foto: AFP
Josephine Baker, francusko-američka plesačica, pjevačica i glumica koja je opčinila Francusku predstavama koje su ismijavale kolonijalizam, a kasnije se pridružila francuskom pokretu otpora, postala je u utorak prva crna žena koja počiva u pariškom Panteonu.
Baker je tek šesta žena koja je pokopana u ovom nacionalnom hramu slave. Oko 80 velikih nacionalnih ličnosti francuske istorije pokopano je u ovom hramu. Tu su nacionalni heroji Francuske: od Voltaiera, Rousseaua i Emila Zole do Marie Curie.
Samo francuski predsjednik može odlučiti ko će biti ispraćen na vječni počinak u Panthéon. I Emmanuel Macron se složio da se Joséphine Baker, koja je pokopana u Monacu 1975., može useliti u ovaj hram velikana Francuske. Ceremonija prenošenja posmrtnih ostataka u Pariz održana je u utorak 30. novembra - na dan kada je ova rođena Amerikanka dobila francusko državljanstvo nakon što se udala za francuskog milionera Jeana Liona.
Od 2013. sin Joséphine Baker - Brian Bouillon-Baker i njegovi istomišljenici vodili su kampanju da njegova majka bude primljena u Panthéon. Peticiju, koja je predočena Macronu, potpisalo je 38.000 osoba. U njoj su zasluge Joséphine Baker bile sažete u nekoliko riječi: "Bila je umjetnica, prva međunarodna zvijezda crne boje kože, muza kubista, borkinja Pokreta otpora u francuskoj vojsci tokom Drugog svjetskog rata i aktivna saborkinja Martina Luthera Kinga u borbi za građanska prava".
'Francuska me je napravila'
Rođena kao Freda Josephine McDonald u ekstremnom siromaštvu u Missouriju 1906. godine, Baker je napustila školu sa 13 godina.
Nakon dva propala braka -- uzela je ime Bejker od svog drugog muža -- uspjela je da sebi obezbjedi mjesto u jednom od prvih potpuno crnih mjuzikla na Brodveju 1921.
Kao i mnogi crni američki umjetnici u to vrijeme, preselila se u Francusku kako bi izbjegla rasnu segregaciju kod kuće.
Žena sa nadimkom "Crna Venera" osvojila je Pariz svojim raskošnim plesnim nastupima.
Jedan od ključnih trenutaka u njenoj karijeri nastupio je kada je plesala Charleston u kabare sali Folies-Bergere, noseći samo niz bisera i suknju napravljenu od gumenih banana, u senzacionalnom odašiljanju kolonijalnih fantazija o crnkinjama.
Pjevačica i glumica, ali i plesačica, svesrdno je usvojila Francusku, uzimajući francusko državljanstvo nakon braka sa industrijalcem Jean Lionom 1937.
Razvela se od njega i udavala se još dva puta, usput usvojivši 12 djece.
Po izbijanju Drugog svjetskog rata pridružila se francuskom otporu protiv nacističke Njemačke, postavši poručnik u ženskom pomoćnom korpusu vazdušnih snaga Slobodne Francuske.
Postala je špijunka francuskog ratnog vođe u egzilu generala Charlesa de Gaullea i koristila je svoje vještine i kontakte kako bi dobila informacije o planovima italijanskog fašističkog vođe Benita Musolinija.
„Francuska me je učinila onom kakva jesam“, rekla je kasnije. "Parižani su mi dali sve... Spremna sam im dati svoj život."
foto:Keystone/Hulton Archive/Getty Images
'Pravi antirasista'
Tokom svog života borila se protiv diskriminacije, usvajajući djecu iz različitih etničkih grupa kako bi formirala "duginu" porodicu u svom dvorcu na jugozapadu Francuske.
Pascal Bruckner, romanopisac koji se zalagao za to da joj se dodijeli željeno mjesto ispod čuvene kupole Panteona, rekao je da je Baker "simbol Francuske koja nije rasistička".
"Josephine Baker je pravi antirasist, istinski antifašist", rekao je on za AFP u intervjuu ranije ove godine.
Baker je umrla 12. aprila 1975. godine, u dobi od 68 godina, od krvarenja u mozgu, nekoliko dana nakon završnog hita kabarea u Parizu kojim je proslavila svojih pola vijeka na sceni.
Ona je druga žena koju je Macron uveo u Panteon nakon bivše ministrice Simone Veil, koja je preživjela holokaust kako bi se borila za pravo na abortus i evropsko jedinstvo.
