Na kongresu Zelenih nije bilo ni spektakularnih ni kontroverznih debata. Stranka je tiho uništila ono što dio njenog političkog DNK. A to je upravo ono što je dramatično.
Piše: Jens Turau
Onaj ko je često prisustvovao kongresima Zelenih i ko je ovog vikenda bio na njihovom Kongresu u Bonu i bar na trenutak osjetio tamošnje raspoloženje - jedva je mogao vjeruje da je to još ista stranka Savez90/Zeleni.
Trezveno, ozbiljno i gotovo bez sukoba je ova bivša protestna stranka izglasala da njemačke nuklearne elektrane nastave s radom na određeno vrijeme.
Glasala je za nastavak isporuke oružja Ukrajini, uključujući i teško naoružanje.
Glasala je protiv pregovora s Putinom, iako su neki delegati iz pacifističkog krila to gotovo očajnički predlagali.
Nije bilo beskrajnih bitaka oko proceduralnih pravila kao nekada, nije bilo beskrajne ideološke borbe između lijevih fundamentalista i „realosa" , koje danas nazivaju pragmatičarima.
To ima veze s novom, mladom generacijom unutar Zelenih. U protekle četiri godine broj članova gotovo se udvostručio, sa oko 65.000 na 125.700, koliko ih je bilo krajem 2021. Njima su bitke protiv nuklearne energije ili za razoružanje - poznate samo iz istorije. Oni žele održiv svijet, zdravu ishranu, ravnotežu između posla i slobodnog vremena. Mnogi od tih novih su stranački veoma aktivni. Oko 40 odsto od oko 800 delegata u Bonu prvi put je bilo na Kongresu.
Generacija zaštitnika klime, pandemije i ukrajinskog rata sada nadire u Zelene. Traži svoju budućnost - nakon što generacija osnivača ove stranke za zaštitu životne sredine nije uspjela temeljno da poboljša svijet.
Ovo je bio prvi kongres Zelenih otkako je Rusija napala Ukrajinu. To je dramatično promijenilo osnovne političke postulate ove stranke: gotovo je izbačen nekadašnji ideal, po kojem su diplomatija i multilateralizam jedini odgovor na sukobe. Još tokom masakra u Siriji, u koje je bila uključena i Rusija, preovladavao je slogan: takav sukob se ne može riješiti vojnim putem. Sada je odgovor Zelenih, koji seže sve do članova nemačke Vlade, sljedeći: slaćemo Ukrajini oružje sve dok ne pobijedi u ratu. Ovo ostavlja bez daha, s obyirom da se radi o nekadašnjoj striktno pacifističkoj poltičkoj partiji.
Pored svega toga, klimatske promjene ostaju najveća prijetnja svjetskom miru. Pa ipak, i Zeleni se trenutno zalažu za fosilna goriva i ponovo aktiviraju stare termoelektrane na ugalj. Ne postoji priručnik, niti scenario, nema recepta za takav razvoj situacije, rekao je čelnik stranke Omid Nuripur DW-u. To je tačno. No, kuda to vodi Zelene, što će biti od te stranke?
Najvjerovatnije to od njih pravi stranku, koja striktno podržava državni poredak i koja se zalaže za mir i zaštitu životne sredine - ukoliko to dopuštaju novi sukobi. Ako ne dopuštaju, onda ne. Upadljivo je koliko često stranački čelnici govore o zapadnom idealu slobode i ljudskog dostojanstva, koji se mora braniti po svaku cijenu - koliko košta da košta.
Pri tome u stranci vlada strah: za budućnost svijeta, demokratije i vladavine prava. Osjetilo se to i na Kongresu u Bonu. Naravno, nisu Zeleni jedini koji se tako osjećaju. Ali to je uveliko promijenilo ovu stranku za manje od godinu dana, koliko je na vlasti u Njemačkoj. To je dramatično, baš kao i vremena u kojima živimo.
Deutsche Welle
