Foto: Mirjana Ribić
Prva je javno progovorila o zagađenju vazduha i ugroženosti zdravlja mještana, zbog otrovnih isparenja iz Termoelektrane Gacko. Pisala je i o kriminalu, korupciji i aferama u ovoj i drugim opštinama u istočnoj Hercegovini. Prijetili su joj, ali nije odustajala. Milanka Kovačević, novinarka iz Gacka, na sve to kaže: „Nisam hrabra, samo radim svoj posao“.
piše: Milkica Milojević
Moj je posao da prikažem stvarnost, onakvom kakva ona jeste. To što se ljudima ne sviđa kada vide kako stvari stoje, pa novinar zbog toga trpi prijetnje i pritiske, više govori o ćorsokaku u koji je zapala ova zemlja, nego o meni kao o nekoj bog zna kako hrabroj ili izuzetnoj ženi – kaže Milanka Kovačević (49).
Priznaje da u svoje priče unosi mnogo truda, energije i iskrenosti, ali je ubijeđena da tako treba i da tako radi i stotine drugih novinara i novinarki u BiH.
Ali, jedna je stvar „čačkati mečku“ u Sarajevu ili Banjaluci, a nešto sasvim drugo u gradiću od 5.000 stanovnika prozivati i na odgovornost pozivati lokalne moćnike. Za to stvarno treba imati petlju.
Preseljenje
Da zna šta hoće Milanka je pokazala još 2003. godine, kada se iz Beograda preselila u Gacko.
– Moj suprug je iz Gacka, studirao je u Beogradu, rudarski je inženjer i ovdje je dobio posao. Tako sam i ja, rođena Vojvođanka iz Sremske Mitrovice, nakon studija novinarstva došla ovamo i postala vjerovatno jedina Hercegovka koja govori ekavski – kaže u šali Milanka.
Već skoro dvije decenije radi u Radio Gacku, lokalnom javnom mediju, ali u profesionalnom smislu „u petu“ je ubacila tek kada je zašla u četrdesete i kad je odlučila da, uz redovni, radi i dodatni posao.
Ranije nije imala vremena za to, zbog porodičnih obaveza.
Majka četvoro djece
Milanka je majka četvoro djece: najstarije danas ima 24, a najmlađe 13 godina.
– Moj sin je još osnovac, dvije kćerke su trenutno u SAD – jedna je kao srednjoškolka otišla na razmjenu, a druga je na ljetnjoj praksi u Hjustonu nakon master studija. Jedna kćerka u Novom Sadu studira biohemiju – kaže Milanka, dodajući da je svoju djecu uvijek učila da budu komunikativni, da imaju svoje mišljenje i da ga slobodno iskažu.
Ističe, da je jako važno da žene, koje imaju djecu, ne zanemare svoju profesiju i svoj život.
– Djeca odrastaju i idu svojim putem, pa dođe vrijeme kada svaka majka treba da se, da tako kažem, vrati sebi – kaže Milanka.
Dok su njena djeca redala petice u školi i desetke na fakultetima, mama Milanka je radila punom parom. Prvo se pridružila ekipi portala „Moja Hercegovina“, a potom je, sa još dvije koleginice pokrenula novi projekat.
– Nikolija Bjelica Škrivan, Jelena Denda Borjan i ja odlučile smo prije četiri godine da krenemo svojim putem i pokrenule portal „Direkt“. Eto, ženska ekipa. I u radiju radim sa koleginicama novinarkama; sve su to divne, obrazovane i vrijedne žene – kaže Milanka.
Oštro pero
„Direkt“ je od prvog dana krenuo, što bi se sportskim rječnikom reklo, direktno i pravo u centar.
– Od početka smo radile kritičke i istraživačke tekstove, sa fokusom na istočnu Hercegovinu, pogotovo na male opštine, koje su medijski zanemarene. Afere koje se dešavaju u ovim sredinama često ostaju „neosvijetljene“ i skrivene od javnosti – kaže Milanka.
Istakle su se tekstovima o Termoelektrani Gacko, o zloupotrebama u „Elektroprivredi RS“ i u lokalnim Šumarijama Javnog preduzeća „Šume Srpske“.
Među prvima je Milanka Kovačević pisala i o bezdušnom premlaćivanju Slobodana Vasiljevića, koje se dovodi u vezu s takozvanom „industrijskom policijom“ Kompanije „Boksit“ iz Milića, i koje je sud okvalifikovao ka pokušaj ubistva na svirep način.
– Pisali smo i o partijskom zapošljavanju i o zloupotrebama u vezi sa izgradnjom malih elektrana i o dešavanjima u Kalinoviku, maloj opštini koja je zarobljena korupcijom vladajuće elite, o nezakonitostima u Policijskoj upravi Trebinje – kaže Milanka.
Dodaje da je u malim sredinama bitno da ljudi znaju da postoje mediji i novinari spremni da pišu o problemima koji zagorčavaju život stanovnicima.
Otvorene prijetnje
Milanka Kovačević je širom BiH postala prepoznatljiva upravo po takvim pričama, ali i po spremnosti da pomogne koleginicama i kolegama koji se, po istom poslu, zapute u Hercegovinu.
– Svi smo mi na istom zadatku i cilj nam je da objektivno i pošteno informišemo javnost o bitnim temama – kaže Milanka.
Ali, objektivno i pošteno izvještavanje o nepodopštinama lokalnih moćnika nije baš bezopasna rabota. Tako se i Milanka suočavala s pritiscima, pa i otvorenim prijetnjama i verbalnim napadima.
– Kod nas je sve prisutniji rezon tipa: kad ti se ne sviđa priča, ubij glasnika, ili mu bar priprijeti. Ja živim u malom mjestu, često se dešava da ljudi ne žele da mi se jave, da na ulici okreću glavu od mene i optužuju me, kao da sam ja kriva za lopovluke koje drugi čine. Tako mi je jedan lokalni „čovjek sa potjernice“ prijetio na javnom mjestu, unosio mi se u lice, potezao ruku na mene. Prijavila sam ga i odgovarao je prekršajno – priča Milanka.
Kaže da je u posljednje vrijeme otvorenih prijetnji manje, jer je postala javno vidljivija, a i potencijalnim napadačima je jasno da će ih prijaviti.
– Ne samo zbog ovakvih neprijatnosti, nego i zato što su u lokalnim sredinama na sceni ljudi koji ne prezaju ni od čega, mnogi novinari i novinarke odustaju od istraživačkog novinarstva. To je možda mudar izbor, ali ja neću odustati – kaže Milanka.
Borci protiv vjetrenjača
Ona smatra da je odgovorno novinarstvo najznačajniji društveni posao, iza kojeg bi trebalo da stane javnost, odnosno građani. I da se sve istraživačke novinarske priče svode na jedno ključno pitanje: ko i kako troši javni novac.
– Već sama činjenica da ne možete da dođete do podatka kolika je plata nekog funkcionera ili koliko su plaćene službene limuzine po meni je znak za uzbunu i pobunu. Ali, mnogi građani to ne shvataju – kaže Milanka.
Sve to, smatra ona, pokazuje da živimo u društvu koje je utučeno i dezorijentisano. A pošto brojni slučajevi zloupotreba i korupcije, na koje ukazuju mediji, ostaju nekažnjeni, i novinari istraživači su često u javnosti doživljeni kao „smiješni borci protiv vjetrenjača“.
Ipak, Milanka Kovačević ne odustaje od svojih “vjetrenjača”. Upravo završava tekst o lokalnim političarima iz istočne Hercegovine koji su kandidati na izborima, a godinama su u sukobu interesa.
Spisak je podugačak.
