Foto: Pixabay
Kako bi izbjegli zabranu izvoza trupaca koja je u BiH na snazi od juna, kineski kupci dosjetili su se da kupe pilanu na području Pelagićeva i u njoj naprave minimalnu obradu, potrebnu da se dobije uredna dokumentacija i nastavi sa starom praksom.
Ovo je za portal CAPITAL potvrđeno iz više izvora koji su naveli da je u pripremi otvaranje brente na kojoj će se raditi prvi prorez, kako bi trupac, koji to u dokumentima više nije, našao put u jednom od brodova koji ih voze prema Kini.
“Pilana je kupljena na području Pelagićeva. U ovoj pilani, koliko znam, planira se minimalno zasjecanje trupca čime bi se samo za nijansu promijenilo stanje iz oblovine u proizvod koji je prošao jednu fazu obrade. On se kao takav u BiH više ne deklariše kao oblovina i može da ide u inostranstvo”, kaže on.
Naš izvor kaže da je Kina i bez toga svojim interesovanjem za naše drvo unijela poremećaj na tržište. Priča da Kinezi jesu bili zainteresovani i kupovali trupce za značajno više sume novca nego što je je bila njihova tržišna cijena.
Izazvali pometnju
“Kinezi su kod nas napravili pometnju jer su novcem pokrili cijene i platili i više od toga, čime su izazvali nekontrolisanu sječu, zbog koje nama nije ostajalo dovoljno sirovine za upotrebu. Inače je u javnim šumama malo hrasta, najviše ga ima u privatnom vlasništvu. Zato nam je zabrana dobro došla, ali vidim da su našli način da nastave izvoz kako bi izbjegli zabranu”, rekao je on.
Realno, ovdje nema nikakve jasne nezakonitosti, kaže naš drugi izvor. Svako ko se bavi tim biznisom i ima novac, ima pravo da dođe kod nas i kupi pilanu, da kupuje trupce, obrađuje ih i izvozi proizvode i poluproizvode. Sasvim druga stvar je što se tako narušava status domaćih privrednika, koji je trebalo da bude zaštićen zabranom izvoza oblovine.
“Dolaze ljudi sa strane i kupuju firme i ulaze na firme i kupuju privatno trupce. Nije nelegalno, ali nas ugrožava. Mi kao drvna industrija nemamo ni polovinu sirovine, a ono što ima izvozi se nemilosrdno. Ako od tih trupaca naprave dasku, ne rade ništa nezakonito, ali ako im to služi da bi zaobišli pravila, onda smo opet mi u problemima”, kaže naš izvor.
Načelnik opštine Pelagićevo Slavko Tešić potvrdio je za CAPITAL da je jedno kinesko preduzeće kupilo postrojenja bivšeg stovarišta “Jursik”.
“Bivše stovarište građevinskog materijala “Jursik” je prodato kineskom preduzeću, ali, koliko sam upoznat, još nisu počeli sa radom. Kupili su hale, a govorili su mi da im je zabrana pomutila planove i da im je dio hale bio na tuđoj zemlji, pa su kasnili sa radovima dok su rješavali taj problem”, objasnio je Tešić.
Kaže da ne zna kako se zove kupac i da je komunicirao sa čovjekom koji se zvao Pim, jer je taj jedini znao srpski.
“Sa njim sam razgovarao jednom. Kupili su privatno preduzeće u vlasništvu nekoga iz Bijeljine. Rekli su mi da će tražiti radnike i da će im trebati njih 20, ali čuo bih da je počelo sa radom”, rekao je Tešić.
Ogromne subvencije za oblovinu
Država Kina svojim državljanima daje ogromne podsticaje za uvoz oblovine što su Kinezi prethodno koristili i sa torbama punim keša dolazili u BiH, gdje su otkupljivali trupce po daleko višim cijenama, koje su potom u kontejnerima izvozili u svoju zemlju.
Ovo se dešavalo prije nego što će se vlasti u BiH probuditi iz zimskog sna i zabraniti izvoz trupaca i peleta u inostranstvo 15. juna ove godine, nakon što su više mjeseci glasali protiv ove mjere zaštite.
Trupci su do tada preko Luke Brčko, u koju su ih dovozili kamionima, prepakivani u kontejnere, te brodovima plovili prema Kini.
Najviše je otkupljivan hrast u privatnom vlasništvu za koje su Kinezi plaćali od 600 do 900 maraka po kubiku, dok je prosječna cijena hrasta koju „Šume Srpske“ naplaćuju oko 230 maraka po kubiku.
Zbog toga je povećana i nelegalna sječa, jer su mnogi pokušavali da iskoriste ogromnu potražnju i potpunu nezainteresovanost države da stane u zaštitu svojih proizvođača.
Takođe, drvoprerađivači su tada tvrdili da je vrlo živa i preprodaja trupaca koje „Šume Srpske“ prodaju firmama, a koja je ugovorima zabranjena.
