Prilikom odlučivanja o brisanju presude, sudovi gledaju vladanje osuđenika poslije izdržavanja kazne, prirodu krivičnog djela... (Foto: Ilustracija)
Naši zakoni dozvoljavaju da se osuđenicima, pa čak i oni koji su osuđeni na kaznu zatvora preko 10 godina, brišu osude nakon određenog proteka vremena i ukoliko u tom periodu nisu počinili novo krivično djelo. Brisanjem osude iz kaznene evidencije određeno lice se po zakonu smatra neosuđivanim. U BiH su brisane kazne ministrima Isaku, Magodu, Đokiću...., te nekadašnjem sudiji Delaliću i tužiocu Labotiću...
Piše: Zinaida Đelilović
Mjesto vozača – kurira u Tužilaštvu Brčko distrikta BiH dobila je osoba koju je isto ovo tužilaštvo prije tri godine optužilo za falsifikovanje isprave. Radi se o ranijem uposleniku Tužilaštva Goranu Peštiću koji je na istoj poziciji prvo radio od juna 2009. do augusta 2020. godine kada je protiv njega podignuta i optužnica. Iz izvora bliskih Žurnalu saznajemo da je kod njega pronađena lažna diploma i da je bio osuđen na uslovnu kaznu.
Iz Osnovnog suda u Brčkom potvrdili su nam da je protiv Peštića vođen krivični postupak i da je presuda izbrisana iz evidencije na osnovu odluke o pomilovanju gradonačelnika Brčko distrikta BiH od 15. septembra prošle godine. Goran Peštić je 10. maja ove godine vraćen na svoje staro radno mjesto u Tužilaštvu.
Na pitanje Žurnala zar nije apsurd uposliti osobu koju si prethodno i optužio, glavni tužilac Tužilaštva Brčko distrikta BiH Zekerija Mujkanović za Žurnal kaže da „svakako u smislu jačanja integriteta tužilaštva nije poželjno upošljavati osobe koje su krivično osuđivane za krivična djela koja su počinjena sa umišljajem“.
„S druge strane, moraju se uvažiti gore navedene zakonske odredbe, zatim se sigurno mora cijeniti pozicija na koju se službenik bira vrsta i težina krivičnog djela za koju je neko osuđen i s tim u vezi izrečena krivična sankcija zatim potrebe institucije za popunjavanjem konkretne radne pozicije te konkurentnost kandidata koji su se prijavili na konkretan konkurs za popunjavanje upražnjene pozicije“, kaže Mujkanović.
Na jednoj od posljednjih sjednica Skupštine Brčko distrikta BiH, glavni tužilac je kazao da su (u vrijeme odsustva Peštića) dva puta raspisivali konkurs i da nisu mogli pronaći osobu koja ispunjava kriterije.
„Iskreno, dvije godine smo trpili da nemamo službenika“, kazao je Mujkanović.
Ovo i nije jedini ovakav primjer o brisanju osude iz kaznenih evidencija.
(NE)OSUĐIVANI MINISTRI
Zatvorska kazna brisana je i aktuelnom federalnom ministru policije Rami Isaku.
Podsjetimo, Općinski sud u Zenici u decembru 2013. osudio je Isaka zbog nasilništva na uslovnu polugodišnju zatvorsku kaznu. Tri godine ranije, osuđen je zbog prijetnji novinaru uslovno na dva mjeseca zatvora. Prva presuda je brisana u augustu 2016., a druga u septembru 2019. godine.
„Ja imam uredno potvrdu da nisam osuđen“, ima običaj govoriti aktuelni federalni ministar policije.
Kazna je brisana i aktuelnom ministru kulture i sporta KS Kenanu Magodi.
Prema dokumentaciji koja je u posjedu Žurnala, Magodi je presudu izrekao Općinski sud u Konjicu 2004. godine. U međuvremenu je rehabilitovan i krivično djelo mu je izbrisano iz evidencije.
Dado Dogan (SP) je bio samo dva dana ministar za porodicu, omladinu i sport u Vladi Republike Srpske. Ostavku je podnio jer je otkriveno da je ranije osuđivan za izazivanje saobraćajne nesreće sa posljedicama po život.
Dragoslav Kabić (SNSD) trebao je biti imenovan za ministra rada i invalidske zaštite, ali se ispostavilo da je i on prije 24 godine osuđivan zbog učešća u saobraćanoj nesreći.
Bivši osuđenik je i Petar Đokić (SP), ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske. Njega je Osnovni sud Brčko distrikta BiH u januaru 2006. osudio na tri mjeseca zatvora jer je bez dozvole preko svoje firme Intermarket organizovao i pružao telekomunikacione usluge i tako je Telekom Srpske oštetio za preko 130.000 KM, pisao je ranije Capital.
Kazna je brisana kao i ostalim spomenutim s tim da Đokić, za razliku od Kabića i Dogana, nije napustio ministarsku fotelju.
Na čelu JU Sportsko-rekreativni centar Istočna Ilidža nalazi se Srđan Lazić (DNS). Sa još jednom osobom je hapšen u oktobru 2016. godine zbog sumnje da su počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga. Optužnica je protiv njih podignuta 3. jula 2019., a Okružni sud u Trebinju ga je u novembru 2019. na osnovu sporazuma o priznanju krivnje novčano kaznio.
DVOJICA SUDIJA I JEDAN TUŽILAC PRIKRILI PRESUDE
Podsjetimo i na tri slučaja iz pravosuđa u kojem dvojica sudija i jedan tužilac u prijavnom obrascu za pomenute pozicije nisu naveli da su osuđivani, a što su bili dužni učiniti.
Srđan Nedić, sudija Apelacionog suda Brčko distrikta, osuđen je 1988. zbog krađe guma na uslovnu kaznu od dvije godine zatvora. Za sudiju Osnovnog suda u Brčkom imenovan je 1996. gdje je radio do juna 2010. kada je izabran za sudiju Apelacionog suda. Ovu funkciju obavlja i danas.
Husein Delalić je godinama bio dodatni sudija Kantonalnog suda u Sarajevu, da bi se tek nekad u 2019. otkrilo da je bio uslovno osuđivan dva puta 1982. i 1981. godine zbog nanošenja lakih tjelesnih povreda i pokušaja silovanja. Nijednu od ove dvije presude nije prijavio prilikom izbora. U međuvremenu je protiv njega pokrenut disciplinski postupak koji nije i okončan jer je Delaliću dopušteno da ode u penziju i tako izbjegne eventualnu odgovornost.
Saša Labotić je svojevremeno bio tužilac Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci, ali je s te pozicije suspendovan nakon što se otkrilo da je u Sudu BiH 2008. godine osuđivan zbog piratstva.
KAD SE PO ZAKONU BRIŠU OSUDE
Pravnici s kojima smo razgovarali navode da se radi o jednoj od mjera rehabilitacije. Advokatica Tatjana Savić pojašnjava da se brisanjem osude iz kaznene evidencije određeno lice po zakonu smatra neosuđivanim.
„Kaznena evidencija nije javna i ti podaci se mogu dobiti samo pod određenim uslovima“, navodi advokatica Savić.
Brisanje osude nastupa po sili zakona od organa nadležnog za vođenje kaznene evidencije, a može i na osnovu sudske odluke. Brisanje osude iz kaznenih evidencija nastupa protekom određenog vremena i pod uslovom da osuđeni u tom periodu nisu počinili nova krivična djela. Rješenje o brisanju presude po službenoj dužnosti donosi organ za vođenje kaznene evidencije.
Iz Kantonalnog suda u Zenici su za Žurnal pojasnili da ukoliko nadležni organ ne donese rješenje onda osuđeni može tražiti da je brisanje osude nastupilo po zakonu.
Odredbe Zakona o krivičnom postupku FBiH koje omogućavaju brisanje osude
Osude se brišu u sljedećim situacijama:
- Ukoliko je počinitelj oslobođen kazne osuda se briše iz evidencije ukoliko u roku od godinu dana od dana pravosnažnosti ne počini novo krivično djelo.
- Uslovna osuda se briše po proteku roka od godinu od dana prestanka vremena provjeravanja.
- Osuda na novčanu kaznu i kaznu zatvora do jedne godine briše se po proteku roka od tri godine od dana izvršenja, zastare ili oprosta kazne.
- Osuda na kaznu zatvora do tri godine po proteku roka od pet godina od dana izvršenja, zastare ili oprosta kazne.
- Osuda na kaznu zatvora u trajanju preko tri do pet godina po proteku roka od 10 godina, a preko pet do 10 godina po proteku roka od 15 godina od dana izvršenja, zastare ili oprosta kazne.
Sud može na molbu osuđenika odrediti i da se briše osuda na kaznu zatvora u trajanju preko deset godina ako je protekao rok od 20 godina od dana izdržavanja, zastare ili oprosta kazne, a ukoliko u tom periodu osuđenik nije počinio novo krivično djelo.
„Prilikom odlučivanja o brisanju osude, sud će voditi računa o vladanju osuđenika poslije izdržavanja kazne o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opravdanosti brisanja osude“, pojasnili su iz suda.
Počinitelj krivičnog djela se brisanjem osude iz kaznene evidencije smatra neosuđivanim. Iz Kantonalnog suda u Zenici navode da odredbe ZKP-a FBiH propisuju da se u uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije brisana osuda i brisane pravne posljedice se ne smije spominjati.
Advokatica Tatjana Savić pojašnjava za Žurnal da „tek kada osuđena osoba izdrži kaznu u cijelosti počinju teći rokovi za brisanje osude“.
„Dakle, ako je neko osuđen na pet godina zatvora, nakon što izdrži kaznu od pet godina, mora da prođe još deset godina da bi se kazna brisala. Takođe, zakon propisuje da se osuda ne može brisati dok traje primjena mjera bezbjednosti i dok oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom nije potpuno izvršeno“, zaključuje naša sagovornica.
Osuda na kaznu dugotrajnog zatvora se ne briše.
