Građevinarstvo i nekretnine, bankarski i sistem brzog transfera novca, ugostiteljstvo, osiguravajuće kuće, kladionice i kockarnice, advokati, računovođe, taksisti – samo su neke od djelatnosti preko kojih se u Bosni i Hercegovini pere nelegalno stečen novac, pokazalo je istraživanje portala CAPITAL.
Pranje novca definiše se kao postupak kojim kriminalci pokušavaju da sakriju ilegalno porijeklo dobiti, ograđuju se od izvornog krivičnog djela i ubacuju novac u privredu kako bi se činilo da dolazi iz legitimnog izvora čime postaje upotrebljiv. Time se veza između kriminala i novca prekida.
Metode i tehnike pranja novca koje koriste kriminalci u BiH svakodnevno se mijenjaju i prilagođavaju, potvrdili su sagovornici novinaru portala CAPITAL iz policijskih agencija, tužilaštava, poreskih institucija, bankarskog sektora.
Tužioci, inspektori, advokati, bankari i vještaci saglasni su u jednom, a to je da je posljednjih godina u BiH, pored standardnih tehnika za pranje veće ili manje količine novca, razvijeno i nekoliko novih metoda.
Načini i tehnike pranja novca
Građevinarstvo i nekretnine – Ulaganje u izgradnju nekretnina već dugo godina je način apsorbovanja ilegalnih prihoda, a to je omogućeno zbog loše regulative i kontrole građevinskog sektora koji je istovremeno značajan i u udjelu u ekonomiji jedne zemlje. Kriminalci vještački podstiču cijene da operu novac, što je jedan od razloga zašto cijene nekretnina ne padaju. Opštine izdaju dozvole za izgradnju, ali nemaju sredstava da nadgledaju šta se dešava. Kompanije koje podnose zahtjev za građevinsku dozvolu nisu obavezne po zakonu da pokažu dokaz o kapitalu koji planiraju investirati. Prodaja nekretnine po znatno višoj cijeni od realne je takođe jedan od načina pranja. Zidare, zanatlije i fizičke radnike plaćaju na ruke, prljavim novcem, a zatim prodaju stanove i time stiču dokaz o legalnom porijeklu novca. Takođe, prodaja stanova u izgradnji omogućava kompanijama da prikazuju da se cjelokupna investicija vrši na osnovu plaćanja kupaca. S druge strane, zemljišne knjige i evidencije su nepotpune i loše arhivirane, a nadležne poreske i istražne institucije nepovezane, pa mogu da prođu godine do utvrđivanja stvarnog vlasništva nad nekretninama. Samo nekoliko najpoznatijih banjalučkih graditelja prošle godine je prikazalo dobit od oko 50 miliona maraka, pisao je CAPITAL.
Agenti, advokati, računovođe – Advokati, računovođe, notari i agenti za promet nekretninama takođe su dio sistema pranja novca. Bez njih nije moguće praviti fiktivne kupoprodajne ugovore, niti voditi dvojne knjige za kompanije. Svi ugovori o kupovini ili prodaji nekretnina ovjereni su kod javnih bilježnika/notara, ali niko ne kontroliše vrijednosti određene imovine. U izvještajima MONEYVAL-a identifikovani su slučajevi tajnog dogovora u svrhu pranja novca, uključujući izvođače, agente za promet nekretninama, notare, advokate i bankare. Niko ne kontroliše novac koji se slijeva na račune advokata. Oni sa klijentima sklapaju ugovore za fiktivne usluge koje naplaćuju u gotovini i polažu na svoj račun u banci, a potom ga uz proviziju vraćaju u vidu pozajmice ili prikazuju kao svoje ulaganje u firmu klijenta.
Restorani, hoteli, pumpe, taksi – Pranje novca manjih količina često počinje u uslužnim djelatnostima koje su na kraju poreskog lanca, jer oni račune naplaćuju u gotovini. Klubovi, restorani, hoteli, kafići, rentakar i taksi službe posebno su popularno sredstvo za pranje novca, jer je skoro nemoguće tačno izmjeriti broj gostiju ili putnika na mjesečnom nivou. Oni prikazuju znatno veći prihod od realnog.
Kladionice – Pranje novca putem kladionica jedna je od najnovijih tehnika koju su počeli primjenjivati kriminalci u BiH sa razvojem informacionih tehnologija. Kako to rade? Fizičko lice uplati gotovinu na račun otvoren kod kladionica koje im ne traže porijeklo novca. Napravi se nekoliko malih opklada da se prikaže promet, a zatim unovči ostatak ili kao dobitak prebaci na legalni račun u banci. Otvaranje desetaka računa drži transakcije ispod praga i iznosa za koje se pokreću provjere. Većina banaka u posljednje vrijeme upravo zbog ovog načina pranja novca zabranjuje uplate sa kartica kladionica. Međutim, to se može zaobići koristeći servise za plaćanje poput „skrilla“, „paypala“ i mnogo drugih načina, pri čemu nelegalna sredstva završe u legalnim tokovima.
Kockanje – Kriminalci u BiH se koriste i načinom koji je još davne 1931. godine prepoznala američka mafija kao siguran kanal za pranje novca i u pustinji Nevade izgradila cijeli grad za kockanje. Veliki promet gotovine olakšavaju miješanjem prljavog novca s čistim. Najčešća solo-metoda je da se nelegalnim novcem kupe žetoni, a zatim se igra neko vrijeme, po mogućnosti u igrama s velikim kvotama. Klađenjem na svaki mogući ishod kockar će imati jedan ili više dobitnika. Kad unovče žetone, dobiće potvrdu da su ostvarili dobitak na kocki. Organizovano, u saradnji sa vlasnicima ili zaposlenima, nije potrebno ni da se kockaju, već dobitke drugih igrača kladionica prikaže kao da su njihovi.
Banke – Smišljen je novi način pranja manjih količina novca kroz banke kako bi se izbjegla obaveza dokazivanja porijekla novca preko limita. Na primjer, fizičko lice položi 10.000 KM na račun u banci. Poslije nekog vremena podigne taj novac uz potvrdu da je isplaćen sa računa. To isto uradi u još nekoliko banaka i svaki put dobije istu potvrdu. Sa svim potvrdama ode u svoju banku i na račun legalno položi 100.000 KM.
Priliv sredstava iz inostranstva, bez dokaza, na račun fizičkog lica je u bankama ograničen na 10.000 evra mjesečno. Međutim, gleda se kalendarski mjesec. Ako krajem mjeseca nekome legnu sredstva, već početkom mjeseca mogu opet da mu se uplate sredstva bez suvišnih pitanja bankarskih službenika. Manji iznosi ilegalnog novca često se jednostavno uplate u banku i na kreditne kartice, odakle se kasnije troše bez daljeg nadzora. Banke su takođe važan posrednik i u većim transakcijama ka inostranim računima. U BiH ne postoji porez na novčane transakcije sa off-shore finansijskih centara i uobičajeno je da se off-shore firme pojavljuju kao osnivači lokalnih kompanija. Jedan od način je da fizička lica daju vlasnicima kompanija sa velikim prometom novac u kešu koje one koriste da plaćaju radnike „na ruke“ i druge troškove. Kompanija preko računa sklopi ugovori i da legalnu pozajmicu kriminalcima u visini dobijenog keša koji je umanjen za proviziju. Ta pozajmica nikada ne bude vraćena, a firma je poslije nekog vremena otpiše kao zastarjelo potraživanje. Drugi način je da fizičko lice proda firmi imovinu desetostruko manje vrijednosti od ispostavljenog računa.
Sistem „hawala“ i brzi transfer novca – Sistem „hawala“ odnosi se na mnoge vrste neformalnog prenosa novca koji ne uključuju fizički prenos gotovine. Obično ga koriste brokeri za slanje i primanje novca, s tim da pošiljalac plaća malu proviziju, a primalac lozinku za oslobađanje sredstava. Na balkanskim prostorima sistem „hawala“ najčešće se spominje za pranje novca među nižim i srednje organizovanim kriminalnim grupama koje se bave trgovinom drogom i krijumčarenjem migranata. Na primjer, migranti zatečeni na Balkanu pominjali su da troškove putovanja plaćaju unaprijed u Turskoj i Grčkoj polaganjem novca kod operatora „hawale“ koji novac pušta tek nakon njihovog sigurnog dolaska.
Šema „hawala“
Sistem „hawala“ ima prednost zbog brzog transfera novca, mogućnosti prikrivanja prihoda stečenog kriminalom i nemogućnosti kontrola, sankcija i obračuna poreza. Osim toga, može se povezati i s drugim domaćim bankarskim uslugama uključujući brzi prenos novca putem popularnih sistema za transfer.
Osiguranje – Osiguravajuće kuće u BiH godinama klijentima nude nelegalne popuste koji se ogledaju u različitim kuponima ili davanju keša na ruke koji je najčešće nelegalnog porijekla. Time povećavaju broj klijenata i na kraju imaju veću dobit koju isplaćuju kroz dividendu, čime su legalizovali veće količine prljavog novca. „Tržište osiguranja RS je vrijedno oko 160 miliona maraka na godišnjem nivou. Sada nelegalni popusti iznose 30 odsto, što znači da se nelegalno ubaci 48 miliona maraka u gotovini svake godine“, rekao je izvor CAPITAL-a za tekst koji smo objavili prošle godine.
Neformalna ekonomija – Rad na crno jedan je od najčešćih načina da se nelegalni novac potroši i ubaci u legalne tokove. Firme često posluju potpuno mimo zakonskih propisa, neregistrovane su i obrću novac ili su registrovane, ali ne prikazuju stvarne prihode i zapošljavaju radnike na crno te prikazuju enormnu dobit. BiH je takođe postala raj za strane firme koje izbjegavaju porez u svojoj zemlji, prebacuju sredstva u BiH gdje ih oročavaju ili kasnije na ime fiktivnih poslova vraćaju u matičnu zemlju što su utvrdili i novinari CAPITAL-a u ovom tekstu. U BiH su registrovani oni koji otvaraju lažne firme u zemlji i inostranstvu kako bi međusobno prebacivali novac i povećali izgled legalnosti. Uz to, kompanije često posuđuju novac iz inostranstva, čije se porijeklo ne može utvrditi, a zatim te zajmove koriste za ulaganje u kupovinu nekretnina, privatizaciju državne imovine ili otvaranje drugih firmi.
Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala
Sve pomenute i još neke od načina pranja novca utvrdila je i Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala koja je analizirala tokove ljudi, droge i novca na Zapadnom Balkanu.
„Relativno mala količina novca pere se u firmama koje posluju s gotovinom, poput restorana, pekara, kafića, barova, klubova, hotela, benzinskih pumpi i kompanija za iznajmljivanje. Veći novac se sliva u građevinsku industriju i nekretnine, kockanje i turizam“, naveli su u toj organizaciji.
U izvještaju koji su kreirali ističe se da se ilegalna dobit koja je stečena na zapadnom Balkanu najčešće pere u regionu, dok kriminalne grupe sa Balkana zarađuju veliki novac van regiona.
„Prljavi novac koji se zarađuje i pere u regionu održava ekosistem kriminala i korupcije”, kaže Kristina Amerhauser, jedna od autorki izvještaja.
Kako se prihod od organizovanog kriminala povećava, tako raste i potražnja za strateškim i sofisticiranijim metodama pranja novca koje mogu apsorbovati veće količine novca.
„Pored pomenutih, ostale oblasti koje u budućnosti zaslužuju detaljnu istragu i analizu uključuju postupak privatizacije, IT sektor i javno-privatna partnerstva, kao i ulaganja u infrastrukturu i vezu sa stranim direktnim ulaganjima širom regije“, naveli su u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala.
Dodali su da kao politički i ekonomski centri zemlje Sarajevo i Banjaluka privlače kriminalce koji stupaju u kontakt sa korumpiranim političarima, plaćaju mito kompanijama i obezbjeđuju mjesto za pranje novca.
„Bosni i Hercegovini još nedostaje jedinstveni sveobuhvatni registar nekretnina. Tržište nekretnina u zemlji nije privuklo samo lokalne aktere kriminala, već i međunarodne grupe za trgovinu drogom i arapske investitore“, ističu u ovoj organizaciji.
MUP Srpske: Novac se pere najčešće kroz nekretnine i off-shore firme
U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske ističu da je, prema dosadašnjem iskustvu i na osnovu Procjene rizika od pranja novca i finansiranja terorizma u BiH, utvrđeno više načina izvršenja krivičnog djela pranja novca.
„Najčešći načini su kupovina nekretnina od strane fizičkih lica, novčani transferi koji se vrše u korist računa off-shore kompanija kao navodno plaćanje obaveza nastalih po osnovu poslovnih odnosa, a računom offshore kompanije direktno ili indirektno raspolaže lice koje je steklo novac koji je predmet pranja“, navela je za CAPITAL načelnik Odjeljenja u MUP-u Mirna Miljanović.
Iz MUP-a su dodali da se ubacivanje gotovine u legalne tokove vrši i kroz pozajmice koje fizička lica (najčešće vlasnici preduzeća) daju preduzeću i obrnuto, kroz ulaganje novca stečenog kriminalnim aktivnostima u nekretnine, te upotrebu novčanih „mula“ – fizičkih lica koja primaju novac iz prevara u inostranstvu na svoje račune ili na račune svojih firmi.
„Veći broj fizičkih lica iz inostranstva učestalo uplaćuje novčana sredstva u manjim iznosima putem ‘MONEYGRAM-a’ ili Western uniona na ime fizičkog lica iz BiH, a tu je i upotreba ‘brzih transfera novca’ u svrhe prevara vezanih za ‘namještanje’ utakmica i drugo“, naveli su u MUP-u.
U 2020. godini MUP je podnio 11 izvještaja o izvršenih 17 krivičnih djela pranja novca protiv 26 lica, dok je za prvih šest mjeseci 2021. godine podneseno ukupno deset izvještaja o izvršenih 13 krivičnih djela protiv 21 lica. Saradnja sa nadležnim tužilaštvima i ostalim institucijama je, tvrde u MUP-u, na zadovoljavajućem nivou.
Osim naprijed navedenih načina pranja novca, u radu MUP-a evidentirano je pranja novca tako da je novac stečen izvršenjem krivičnog djela prebacivan na naloge koji su kreirani kod pravnih lica koji se bave djelatnostima klađenja, gdje su nakon toga vršene novčane isplate u različitim poslovnicama navedenih pravnih lica.
„Otkrivanje krivičnih djela pranja novca koje se odvija kroz legalne poslovne aktivnosti je izuzetno teško otkriti i dokazati. Posebno je teško doći do početnih informacija o postojanju sumnje na izvršenje krivičnog djela pranje novca kako bi se preduzele dalje aktivnosti na rasvjetljavanju i dokazivanju navedenog“, istakli su u MUP-u.
Sljedeća faza pranja novca je seoba u virtuelni svijet
Jedan od vještaka ekonomsko-finansijske struke koji je bio angažovan u mnogobrojnim istragama o pranju novca za CAPITAL je objasnio da su indikatori koji ukazuju na pranje novca mnoštvo tekućih računa, visoke gotovinske uplate, nošenje i polaganje velike količine novca u gotovini te prihvatanje loših uslova pri ulaganju i polaganju novca.
„To su djelatnosti u kojima ima mnogo gotovine što najčešće ukazuje na trgovinu. Perači novca olako, odnosno lakše nego legalno dođu do novca, pa ne žale da neke usluge preplate i da plate porez – sve sa ciljem da novac uđe u legalne tokove. Lica koja steknu prljav novac u prvom koraku će tako legalizovati novac. U drugom koraku možemo govoriti o licima koja najčešće prime novac za neku uslugu. Kada nešto (ne) urade. Na primjer, to su advokati, tužioci, sudije… Na njih se, zbog redovnih i prijavljenih visokih primanja, manje sumnja i manje ‘upadaju u oči’. Takva lica često ulažu u građevinske poduhvate ili rjeđe u kupovinu gotovih objekata ili u trgovinu automobilima“, istakao je ovaj vještak.
Dodao je da je kod tih lica naglašena ambicija da se zataška primanje novca, a onda će se, zahvaljujući dobroj reputaciji i štedljivosti, pojaviti kao investitori ili partneri u nekom projektu.
„Naivno se misli da će elektronsko kockanje, klađenje i ulaganje na berzi biti dobar paravan. Zahvaljujući modernim tehnologijama i takvi načini se lakše rasvjetljavaju“, istakao je.
Na pitanje koliko je teško ući u trag pranju novca ako se ono odvija kroz legalan biznis, ovaj vještak kaže da je najlakše zapaziti ugostiteljski ili prodajni objekat koji se odupire zakonima tržišne, pravne, ekonomske ili svake druge logike i čiji vlasnici „žive na visokoj nozi”.
„To su često ugostiteljski ili prodajni objekti u koje malo ko zalazi uprkos tome što dugo postoje, a vlasnici, iako nemaju drugih biznisa, imaju visoke troškove i imovinu. Pri dokazivanju, najlakše je uporediti uredno prijavljene prihode sa rashodima i imovinom osumnjičenog. Danas su i perači novca ‘prerasli’ fazu u kojoj se naivno mislilo da se tek trgovinom na berzi može oprati novac. Sa razvojem bankarstva, uslijed lakšeg praćenja svih transakcija, mnogo je urađeno na suzbijanju pranja novca. Zanimljivo je da su se, u posljednjih nekoliko godina, ozbiljni biznismeni posvetili uvozu tekstila i prodaji na pijacama, te kozmetičarskim, frizerskim, masažerskim i sličnim poslovima. U ovim djelatnostima ima mnogo manje računa, a dobar dio priliva se opravdava izdašnim bakšišom“, naveo je vještak.
On je istakao da je, bez sumnje, sljedeća faza pranja novca i finansiranja terorizma seoba u virtuelni svijet.
„Perači novca još od doba Al Kaponea konstantno smišljaju nove, sofisticirane, načine pranja prljavog novca. Uprkos tome što se u javnosti doživljava drugačije, perači novca mlađe generacije vjerovatno se ne bi složili s konstatacijom da je trgovanje kriptovalutama idealno za pranje novca. Mnogo je urađeno na praćenju i kontroli novca, ali se zahvaljujući anonimnosti kriptovalute dalje koriste za finansiranje nelegalnih aktivnosti. Za prenos prljavog novca se često koristi neformalan sistem prenosa novca koji funkcioniše van formalnih finansijskih sistema – poznat kao hawala. Proces hawala transakcije odvija se van kontrole države i institucija zaduženih za nadzor“, naveo je naš sagovornik.
Cenić: BiH praonica para
Ekonomista i bivši ministar finansija RS Svetlana Cenić ističe da postoje mnogobrojni mehanizmi za pranje novca i poreske prevare.
„Prvi mehanzam je izbjegavanje plaćanja punog iznosa plate, odnosno radniku se daje minimalac, a ostalo se isplati u kešu. Pogođene su sve oblasti, a posebno građevina, trgovina i ugostiteljstvo“, navodi Cenićeva.
Dodaje da se dio novca legalizuje kroz restorane.
„Uđete u jedan restoran i nikada nije pun, ali kad gledate finansijski izvještaj, vidite enorman promet, kao da svi jedemo i pijemo po restoranima. Međutim, u pitanju je to da naveče donesu keš i ukucaju kroz kasu i račune i taj nelegalni novac se legalizuje“, objašnjava Cenićeva.
Ona ističe da je problem u prijavi imovine i da je osnovni problem neusklađenost evidencija i to što se ne gleda izvor prihoda i imovina.
„BiH je jedina država u kojoj možete unijeti milion, kupite nešto, fino vam ovjeri notar, platite što treba, samo vas niko ne pita odakle vam milion. Niko ne istražuje odakle je novac, da li je stečen pranjem para, da li je iz nelegalnih aktivnosti, da li je utajom poreza“, kaže Cenićeva.
Dodaje da se novac iz firmi izvlači i tako što se uzme keš za navodnu kupovinu goveda ili poljoprivrednih proizvoda, ali da se to zapravo nikad ne kupi, nego se samo prikaže da je ušlo u firmu, ali vlasnik firme praktično pare zadržava sebi.
„Treba obratiti pažnju na zajednička ulaganja, jer imamo slučajeve da se odjednom pojavi firma koja će uložiti keš, a neko drugi ulaže objekat ili zemlju. To se prikaže kao zajednička investicija, ali niko ne prati šta se dalje dešava. Nakon toga imamo da je keš opran, pri tome nisu porezi plaćeni, niti bilo šta drugo“, naglašava Cenićeva.
Načini putem kojih se vrše poreske prevare su i umanjivanje ili uvećavanje faktura, transferne cijene, igre na sreću, kladionice, kamatari, izdavanje stanova, dvostruko vođenje poslovnih knjiga, trampa, posao za posao, posao za uslugu…
„BiH je praonica para, legalizuju se pare i to vrlo jednostavno zato što nema ispitivanja odakle ti imovina“, naglasila je ona.
Ističe da su građevina, hotelijerstvo i ugostiteljstvo pogodna područja za legalizaciju novca, ali i da postoje tržište kriptovaluta koje naše institucije ne prate, niti imaju volje i stručnih kapaciteta.
CAPITAL: Svjetlana Šurlan