Nedavna smrt još jedne porodilje u BiH pokrenula je lavinu pitanja, osuda, strašnih priča, ali i zahtjeva za rješavanjem problema u porodilištima, koji je već dugo prisutan u BiH.
"Prelamam se od bolova, za koje mi sestrica na odjelu kaže da nisu stvarni. Doktor dobacuje 'Ah evo one što voli doći malo ležati', a ja, u strahu ne mogu više ni reagovati. Prije nego što sam izgubila svijest, čujem dvojicu doktora kako se prepiru. Jedan tvrdi da ću umrijeti ako ne odem na carski, a drugi da ne mogu tek tako na carski'' - ovako počinje svoju priču Ivana iz Bihaća. Kaže da joj je prvi porođaj bio najstrašnije iskustvo, o čemu nerado priča. Ali, onda dodaje: „Sad je vrijeme!".
Ivana je ipak rodila blizanke na carski rez. Ljekari su tu odluku donijeli tek kada je ostala paralizirana od bola i nakon što je ultrazvuk pokazao da jednoj od beba više ne kuca srce.
''Sjećam se da sam, nakon što sam se probudila poslije carskog reza, pitala za bebe. Samo su šutili", priča dalje Ivana. Kaže da je jedna beba bila „dugo bez zraka" i da su ostale posljedice a da je druga prošla bolje. „Borimo se, živimo svaki dan sa tom borbom, dišemo i molimo se. Sad se kajem što tad nismo nešto poduzeli, ali…''
Nedavna smrt mlade porodilje, Azre Bećirspahić i njene bebe u kantonalnoj bolnici dr Irfan Ljubijankić u Bihaću, ponukala je Ivanu da ispriča svoju priču. O ovom slučaju u bolnici ne žele da govore. DW-u je rečeno samo da su slučaj predali nadležnim službama, a da „interno rade na poboljšanju uslova na odjelu ginekologije i akušerstva".
Peticija bez odgovora
Udruženje „Baby Steps" iz Sarajeva, koje se bavi pravima roditelja, budućih roditelja i djece podnijelo je peticiju Federalnom ministarstvu zdravlja i Ministarstvu zdravstva i socijalne politike RS, kojom apeliraju zahtijevaju na uvođenje boljih mehanizama prijave, dokazivanja i sankcionisanja korupcije u porodilištima.
''Međutim, još uvijek nismo dobili nikakav odgovor", kaže Amila Tatarević, predsjednica udruženja. Dodaje da su uz tu peticiju poslali i nekoliko zahjeva, ali i predložili mjere koje bi mogle riješiti neke probleme za porodilje. „Ali, ni na to nismo još dobili niti odgovor niti reakciju'', ističe Tatarević.
Jedan od razloga za loše stanje u porodilištima je i korupcija. Tatarević kaže da žene većinom ne žele o tome pričati. Napominje da se slučajevi korupcije rijetko prijavljuju. „Žene ne žele pričati, jer se boje posljedica koje mogu imati sa narednom trudnoćom. Nemaju povjerenja u sistem", kaže predsjednica Udruženja „Baby Steps" i naglašava da kada se u obzir uzmu sve okolnosti „porodilja ne vidi nikakvog razloga da išta prijavljuje''.
Cilj: nulta stopa mortaliteta
Jedan od problema je i što porodilje često ne znaju svoja prava, ne pita ih se za pristanak u vezi bilo koje procedure.
No, da kroz porođaj ne moraju više prolaziti same, u Unsko-sanskom kantonu, na osnovu inicijative udruženja "Glas žene" i skupštinske zastupnice Ilde Alibegović (Narod i pravda), porodilje će moći imati pratnju u porodiljnoj sali. U sklopu incijative, podržana je i novčana pomoć odjelu ginekologije i akušerstva u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, od 100.000 KM za opremanje postojeće, ali i nove sale za porođaj, čime bi se stvorili bolji i kvalitetniji uslovi za boravak porodilja.
''Nešto se mora mijenjati. Nama je cilj da bude nulta stopa mortaliteta u porodilištima. A stanje pokazuje potpuno drugačiju sliku na terenu'', nastavlja Tatarević.
Zbog te „drugačije slike na terenu", nakon što je 18.marta u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, preminula mlada porodilja Azra Bećirspahić i njena tek rođena beba, u tom gradu su organizirani protesti, a Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona pokrenulo istragu. Porodica preminule porodilje čeka rješenje ovog slučaja. No, o tome ne žele da govore.
Ne postoji statistika u Bosni i Hercegovini, kojom bi se moglo pratiti stanje mortaliteta u bh. porodilištima.
"Nesavjesno pružanje ljekarske pomoći"
Još jedan tragičan slučaj je smrt mlade porodilje iz Modriče. Toda Milanković je imala je samo 21 godinu kadaa ke njena smrt potresla bh. javnost 2015. godine. Nakon uredne trudnoće, navedeno je da je iskrvarila, nakon što se 16 sati mučila od bolova. Dr. Mirko Šaran osuđen je tek 2019. godine na dvije godine zatvora zbog krivičnog djela „nesavjesno pružanje ljekarske pomoći", a u vezi sa smrću porodilje. Tode više nema, a dr. Šaran je prošle godine dobio preinačenu kaznu od godinu dana zatvora. On trenutno obnaša funkciju direktora Doma zdravlja u Derventi.
Ivana iz Bihaća je imala malo više sreće, pa je preživjela. Odvela je svoje curice daleko iz Bosne. Ne planira se vraćati, ne planira više rađati, ne može razmišljati o tom najsretnijem trenutku u životu, koji je dugo čekala.
"Preživjele smo", ističe Ivana.
Ali, šta je s onima koje nisu? Šta je s onima koje tek planiraju porodicu? Kako vratiti povjerenje u sistem, u ljekare, u bolnice? Kako znati da nakon 9 mjeseci idete u porodilište da donesete život, a ne da idete u smrt?!, pitaju se danas mnoge žene u Bosni i Hercegovini.
Autor: Elma Velić, DW
