Najjeftiniji adut bh. političara u predizbornoj kampanji: Etno-nacionalni narativi

Foto: Arnaud Jaegers/Unsplash

“Našisti”, “kvazičistunci”, “genocidaši”, “ustaše”, “četnici”, “UZP-ovci”, “dezerteri”… ovo su samo neki od primjera epiteta koji se koriste u javnom prostoru u predizborno vrijeme. Koriste ih političari, ali i neki od novinara.

 Piše: Slađan Tomić

Za nekoliko mjeseci Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine bi trebalo da raspiše Lokalne izbore 2024. To će ujedno u praksi značiti i preuranjeni početak predizborne kampanje, iako ona zvanično počinje 30 dana uoči održavanja izbora, što je početak septembra.

Govor mržnje u predizbornim kampanjama nisu rijetkost, a takvi govori najčešće prolaze nekažnjeno. Pojedinim političarima huškački govor i raspirivanje međuetničkih tenzija nije strano ponašanje, ali je ono posebno izraženo u predizborno vrijeme.

Da se u raspirivanju mržnje u predizborno vrijeme pomjeraju ionako davno pređene granice dokazuje i spot Ujedinjene Srpske iz 2020. Njega je Centralna izborna komisija ocijenila huškačkim i poništila ovjeruju kandidatskih listi partije kojom rukovodi predsjednik NSRS Nenad Stevandić, ali je Sud BiH na kraju poništio odluku CIK-a jer je spot objavljen prije zvaničnog početka predizborne kampanje. To je još jednom aktueliziralo apsurdnost zakona koji je propisao da je političkim subjektima govor mržnje zabranjen (samo) u predizbornoj kampanji.

Društvo i ustavni sistem koji favorizuje pripadnike tri etničke skupine, nacionalne stranke te društvo koje je daleko od suočavanja sa prošlošću u velikom je riziku da postane poligon za narative koji favoziruju etničko, a ne građansko.

Zato su etno-nacionalni naritivi uoči izbora dominantni.

Obilježavanja godišnjica stradnja u proteklim ratovima u predizbornom period budu posebno okićena narativima ugroženosti, herojstva jednog naroda, uz pominjanje nepravde, zločinaca, neprijatelja. Tako je svega nekoliko sedmica uoči održavanja Opštih izbora 2022. tadašnji član Predsjedništva BiH i kandidat za predsjednika Republike Srpske o godišnjici “Oluje” govorio kao o zločinu Hrvata nad Srbima, spominjući da Srbi ne smiju oprostiti zločin. U istom periodu HDZ BiH je gradio narativ o ugroženosti Hrvata i “radikalnom unitarizmu”, odbijajući da se usvoji odluka kojom se osiguravaju sredstva za finansiranje izbora, a neprestano su vodili i diskreditaciju CIK-a uz pominjanje članova CIK-a kao nelegitimnih. Mediji i Facebook i X profili okupljeni oko SDA u istoj su godini neprestano koristili termin genocidaši, a politika ove stranke je bila na sličnom nivou. Lider stranke Bakir Izetbegović je gradio narativ o ugroženosti države, Bošnjaka, uz često pominjanje Boga i dušmana, slično je govorio i na predizbornom skupu, nekoliko dana pred izbore.

Mjesecima prije održavanja izbora političke stranke i kandidati umjesto o ekonomskim mjerama, rastu BDP-a, zaposlenosti, mjerama za smanjenje odlaska mladih, vizijama, programima stranaka koje predstavljaju govore o etnonacionalnim temama. Da javni prostor i medijski sadržaj obiluje etnonacionalnim temama i štetnim narativima potvrđuje i istraživanje Mediacentra o štetnim narativima u predizbornoj kampanji pred Opšte izbore 2022 „Štetni narativi tokom izbora: Kampanje diskreditacije, rodni stereotipi i narativi mržnje”.

Istraživanje je pokazalo da se kao najčešće teme vodećih političkih stranaka u kampanji izdvajaju rat i ratna stradanja, etnička čišćenja, progoni, ubistva i masovne grobnice.

Jedna od autorica istraživanja Anida Sokol za Impuls kaže da etnonacionalistički narativi igraju znatnu ulogu tokom izbora i oni se u tom periodu i intenziviraju. Poruke su uglavnom svedene na to da ako glasači ne biraju tu stranku, možda njihova etnička grupa neće opstati.

“Povezivanjem sa ratovima na prostorima bivše Jugoslavije utiče se na emocije birača, naročito strah. Većinom se u takvim narativima provlače teze o ugroženosti jedne etničke skupine u odnosu na drugu, o borbi jedne etničke skupine za opstanak. Imamo prisutne i mrzilačke narative, kao i veličanje ratnih zločinaca“, kaže Sokol.

Anida Sokol, foto: Mirza Ajnadžić

Upotreba etno-nacionalističkih narativa u predizbornoj kampanji ne iznenađuje predsjednika Strateškog odbora Koalicije „Pod lupom“ i bivšeg člana Centralne izborne komisije BiH Vehida Šehića. On za Impuls kaže da je to normalno za nacionalne stranke.

„Ono što meni smeta je i da neke građanske stranke govore o tim terminima zanemarujući činjenicu da su ipak građani nosioci suvereniteta u svakoj državi u kojoj žive različiti narodi, itd. To je najbolje za homogenizaciju jer na takav način tobože štiteći nacionalne interese svog naroda štite u prvom redu svoje pozicije“, kaže Šehić.

Vehid Šehić, foto: Slađan Tomić, 6yka.com

Dodaje da sve građane podjednako pogađa politička nestabilnost i loša socijalna karta, ali da se upotreba etno-nacionalnih narativa ne smanjuje.

„Toga će biti sve više kada se budu približavali izbori“, najavljuje Šehić.

Iz OSCE-a, organizacije koja je provela prve poslijeratne izbore, govoreći za Impuls uočavaju da etnonacionalističke narative često koriste političke stranke kako bi mobiliziovale podršku na temelju etničkog identiteta, koristeći pri tome osjećaj pripadnosti birača i privrženosti vlastitoj etničkoj grupi.

„Ova retorika često se koristi kako bi se istakle pritužbe, strahovi i nepravde iz prošlosti, usmjeravajući političko natjecanje duž etničkih linija umjesto fokusiranja na kreiranje politika koje će adresirati stvarne probleme građana. Sve to često je otvoreno odvraćanje od stvarnih problema koji utječu na živote ljudi u ovoj zemlji. Građani ove zemlje zaslužuju bolje. Politički lideri bi trebali iznijeti rješenja, a građani mogu ocijeniti njihov pristup glasovima“, kažu iz OSCE.

OSCE snažno osuđuje, dodaju, upotrebu etno-nacionalističkih narativa u službi ostvarenja političkih ciljeva, naročito u kontekstu predizborne kampanje. Kažu da takva taktika vodi u podjele, ugrožava očuvanje demokratskih principa i narušava stabilnost i postignuća mira.

„Međunarodni akteri često se zalažu za inkluzivan i fer izborni proces te pozivaju političare da prednost daju konkretnim politikama rada u odnosu na politiku identiteta. U konačnici, politički lideri imaju primarnu odgovornost za stvaranje inkluzivnog i konstruktivnog političkog dijaloga kojim se prednost daje dobrobiti svih građana, a ne retorici podjele“, kažu iz OSCE dodajući da je neophodno unaprijediti zakonske odredbe koje se odnose na govor mržnje u predizbornoj kampanji.

Etno-nacionalni narativi osim što prikrivaju stvarno ekonomsko stanje u državi, ostavljaju dugoročne posljedice po društvo.

„Takvi narativi doprinose polarizaciji društva jer većinom u njima drugi se vide kao prijetnja za ostvarivanje prava jednog naroda. Takvi narativi imaju potpuno podijeljene poglede na ratna dešavanja i ulogu vojnih formacija u ratu. Također oni stavljaju u drugi plan ekonomske i društvene probleme s kojima se građani suočavaju“, govori Sokol o posljedicama upotrebe ovih štetnih narativa.

Strategije etno-nacionalnih narativa

Hvalospijevi o ratnim zločincima, naglašavanje vrlina jedne etničke skupine, diskriminatorne izjave o pripadnicima drugih naroda… Sve to su metode kojima političari u BiH pokušavaju doći do birača. Sokol kaže da je najčešća strategija za širenje etno-nacionalnih narativa uticaj na emocije.

„Uglavnom su to emocionalno obojene riječi, na predizbornim skupovima se mogu čuti emotivni govori, prijetnje da će doći do nestanka jednog naroda ako se ne glasa za tu stranku, koristi se i ratna terminologija - odbrana, neprijatelj, zlikovci, borba, referiše se na ratnu historiju i ulogu pojedinaca u ratu, što se vidi kao važna reference za dobijanje glasova. Kada pratite te predizborne skupove, vidite da je malo govora o konkretnim podacima, o konkretnim projektima, statistikama, dobro promišljenim ekonomskim i obrazovnim planovima“, objašnjava Sokol.

Dominantna strategija za širenje etno-nacionalističke, iz ugla bivšeg člana CIK-a, je ugroženost.  Smatra da je to narativ koji je kreiran prije prvih višestranačkih izbora u BiH.

„Kada su se formirale nacionalne stranke one su se formirale jer su bile ugrožene u BiH, ispalo je da su jedne druge ugrožavale. Danas ako se vodi krivični postupak protiv individue možete čuti da je to ili protiv naroda ili protiv entiteta, države Bosne i Hercegovine jer su se oni poistovjetili da su oni narod, da su oni entiteti, da su oni država“, govori Šehić.

Upravo su kolektiviteti najlakša zona za manipulisanje, a što političarima u BiH ide od ruke.

Iz OSCE-a kažu da su alternativne političke strategije koje se mogu koristiti za mobilizaciju biračkog tijela bez pribjegavanja etno-nacionalističkim narativima usmjeravanje na pitanja od interesa za sve građane, kao što je ekonomski prosperitet, zdravstvena zaštita, obrazovanje i razvoj infrastrukture. Kandidati i kandidatkinje bi trebalo da se bave isticanjem transparentnosti, javne odgovornosti i dobrog upravljanja. No, od toga smo za sada daleko.

Mediji nerijetko pojačavaju etno-nacionalističku retoriku

Živimo u digitalnoj eri i eri društvenih mreža, ipak ključnu ulogu u širenju etno-nacionalnih narativa imaju mediji. Prema istraživanju Mediacentra čak 65% medijskih objava u kojima se pominju etnička pitanja je ocijenjeno kao pristrasno. To dovoljno govori o tome da mnogi mediji umjesto da odgovorno izvještavaju, izjave stavljaju u kontekst i ograđuju se od štetnih narativa, služe kao platforma i generator sadržaja koji potpiruju međuetničke tenzije.

„Medijske kuće mogu pojačati etno-nacionalističku retoriku pružajući platformu za njeno širenje, ali joj se mogu i suprotstaviti promovisanjem različitih perspektiva, provjeravanjem činjenica i poticanjem kritičkog diskursa. Pristrasno izvještavanje i senzacionalizam, mogu pogoršati tenzije i pojačati efekat narativa kojima se produbljuju podjele, dok nepristrasno i odgovorno novinarstvo može dovesti do ublažavanja utjecaja etno-nacionalističke retorike te time doprinijeti bolje informisanom biračkom tijelu i većem stepenu društvene povezanosti“, odgovaraju iz OSCE-a na upit Impuls o ulozi medija u predizbornoj kampanji.

Istraživačica Mediacentra i glavna i odgovorna urednica online magazina Media.ba Anida Sokol podsjeća medije da su dužni kritički se osvrtati na zapaljive govore.

„S jedne strane imamo medije koji i sami učestvuju u podijeljenim etno-nacionalnim narativima, propagiraju ideologiju jedne grupe, narative jedne grupe, uzimaju stavove i mišljenja samo onih koji takve narative podržavaju. S druge strane, imamo i one medije koji samo prenose zapaljive govore, često i u cilju ubiranja klikova, bez ikakve kritičke distance što također nije dobro“, pojašnjava Sokol.

Kako suzbiti etno-nacionalističke narative?

Kao posttranzicijsko i postratno društvo u kojem nije uspostavljen potpuni mir politički autoriteti bi morali biti osjetljiviji, odgovorniji i posvećeniji potpunoj uspostavi mira, ali takve individue su rijetkost. Društvo smo s velikim brojem osoba sa posttraumatskim sindromom i neistraženim brojem osoba sa transgeneracijskom traumom, pa nam, više nego ostalim društvima, treba puno više narativa o ekonomiji, socijalnoj pravdi, EU integracijama i svakodnevnim temama. Etno-nacionalni narativi samo dodatno komplikuju sveukupnu situaciju. Iz OSCE-a smatraju da je prvi korak ka suprotstavljanju ovim narativima izmjene nastavnih planova i programa.

„Obrazovanje je ovdje primarni stub, u okviru kojeg se potiče razumijevanje i empatija kada je u pitanju različitost. Razvojem inkluzivnih kurikuluma, stereotipi i predrasude se mogu ublažiti od najranije starosne dobi. Pored toga, inicijative za razvoj medijske pismenosti osnažuju građane da razlikuju stvarne informacije od propagande koja izaziva podjele, dok organizacije civilnog društva razvijaju međuetnički dijalog i saradnju kroz rad sa lokalnim zajednicama i zagovaranjem inkluzivnih politika rada“, stav je OSCE-a.

Savjetuju da politički lideri i institucije moraju iskazati posvećenost demokratskim principima, vladavini prava i poštivanju ljudskih prava svih građana, nezavisno o njihovom etničkom porijeklu.

„Poticanje međuetničke saradnje i učešća u procesima donošenja odluka je od ključnog značaja za izgradnju povjerenja i promociju osjećaja pripadnosti među različitim zajednicama. Kroz zajednički rad i posvećenost ravnopravnosti i pravdi, društvo može izgraditi put ka složnijoj budućnosti utemeljenoj na ujedinjenosti“, zaključuju iz OSCE-a.