Foto: Kevork Djansezian
Malo je ljudi čija se reputacija tako strmoglavo urušila zadnjih godina, kao što se to desilo izumitelju i biznismenu Elonu Masku. Hvaljen kao genijalni izumitelj ranga Gejtsa i Jobsa, ubrzo postaje miljenik američke, ali i svjetske javnosti. Pojavljuje se u vrlo gledanim talk show emisijama poput Stephen Colbert show ili u seriji Teorija velikog praska. Njegove kompanije Space X i Tesla postaju globalno prepoznatljive firme u rangu Mercedesa ili Tojote i brzo su osvojile globalna tržišta. Ono što Maska razdvaja od ostalih tehnomogula jeste mnoštvo u najmanju ruku iracionalnih i bizarnih stavova koje je iznosio a koji su sa protokom vremena bivali sve više udaljeniji od realnih mogućnosti, kao i direktna uključenost u geopolitička dešavanja. Pa hajdemo redom.
Autor: Sandro Hergić
Kolonizacija Marsa 2026., jedna je od dugotrajnih Maskovih ambicija i ona koja privlači najviše pažnje u javnosti. Iako Mask ima tehnički razrađen plan, stručnjaci iz oblasti medicine, biologije i anatomije su duboko skeptični, budući da ljudsko tijelo nije sposobno podnijeti tako radikalno drugačiju atmosferu (do minus 65 ispod nule) jer slabo formirana atmosfera čini život na Marsu nemogućim za ljude (osim ako ne mislimo živjeti u podzemnim gradovima i kupolama sa kiseonikom kao u filmu Total recall). Čini se da su ove Maskove ambicije više potaknute uticajem sci fi žanrom nego realnim mogućnostima, ali i potrebama čovječanstva. Njegova konfliktna osobnost najviše dolazi do izražaja na Twitteru, gdje se često ne vidi granica između vrijeđanja i neke vrste površne ironije do direktnih napada na ličnost, izgled i godine. Tako je na izjavu senatora i kandidata za američkog predsjednika Bernija Sandersa da bi bogati poput njega trebali plaćati veće poreze Mask odgovorio tvitom “zaboravljam da si još uvijek živ“ aludirajući na njegove godine. 2018. je ponudio svoju pomoć u spašavanju 12 tajlandskih dječaka i njihovog trenera koji su bili zaglavljeni u pećini korištenjem svoje mini podmornice. Nakon što je ronilac koji je vodio operaciju ideju odbacio kao nerealnu, Mask ga je na tviteru okarakterisao kao pedofila što je završilo sudskim procesom koji je ronilac izgubio.
Mask je također na twitteru dijelio savjete u vezi mentalnog zdravlja gdje je savjetovao ljudima da ne uzimaju Aderal, antidepresiv koji se koristi u slučajevima hronične i dugotrajne depresije. Iako nije ni ljekar ni farmaceut, savjetovao je da kao zamjenu za antidepresiv ljudi uzimaju ni više ni manje nego halucinogene supstance, što je izazvalo reakcije stručnjaka iz te oblasti. Mask je također veliki protivnik sindikalnog udruživanja radnika, kojem se i javno usprotivio. Radnik koji je dobio otkaz, zato što je pokušao organizovati sindikat, je tvrdio sa se u kompaniji vrše zastrašivanja i zlostavljanja, a da je uprava Tesle to vješto prikrivala. Politički stavovi i pogledi Elona Maska su nekoherentni i mijenjali su se sa vremenom. Prvo je bio okrenut liberalno-lijevom spektru američke politike bar deklarativno, no kako je i sam rekao podržava onu političku opciju koja jest najbolja za njegov biznis. Njegov definitivni rasplet sa demokratskim establišmentom dolazi sa sve većom podrškom istog njegovog lijevog krila ka većoj zaštiti radničkih prava i sindikalizaciji, tako da Mask svoj novi ideološki dom nalazi upravo u sve radikalnijoj Republikanskoj stranci koja baš nije sklona radničkim pravima. Maskova kupovina Twittera je dodatno radikalizovala situaciju zbog njegove najave da će omogućiti gotovo neograničenu slobodu govora. Već u prvim satima po preuzimanju tvitera došlo je do eksplozije govora mržnje i povratka rasističkih profila. Tako Maskov liberalizam postaje tolerantan prema netolerantnim, a tehnokratski um najbogatijeg čovjeka svijeta upada u paradoks budući da je gotovo odmah po kupovini kompanije smijenio dugogodišnjeg izvršnog direktora Paraga Agrawala, upravo zbog namjere da ukine sve regulative koje se tiču moderiranja sadržaja na Twitteru. Teza da svako ima pravo na vlastito mišljenje je validna sve dok se isto zasniva na bazičnim logičkim principima i činjenicama, a ne poziva na mržnju. Virtuelni prostor i društvene mreže su postale nova agora, trg za razmjenu političkih ideja ali i propagandu, a isti se ne smije prepustiti apolitičnim tehnokratima i egocentricima. Nečiji smisao za biznis, inovacije ne govori ništa o njegovim moralnim kvalitetima. Mask nije eksces već kulminacija jednog procesa gdje ultrabogati postaju tumači stvarnosti, politike i kulture.
