žena u Mostaru i te kako vidljiva po nazivima ulica. Od 165 ulica u ovom gradu, navodi Ifeta, samo dvije su nazvane po ženama, i to po dvjema kraljicama.
– Imamo ulicu kraljice Katarine i kraljice Jelene. Svaka čast kraljicama, nemam ništa protiv njih, ali zar ne zaslužuju svoje ulice i prva Mostarka doktorka nauka ili prva rektorka Univerziteta u Mostaru. Za mene su one prave kraljice – kaže Ifeta.
I inače, nazivi ulica u Mostaru su u najmanju ruku kontroverzni, jer su donedavno u zapadnom dijelu ovog, i danas podijeljenog grada, svoje ulice imali najistaknutiji „dužnosnici“ ustaške NDH, pa i neki ustaški zločinci. Poznavaoci prilika čak tvrde da ni nakon odluke o preimenovanju najspornijih naziva, mostarske ulice nisu potpuno „očišćene“ od ustaša i kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata i da takvih ulica i danas ima više nego onih nazvanih po znamenitim ženama.
