Nikola Samardžić, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, u emisiji Izvan okvira ocijenio je kako je Dejtonski mirovni sporazum loše rješenje koje je moralo biti prolazno, a ne da traje do danas. Također, kazao je kako se Bosna i Hercegovina "raspada po raznim unutrašnjim šavovima" i da za to nisu krivi Bosanci i Hercegovci nego, prije svega, uticaj destruktivnih sila Turske, Rusije i Kine koje djeluju preko svojih "klijenata". Samardžić je napomenuo da se slično dešavalo i ranije.
Koje “igrače” trenutno vidite na polju uticaja ne samo u Bosni i Hercegovini, već i drugdje na Balkanu?
Godinama unazad sam upozorava da se BiH ne dijeli na te njene konstitutivne narode nego se dijeli na tursko i rusko područje interesa, tj. da BiH ne dijele Bosanci nego Rusija i Turska. Zapad očigledno nema dovoljno kapaciteta da se suoči sa tom prijetnjom, a mislim da je prije svega ovo prijetnja svim jugoslovenskim narodoma, ali i Evropskoj uniji. Naravno da se ti problemi i prijetnje odražavaju tamo gdje je EU najviše slaba, na njenoj periferiji. Posljedica takvog stanja je nedovršeni proces raspada Jugoslavije i iz toga proističe naša podložnost uticaja takvim silama koje razaraju naše institucije, razaraju ono malo demokratskog kapaciteta i svu moguću zamislivu sumu naših odnosa, ne samo nacionalnih, nego i ličnih, kulturnih, kako god hoćete.
Šta je vaš argument za tvrdnju da Rusija i Turska dijele Bosnu i Hercegovinu?
Ja sam se, naravno, metaforički izrazio. Naravno da je BiH podijeljena, nije podijeljena samo tokom rata. Dayton je bio jedno rješenje koje je moralo biti privremeno i iz njega je morala nastati nova realnost. Njegovo sprovođenje je podrazumijevalo da će EU i SAD, kao i Hrvatska i Srbija, biti snažni partneri u razvoju mira, prosperiteta, stabilnosti i evropske demokratije, a nažalost umjesto tih snaga taj prazan prostor su popunile Turska i Rusija. Najvažniji činioci politike u BiH su klijenti ove dvije zemlje i to nije prvi put u historiji Bosne i Hercegovine..
Turska je danas odbacila izraze saučešća od američke ambasade u Ankari, nakon sinoćnjeg terorističkog napada u Istiklalu u Istanbulu. Naime, turski ministar unutrašnjih poslova optužio je SAD za saučesništvo u bombaškom napadu u kojem je poginulo najmanje šest ljudi. Hoće li Erdoganova vlast u Turskoj, u svom “obračunavanju” sa Amerikom, koristiti i Bosnu i Hercegovinu?
Mislim da je Erdogan zloupotrijebio ovaj napad kako bi poslao poruku da ne prihvata ulazak Švedske i Finske u NATO-u. Sve je postalo moguće u zemljama bivše Jugoslavije jer smo mi nedovršene države, prije svega mislim na Kosovo i Srbiju. To je i Bosna i Hercegovina koja se raspada po raznim unutrašnjim šavovima i njome upravljaju političke elite koje svoju budućnost vezuju za to nedovršeno stanje, isto kao i u Srbiji. Vučić otvara stara pitanja ne da bi riješi to probleme nego suprotno. Mi se suočavamo sa jednim tako zacementiranim stanjem bespomoćnosti društva da se mijenja jer su na vlasti elite koje jedna drugu podržava u tom stanju nedovršenosti. To je jedan politički kastinski sistem koji je uspostavljen zahvaljujući dugom trajanju Daytona koji je morao biti privremen, zahvaljujući nesposobnosti Srbije da se demokratizuje i zahvaljujući prodoru destruktivnih sila. Ponavljam to su Rusija, Turska i Kina.
Kažete da je Dayton morao biti prolazno rješenje?
Naravno da je trebao biti privremen jer je njim zaustavljen rat u Bosni i Hercegovini, koji je bio tragedija za cijelo čovječanstvo. Taj rat se zapravo završio genocidom. To je rješenje loše, previše složeno i nefunkcionalno, i izaziva jednu vrstu frustracije u većinski bošnjačkom društvu, koje se upravo iz tog razočarenja, a ne iz historijskih veza, vezuje za Tursku kao destruktivan faktor. Turska ometa evropsku integraciju Bosne i Hercegovine kojoj je to jedino rješenje da se razriješi ta vrlo kompleksna kvadratura kruga.
Međutim, Turska deklarativno podržava ulazak BiH u Uniju?
Nisam siguran da je Turska iskreno opredijeljena za ulazak u EU. Procesi koje je pokrenula Erdoganova stranka išli su u suprotnom smjeru. Desekularizacija je jedno odustajanje od koncepta jednakosti svih ljudi, od koncepta građanskog društva i konačno od koncepta evropskih integracija. Ne možete ući kao islamska ili pravoslava republika u Evropsku uniju čiji su korijeni prosvjetiteljski.
