Minela Đulić, Nejla Ećo, Smaila Mulić i Ida Fazlić su uspješne djevojke iz Bosne i Hercegovine koje je želja za znanjem odvela van granica zemlje. Njihovi afiniteti najčešće su vezani za oblasti nedostupne u BiH.
Evropska noć istraživača Bosne i Hercegovine ove godine povela nas je na putovanje „Iza horizonta“ zahvaljujući čemu smo upoznali/e mlade žene posvećene nauci iz naše zemlje koje su odlučile da se školuju vani, fokusirajući se na vlastite ambicije i zanemarujući prepreke koje počinju samim činom rođenja u BiH.
Među evropskim zemljama, Švicarska se nalazi otprilike na sredini liste kada je riječ o zastupljenosti žena u nauci, a prema posljednjim podacima njih oko 36 posto učestvuje u naučno-istraživačkom radu.
U zadnjih dvadeset godina udio se povećao za 16 procenata. Ipak, i tamo se broj žena smanjuje što je hijerarhijska pozicija viša, tačnije žene najčešće nisu te koje donose ključne odluke u nauci. Ovo su neki od podataka koje smo imali/e priliku čuti od neurologinje Smaile Mulić tokom razgovora upriličenog u programu Noći istraživača Bosne i Hercegovine u organizaciji EU Info Centra i Western Balkans Alumni Association.
Minela Đulić, Nejla Ećo, Smaila Mulić i Ida Fazlić su uspješne djevojke iz Bosne i Hercegovine koje je želja za znanjem odvela van granica zemlje. Njihovi afiniteti najčešće su vezani za oblasti nedostupne u BiH.
Sve one uz iznimne rezultate koje već ostvaruju spremne su jednog dana vratiti se i pomoći razvoju nauke u domovini.
Noć istraživača u znaku bosanskohercegovačkih Marie Curie bila je i prilika da djevojčice pred kojima su tek odluke vezane za visoko obrazovanje dobiju informacije koje će im biti višestruko važne ukoliko njihovi izbori takođe budu vezani za edukaciju van zemlje.
Učenje u inostranstvu, put ličnog i profesionalnog razvoja
Konjičanka Smaila Mulić radi u Švicarskoj kao neurologinja. Godine 2008. upisala je Medicinski fakultet u Sarajevu. Tokom studija boravila je na različitim usavršavanjima van zemlje.
Po završetku Medicinskog fakulteta gdje je diplomirala kao najbolja studentica generacije, posvetila se kliničkim studijama u BiH, tj. istraživanju novih lijekova, njihove efikasnosti i sigurnosti. Poželivši da se vrati u kliniku, aplicirala je na poziciju neurološke specijalizantice u Švicarskoj gdje je i primljena.
Od 2016. do 2021. je bila na specijalizaciji. Trenutno radi kao neurologinja na privatnoj klinici –Neurocentru Aarau, a pored tog angažmana i dalje traju njena profesionalna usavršavanja.
Specijalizacija u stranoj zemlji, među novim ljudima i stranim jezikom podrazumijevala je, kako je rekla Mulić, ne samo profesionalni nego i lični razvoj.
Pred njom je još samo drugi dio specijalističkog ispita što će podrazumijevati okončavanje skoro desetogodišnje edukacije.
Mulić smatra kako ima obavezu prema društvu i državi iz koje potiče, svjesna svih prednosti kada je riječ o neurologiji i njenom razvoju u Švicarskoj.
„U Bosni i Hercegovini je nažalost situacija drugačija. Ne samo kada je riječ o neurologiji nego o kompletnom zdravstvu, o tome ne treba mnogo diskutovati, svi vidimo da su to stvari koje ne funkcionišu kako treba. Imam planove da ono što sam naučila u Švicarskoj i u drugim zemljama u kojima sam boravila tokom specijalizacije razvijem u Bosni i Hercegovini. To su dugoročne stvari za koje će trebati vrijeme“, kaže Mulić.
Podrška iz Turske za djecu oboljelu od epilepsije u BiH
Minela Đulić rođena je u Novom Travniku. Trenutno je na master studiju u Istanbulu. U Turskoj je završila i osnovne studije kao stipendistica Republike Turske.
Prvih pet godina provela je u Ankari gdje je nakon učenja turskog jezika upisala Zdravstvene studije spacijalizirajući se za razvoj djeteta na prestižnom Hacettepe Univerzitetu koji je okončala sa statusom počasne studentice.
Na Istanbul univerzitetu aplicirala je za razvojnu neurologiju i bila primljena kao jedina strana student/ica.
Tokom studija, kao i njene kolegice, praktikovala je dodatne edukacije, posebno u okviru Erasmus programa. Trenutno je angažovana na istraživanju o epilepsiji koje uključuje djecu s epilepsijom i njihovu braću i sestre koja epilepsiju nemaju. Osim toga, i dalje sa svojom profesoricom s prvog ciklusa studija radi na istraživanju posvećenom nasilju nad djecom, između ostalog, i zbog toga što u cijelom svijetu nedostaje naučnih radova na ovu temu.
S obzirom na to da u BiH ne postoji smjer koji Minela Đulić pohađa u Turskoj, odlučila je da bude podrška bosanskohercegovačkim roditeljima i eventualno roditeljima na Balkanu.
Svi roditelji putem njenog Instagram profila mogu da se jave ako imaju bilo kakvih poteškoća u razvoju vlastitog djeteta.
Evropska restauratorska edukacija i privilegija rada na djelu klasika
Ida Fazlić rođena u Brčkom trenutno se nalazi u Grenoblu. U Sarajevu je 2014. godine upisala studij Konzervacije i restauracije za koji kaže kako je bio vrlo zanimljiv interdisciplinarni studij i podrazumijevao je dva do tri dana predavanja na Prirodno matematičkom fakultetu a ostalo vrijeme na Akademiji likovnih umjetnosti.
Tokom studija samoinicijativno je kontaktirala različite konzervatore i restauratore što joj je omogućilo volonterski angažman u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, Historijskom muzeju i Umjetničkoj galeriji BiH. Zanimanje za izvor degradacije neke slike i deformacije slikanih slojeva odvelo ju je na magistarske studije u Veneciju na smjer Nauka i tehnologija u konzervaciji kulturnog naslijeđa pri čuvenom Univerzitetu Ca’ Foscari gdje je izučavala polje nauke posvećeno isključivo konzervaciji kulturno-historijskog naslijeđa, radeći u Veneciji a potom stažirajući u Beču gdje se dogodilo profesionalno iskustvo koje će pamtiti cijeli život.
„Mislim da je to bio najbolji trenutak u mom životu i teško je da će se ponoviti slična situacija. Jer se prvog dana po dolaska u muzej desilo nešto na šta konzervatori čekaju godinama, a ja sam bila dovoljno sretna i nafakali što se kod nas kaže da to vidim prvog radnog dana. To je bila originalna slika Caravaggioa – David s glavom Golijata koja je jako poznata jer je i jako reprezentativna. Desilo se to da su me ostavili da radim makro analize te slike sa ostalim naučnicima u muzeju. To je bilo veoma važno iskustvo za mene i uvijek ću biti zahvalna na njemu“, objašnjava Fazlić koja je nakon istraživačkog rada u Beču u okviru kojeg joj je jako odgovarao rad u laboratoriji i saradnja s kolegama koji često ne dolaze iz istog polja djelovanja kao ona, odlučila otići na doktorske studije. Ono što je zanimalo pronašla je u Grenoblu.
U Grenobleu se nalazi i žarište naučnih istraživanja koja se izvode u jednom od najsnažnijih akceleratora čestica u svijetu, zvanom ESRF (European Synchrotron Radiation Facility). Ida je duže od pola godina dio ESRF tima.
Planira upisati i postdoktorske studije. Institut na kojem trenutno radi omogućava vrijeme i uslove za samostalne analize, te Ida Fazlić upravo te pogodnosti planira iskoristiti za uključivanje bosanskohercegovačkih institucija u tamošnji rad.
„Da možda konkretno radimo na bosanskohercegovačkom naslijeđu jer svjesna sam da ono trpi uslijed nedostatka razvoja nauke, da trpi i u polju konzervacije jer smatram da su konzervacija i nauka jako zavisne jedna od druge“, objašnjava Fazlić kojoj je i želja da u budućnosti uz pomoć dostupnih grantova u saradnji sa nekima od bh. kolega/ica oformi odsjek koji je namijenjen nauci u konzervaciji.
Aerodinamika kao profesionalna strast
Nejla Ećo je prva dva razreda srednje škole završila u sarajevskoj Drugoj gimnaziji. Nakon toga aplicirala je za AMC stipendiju i zahvaljujući tome posljednja dva razreda srednje škole završila je u Velikoj Britaniji.
Uz izazove odlaska iz zemlje i od porodice, te dvije godine u Engleskoj suštinski su uticale na nastavak života i edukacije Nejle Ećo. Uz niz prednosti Nejla napominje i bitnu razliku između školovanja u Engleskoj i u našoj zemlji, dok je ovdje godišnje imala 13 ili 14 predmeta, u Engleskoj su to bila tri ili četiri, što svakako omogućava bolji fokus na ono što učenike/ce suštinski zanima.
Zbog troškova studija u Engleskoj koji su posebno visoki za nekoga ko dolazi sa područja Balkana fakultet je upisala u Francuskoj. Ni na jednom fakultetu na koji je aplicirala nije bila odbijena. Studirala je mašinstvo, odnosno granu mašinstva fokusiranu na avione i rakete ili aerodinamiku u najkraćem.
Master planove djelimično joj je poremetila pandemija koronavirusa, ali to je bila i dobra prilika da nakon pet godina vrijeme provede s roditeljima.
Trenutno je u Parizu na Institutu za fiziku na smjeru za teledetekciju, s fokusom na nastavu posvećenu satelitima.
Nejla je i stipendistica Vlade Francuske.
Pošto je tek na početku master studija nema jasne planove za budućnost, ali oni će svakako podrazumijevati i dio angažmana koji je vezan za Bosnu i Hercegovinu jer i ona vjeruje kako je riječ o obavezi tim prije što polje djelovanja kojem je posvećena ne postoji u našoj zemlji.
Osim što ih povezuje želja za znanjem i strast prema nauci, ove djevojke dijele i posvećenost samostalnom istraživanju mogućnosti za daljim usavršavanjem. Nijedna nije sjedila očekujući čudo ili „poziv koji mijenja sve“ nego su, tragajući za stipendijama i edukacijskim centrima, pronalazile najbolja rješenja za vlastita usavršavanja. Njihovi primjeri itekako mogu poslužiti kao motivacija mladim ljudima koji neće biti zadovoljni samo onim što im nude matični univerziteti i lokalno profesionalno okruženje.
Minela Đulić, Nejla Ećo, Smaila Mulić i Ida Fazlić nam i potvrđuju da je ulaganje u znanje najbolja investicija.
Piše: Kristina Ljevak, Diskriminacija.ba
