Milijarderi se spremaju za apokalipsu?
Foto: Getty Images
Dok sve više ljudi širom svijeta, i kod nas, ne može sebi priuštiti krov nad glavom - bez višedecenijskog robovanja otplati kredita, a neki ni tako - milijarderi izbjegavaju plaćanje poreza i novac ulažu u kupovinu ostrva gdje stvaraju i kontrolišu vlastite ekosisteme, unutar kojih su i ljudi, mještani tih zajednica, uhvaćeni u mrežu snaga i odnosa koja veoma nalikuje feudalizmu. @RiD
Piše: Katherine Guinness, Grant Bollmer i Tom Doig
S engleskog prevela: M. Evtov
WIRED je u decembru 2023. godine izvijestio da Mark Zuckerberg – milijarder, izvršni direktor kompanije Meta i jedan od najistaknutijih arhitekata današnjeg svijeta kojim dominiraju društveni mediji – kupuje velike dijelove havajskog ostrva Kauai.
Na tom zemljištu Zuckerberg i njegova supruga Priscilla Chan grade džinovski kompleks – poznat kao ranč Ko’olau, čija će izgradnja najvjerovatnije koštati preko 400 miliona australijskih dolara.
Ovo imanje se prostire na 550 hektara, ograđeno je zidom visokim dva metra i njim patroliraju brojni zaštitari koji po obližnjim plažama voze quadove. Zna se da na Zuckerbergovom imanju rade stotine lokalnih Havajaca. Ali se ne zna ni koliko ih je tačno ni šta zapravo rade, jer svi potpisuju obavezujući ugovor o neotkrivanju podataka.
WIRED u podnaslovu naglašava da Zuckerbergov ranč Ko'olau uključuje planove za „ogromni podzemni bunker“. Novinare i teoretičare zavjere izgleda najviše zanima taj detalj. Ljudi se pitaju ne samo „Zašto Mark Zuckerberg na Havajima gradi privatni bunker za smak svijeta?“ nego i „Šta to [milijarderi] znaju?“ i „Šta će se dogoditi 2024. godine, a nama to ne govore?“
Šta je u pozadini fiksacije na bunkere
Bunkeri za sudnji dan postaju uobičajen prizor u savremenoj američkoj pop kulturi s temom apokalipse, od [kompjuterske igre i TV-serije] Zadnji od nas / The Last of Us preko [TV-serije] Priče živih mrtvaca / Tales from the Walking Dead do nedavnog Netflixovog filma Ostavi svijet iza sebe / Leave the World Behind.
Interes javnosti za (sve unosniju) industriju bunkera istovremeno se raspiruje jezovitim naslovima poput „Milijarderi skroz otkačili za vatrenim rovovima i vodenim topovima u svojim bunkerima za preživljavanje“.
Ali našu pažnju nesumnjivo više zaslužuju drugi dijelovi infrastrukture na Kauaiju: nekoliko ogromnih vila koje zajedno mogu prekriti nogometno igralište, najmanje 11 kućica na drvetu povezanih mostovima od užadi, te sistemi za pročišćavanje, desalinizaciju i skladištenje vode. (...)
Zuck svoje sljedbenike obavještava da sad uzgaja vlastitu stoku koju hrani australijskim orasima iliti makadamijom koju takođe uzgaja na ranču, gdje pravi i pivo kojim svoju stoku poji. „Svaka krava svake godine pojede od dvije do pet tona hrane, za šta treba puno hektara stabala makadamije“, piše on (ili neko od njegovih pomoćnika).
Uz sliku svog djeteta koje kopa rupu u zemlji, jedan od najmoćnijih (i najneodgovornijih) ljudi na svijetu stavlja komentar:
Moje kćeri pomažu u sadnji stabala makadamije i vode brigu o našim raznim životinjama. Ova avantura tek počinje i zabavno ju je poboljšavati svake sezone. Ovo je najukusniji od svih mojih projekata.
Zuckerberg i Chan između ostalog planiraju očuvanje netaknute prirode, obnovu autohtone flore, organske farme kurkume i đumbira, te – radi očuvanja i zaštite izvorne flore i faune – i partnerstva s lokalnim stručnjacima za očuvanje prirode. Na Kauai će ove aktivnosti imati daleko veći materijalni učinak nego bunker, koliko god soba da bude imao.
Dvoje od nas u našoj novoj knjizi Fabrika infuensera / The Influencer Factory tvrdi da je ova vrsta lažno „realističnog“ prisustva na društvenim mrežama zapravo primjer „nove transformacije u kapitalizmu, transformacije u kojoj se logika sopstva ne razlikuje od logike korporacije”.
Vlastiti ekosistem
Nije osnivač Facebooka jedini milijarder koji na Havajima gradi džinovske komplekse. Oprah Winfrey je još 2002. godine kupila u Mauiju imanje od 66 hektara, a potom dokupljivala još parcela i sad ima preko 400 hektara zemlje.
Larry Ellison, suosnivač tehnološke kompanije Oracle, kupio je 2012. godine skoro cijeli havajski otok Lana'i. Prije dvije godine je i milijarder Frank VanderSloot kupio ranč od preko 800 hektara, nešto južnije od Zuckerbergovog.
Dok se bogataši useljavaju, sve se više lokalnog stanovništva koje oduvijek živi na toj zemlji odatle iseljava zbog povišenih troškova stanovanja i poreza, pa čak i prisilno raseljava – što je nesretna nuspojava kompleksnih prava na zemlju budući da na Havajima domorodačko vlasništvo i upravljanje zemljom često nisu zakonski priznati.
Na prvi pogled se može činiti da se ovi tajkuni „pripremaju“ za apokalipsu u stilu 20. stoljeća, dobro poznatu iz bezbrojnih filmova katastrofe. Ali nije tako.
Stoji to njihova ogromna imanja uključuju bunkere i tehnologije koje se tradicionalno vezuju za tu vrstu pripreme. Na primjer, vile na ranču Ko’olau povezane su podzemnim tunelima koji vode u veliko sklonište.
Međutim, Zuckerberg, Winfrey, Ellison i drugi zapravo kreću u daleko ambicioznije projekte. Oni nastoje stvoriti potpuno samoodržive ekosisteme u kojima zemljište, poljoprivredu, izgrađeni okoliš i rad kontroliše i njima upravlja samo jedna osoba, koja više zajedničkog ima sa srednjovjekovnim feudalcem nego s kapitalistom 21. stoljeća.
Dobrodošli (nazad) u feudalizam
Neki tvrde da je tehnološka industrija izmislila novi oblik „tehnofeudalizma“ ili „neofeudalizma“ koji počiva na „kolonizaciji podataka“ i korporativnom prisvajanju ličnih podataka.
Mi se s tim slažemo, ali ukazujemo i na činjenicu da su dešavanja na Havajima zapravo u skladu s tradicionalnim shvatanjima feudalizma. Kako kaže Joshua A. T. Fairfield, autor knjige Posjedovani: vlasništvo, privatnost i novo digitalno ropstvo / Owned: Property, Privacy and the New Digital Serfdom:
U feudalnom sistemu srednjovjekovne Evrope kralj je posjedovao gotovo sve, a vlasnička prava svih ostalih zavisila su od njihovog odnosa s kraljem. Seljaci su živjeli na zemlji koju kralj dodijeli lokalnom feudalcu, a radnici često nisu posjedovali čak ni alate koje su koristili za poljoprivredu ili druge zanate, poput stolarije i kovaštva.
Ovdje je lako vidjeti kontrast između ranča Ko’olau i ranijih pokušaja milijardera da izgrade bunkere da bi „pobjegli“ od neke buduće kataklizme.
Uzmimo za primjer libertarijanskog investitora i suosnivača PayPala Petera Thiela koji je na Južnom ostrvu Novog Zelanda neuspješno pokušao da na prostoru većem od sedam hektara izgradi složenu podzemnu kuću nalik bunkeru. Taj projekat mu je odbijen zbog animoziteta između Thiela i lokalnog vijeća.
Ono što vidimo sa Zuckerbergovim projektom nije otvoreni sukob između milijardera i zajednice. Na Kauaiju su članovi zajednice u ime očuvanja svoje zemlje pristali da tu zemlju daju, ili prepuste, na upravljanje jednom plutokrati. Takav poslovni model vodi (vraća) pravo u feudalizam.
Ova spoznaja se gubi u opsesiji medija „najluđim karakteristikama“ Zuckerbergove havajske ludosti. A među milijarderima se javlja uvjerenje da opstanak ne zavisi (samo) od skrivanja u armiranobetonskoj rupi u zemlji, nego (i) od uspostavljanja vlastitog ekosistema i kontrole nad njim.
Previše je lako pretpostaviti da su najbogatiji na svijetu, budući da neki od njih kupuju imanja na udaljenim ostrvima i opremaju ih bunkerima, sigurno upućeni u tajne povlaštene informacije. Ali istina je mnogo jednostavnija i brutalnija. Milijarderi složena imanja grade naprosto zato što im se može.
Bogatstvo Marka Zuckerberga 2024. godine iznosi gotovo nezamislivih 260 milijardi australijskih dolara (neto). Njegova havajska tvrđava vrijedna 400 miliona dolara, koliko god ekstravagantna, predstavlja manje od 0,2% njegovog ukupnog bogatstva. U procentima je ovo je uporedivo s domaćinstvom vrijednim 1.000.000 dolara (prosječna neto vrijednost u Australiji) koje troši samo 1.540 dolara.
Ova gruba kalkulacija jasno pokazuje da članovi bunker-kluba milijardera ne moraju ni na koji smislen i stvaran način „vjerovati“ u apokalipsu niti predstojeći društveni kolaps (kao samoproglašeni „katastrofičar“ Jem Bendell).
Nego, budući da ni ne znaju šta bi s tolikim novcem, njegov manji dio koriste za te podzemne tvrđave. Bill Gates, na primjer, samo u SAD-u ima bar osam nekretnina i, prema Hollywood Reporteru, „ispod svake svoje kuće, kako se priča, ima podzemna sigurnosna područja“.
Bogati katastrofist, siromašni katastrofist
S druge strane, što čovjek raspolože manjim dohotkom, to će mu svaki ozbiljniji pokušaj „pripreme za katastrofičnu budućnost” više poremetiti život ovdje i sada.
Kultura pripreme za katastrofičnu budućnost besmislena je u zemljama poput Indije, Kambodže ili Jemena, gdje je rasprostranjeno ozbiljno siromaštvo i stotine miliona ljudi već preživljavaju u uslovima koji bi privilegovanim zapadnjacima mogli izgledati „apokaliptično“.
Što se tiče nas ovdje, za one iz srednje klase koji si ne mogu priuštiti više nekretnina, život na potencijalno „sigurnom" ostrvu zahtijevao bi da se tamo trajno presele, pri čemu bi propustili prilike da zarade drugdje. (...)
Naša opsjednutost megabunkerima megabogataša dio je šireg kulturnog trenda, u kojem se prosječni – čitaj: siromašni – ljudi pretvaraju da se rugaju „ludim“ milijarderima, dok sami potajno teže statusu superbogatih.
Ovo ideološko šibicarenje omogućava nam da (nakratko) priznamo štetu koju društvenoj koheziji i održivosti naših ekosistema nanosi globalna nejednakost koja se otela kontroli. (...)
To što je australijska javnost fascinirana rezervnim vilama Zuckerberga i drugih milijardera posebno je znakovito i mučno u ovom istorijskom trenutku kad kod nas kriza pristupačnosti stambenog prostora doseže nivo bez presedana.
Bunkeri su stvarnim milijarderima samo mali dio „diverzifikacije poslovanja“ da bi se nadigrala budućnost.
Ostale dobro poznate sheme uključuju ulaganje u svemirska putovanja, krioniku (zamrzavanje tijela u nadi za reinkarnacijom), učitavanje uma i, u slučaju Petera Thiela, koketiranje s parabiozom – transfuzijom krvi mladih ljudi u vlastite vene.
Za milijardere, ulaganje novca u takve projekte ne znači da su ludi, ili paranoični, ili da znaju neke dobro čuvane tajne o budućnosti. To jednostavno znači da su nagomilali tako kolosalne viškove bogatstva da ga mogu koristiti i za to.
Za milijardere, ulaganje novca u takve projekte ne znači da su ludi, ili paranoični, ili da znaju neke dobro čuvane tajne o budućnosti. To jednostavno znači da su nagomilali tako kolosalne viškove bogatstva da ga mogu koristiti i za to.
Izvor:Conversation
