Mali grad, a rekorder! Gacko u istočnoj Hercegovini ima tek nešto više od 5 000 stanovnika, ali je u samom vrhu Republike Srpske po prosječnim platama stanovnika. U vrhu je i po stepenu zagađenja vazduha. I za jedno i za drugo zaslužna je termoelektrana.
piše: Milkica Milojević
Ali, postoji tu izvjesna razlika: o dobrim zaradama postoje pouzdani podaci, koje lokalni političari rado ističu, a i Gačani se znaju pohvaliti kako im „dobro ide“. O zagađenju podataka nema, bar ne zvaničnih. O pepelu, ugljen dioksidu i sumpor dioksidu, koje svakodnevno udišu, stanovnici Gacka gromoglasno – ćute.
Ćute i famozni „nadležni“. Zagađenje je ovdje tabu tema, o kojoj povremeno progovore tek nestašni ekolozi iz Banjaluke ili Sarajeva. Ne iz Gacka, jer u Gacku nema nijednog ekološkog udruženja.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku za 2020. godinu, Gacko je bilo na trećem mjestu u Republici Srpskoj po visini prosječne plate. S neto prosjekom od 1 162 KM, Gacko je bilo bolje od Banjaluke, Laktaša, Bijeljine... Ispred Gacka su bile samo dvije opštine koje takođe imaju termoelektrane: Stanari i Ugljevik.
Ali da blagostanje zasnovano na proizvodnji struje na ugalj ima svoju cijenu, svjedoči analiza Alijanse za zdravlje i životnu sredinu HEAL. Prema toj analizi godišnje oko 250 stanovnika Gacka umre od posljedica zagađenja vazduha.
Novinarka Milanka Kovačević je među rijetkima u Gacku, koji se usuđuju da o ovom problemu javno govore i pišu.
„Termoelektrana je izvor života i egzistencije za mnoge u Gacku, ali je istovremeno i izvor oboljevanja i smrti. Njena je uloga u životu zajednice, dakle, presudna“ – kaže Milanka Kovačević.
Navodi da u termoelektrani radi oko 2 000 ljudi, što je ogromna brojka za Gacko, mada su ovdje zaposleni i mještani okolnih opština, od Foče do Trebinja.
Zagađenje je, kaže, vidljivo golim okom, pogotovo u zimskim mjesecima.
„Mi nikad nismo imali javno dostupnu studiju, koja bi se pozabavila uticajem termoelektrane na životnu sredinu, ali znamo da je, pogotovo zimi, prisutna velika količina pepela, da je vazduh zasićen isparenjima i da imamo veliki procenat malignih oboljenja u odnosu na broj stanovnika“ – ističe Milanka Kovačević.
Milanka Kovačević
Nekad je, kaže, Gacko, koje se nalazi na nadmorskoj visini od skoro 1 000 metara, bilo vazdušna banja. Prije otvaranja termoelektrane bronhitis i astma u ovim krajevima nisu postojali. Danas svako drugo dijete ima respiratorne probleme.
Ali nije u Gacku zagađen samo vazduh. I zajednica je zagađena korupcijom.
Kao i druga javna preduzeća i „Rudnik i termoelektrana Gacko“, koje je zavisno preduzeće „Elektroprivrede RS“, koristi se kao alat za pridobijanje glasova.
„Zapošljavanje u „RiTE Gacko“ se uslovljava članstvom u vladajućoj partiji, SNSD, i partijama koje su s njima u koaliciji. Partijsko zapošljavanje je potpuno ogoljena praksa, to se više ni ne pokušava sakriti“ – kaže Kovačevićeva.
Dodaje da najpovlašteniji zaposlenici termoelektrane primaju platu, a ne dolaze na posao. Procjenjuje da nekoliko stotina ljudi u termoelektrani radi fiktivno.
„Otkako su uvedene aplikacije koje omogućavaju da se uz pomoć mobilnih telefona zaposleni prijavljuju da su stigli na posao, oni ujutru dođu, prijave se, pa odu. Pred kraj radnog vremena se opet pojave na kapiji, da se „odjave“. Naravno, oni to ne rade na svoju ruku i to ne može svako, nego samo oni koji su u dosluhu sa direktorom ili šefovima i koji su zaslužni partijski radnici“ – kaže Kovačevićeva.
Dodaje da ta pojava ima „kancerogeno djelovanje“ na radnu atmosferu i na produktivnost u termoelektrani, ali i na cijelu zajednicu, koja tone u letargiju.
„U Gacku, koje je izloženo zagađenju, nema nijedne ekološke organizacije niti bilo koje druge organizacije, koja bi okupljala aktivne građane. Pitanje je da li u Gacku uopšte postoje građani, ili su Gačani samo mještani, koji očekuju da neko drugi riješi njihove probleme“ – kaže Milanka.
Niko, kaže, neće da se zamjera moćnicima, jer oni koji se zamjeraju prolaze loše, pa svi gledaju da za sebe prigrabe neku malu korist, ne razmišljajući da tako rade na štetu zajednice.
Navodi da niko u Gacku ne reaguje ni kada je zimi snijeg bukvalno prekriven slojem pepela.
„Ljudi misle da to tako mora biti, iako ne mora i ne smije tako. Da je sve rađeno kako treba, da termoelektrana ima filtere kakvi su propisani eko standardima, ovaj grad bi sasvim drugačije izgledao“ – kaže Milanka.
Ističe još jedan paradoks koji dodatno otežava život Gačanima: Gacko ima termoelektranu, ali nema gradsku toplanu.
U vrijeme naše posjete dvorišta škola, zgrada i lokalnih institucija bila su zatrpana drvima za ogrjev.
„Svi se mi grijemo na ugalj i drva i to je dodatni izvor zagađenja. U 21. vijeku mi nosimo pepeo iz stanova, gore kontejneri, gušimo se u dimu“ – kaže naša sagovornica.
Ali, nije toplana jedino što Gacko nema. U ovom gradiću nema ni dječijeg igrališta, ni šetališta, ni bazena, ni bioskopa – jednostavno, nema čega nema.
Ali, u selima oko Gacka ima vrijednih žena, koje nisu uhljebi u termoelektrani, nego se bave proizvodnjom mlijeka i čuvenog gatačkog kajmaka.
Dragana Milović, predsjednica Udruženja proizvođača gatačkog kajmaka, nije jedna od njih. Ona je inženjerka agronomije, koja stručnim savjetima pomaže seoskim domaćicama da se organizuju i brendiraju svoj proizvod.
„Ovo je tradicionalno stočarski kraj, poznat po proizvodnji kvalitetnog mlijeka i kajmaka. Udruženje, koje je osnovano prije godinu dana, okuplja 23 žene sa sela, koje proizvodnjom kajmaka popunjavaju kućne budžete u svojim porodicama. Cilj nam je da zaštitimo taj naš proizvod i već radimo na zaštiti geografskog porijekla gatačkog kajmaka“ – kaže Dragana Milović.
Dragana Milović
Hvali se da su trećina članica udruženja mlade žene od oko 30 godina, što pokazuje da proizvodnja kajmaka ima perspektivu. I dodaje da uz termoelektranu, koja je izvor prihoda za većinu Gačana i poljoprivreda može i te kako doprinijeti napretku i blagostanju. Uostalom, u Gacku ima više krava i ovaca, nego ljudi. Procjenjuje se da u gatačkim selima domaćini drže oko 11 000 ovaca i oko 5 000 goveda.
A zagađenje? Dragana Milović tvrdi da u Gacku toga nema. Istina, zimi ima i čađi i pepela i kašljucanja, kad izađete iz kuće, ali sve to, tvrdi, ne utiče na proizvodnju vrhunskog mlijeka i kajmaka.
„Nemamo saznanja da gasovi iz termoelektrane na bilo koji način utiču na stočarstvo i na kvalitet mlijeka. Uostalom, da postoji bilo kakva sumnja, ne bi „Mljekara Pađeni“ otkupljivala mlijeko s naših gazdinstava“ – kaže Dragana.
A šta kažu drugi Gačani i Gačanke? Pa, ne kažu ništa. Od ankete bježe, kao vrag od krsta. A bježe i iz Gacka. Džaba blagostanje i sigurna egzistencija u sjenci ogromnog dimnjaka gatačke „terme“.
Broj stanovnika se smanjuje, istina ne tako rapidno kao u nekim drugim opštinama, ali se ipak smanjuje.
I djece je sve manje. Prije dvadesetak godina u prvi razred osnovne škole se upisivalo po 140 do 160 u jednoj generaciji. Danas Gacko ima manje od 70 prvačića.
Dva posla, dvije plate
U Gacku još uvijek opstaje socijalistički san, po kojem se u preduzeću radi za platu, a na svom imanju za sebe.
„Ovo je mali gradić okružen selima i mnogi radnici termoelektrane imaju imanja koja obrađuju i na kojima zarađuju dodatne prihode. Međutim, ne treba zaboraviti da to blagostanje ima cijenu, jer ti ljudi faktički rade dva posla“ – kaže Milanka Kovačević.
Načelnik i direktor nedostupni
Napori ekipe „Impuls portala“ da stupe u kontakt s direktorom „Rudnika i termoelektrane Gacko“ Miodragom Šešlijom i načelnikom gatačke opštine Ognjenom Milinkovićem bili su uzaludni. Na naše poruke i pozive nisu odgovarali, a susret s novinarima su vješto izbjegavali.
Tako se Šešlija, koji je odbornik u Skupštini opštine Bileća, iako nije najavio izostanak, nije pojavio na sjednici SO, nakon što smo najavili naš dolazak u Bileću.
Bilo bi zanimljivo čuti šta dvojica ključnih funkcionera kažu povodom osnovanih sumnji da termoelektrana godinama zagađuje Gacko. Bilo bi zanimljivo, ali taj film, eto, nećemo gledati. Šešlija i Milinković su „nedostupni“.
Foto: Impuls
