Hrvatska - Odabrane četiri nove dobitnice priznanja “Za žene u znanosti 2024.”
Valentina Štimac, Ana Erceg, Petra Radić i Maja Šetinc (izvor: promo)
Ovogodišnje dobitnice priznanja Nacionalnog programa L’Oréal-UNESCO „Za žene u znanosti“ su Ana Erceg (Institut Ruđer Bošković u Zagrebu), Petra Radić (Klinika za bolesti srca i krvnih žila Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice), Maja Šetinc (Institut za antropologiju u Zagrebu) i Valentina Štimac (Institut Ruđer Bošković u Zagrebu).
L’Oréal Adria i Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 18. godinu zaredom nagradili su četiri mlade znanstvenice iz područja prirodnih znanosti, uključujući i interdisciplinarna područja, pojedinačnim priznanjima u vrijednosti od 5.000 eura.
„Izuzetna mi je čast sudjelovati u dvostrukom slavlju, slavimo naše nove dobitnice priznanja, ali i punoljetnost Nacionalnog programa L’Oréal – UNESCO „Za žene u znanosti“. Zajedno s našim partnerom, Hrvatskim povjerenstvom za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija te svim dosadašnjim članovima Povjerenstva, odajemo priznanje iznimnim mladim znanstvenicama. Danas je više nego jasno da žene u znanosti doprinose razvoju novih znanja, te se bave globalnim izazovima kao što su klimatske promjene, zdravlje, održivi razvoj ali i temama poput istraživanja svemira, što upravo pokazuju današnje i dosadašnje dobitnice priznanja“, naglasila je prilikom dodjele priznanja Irena Šarić Dombaj, članica Uprave i direktorica korporativnih komunikacija L’Oréal Adria Balkan.
Izborno povjerenstvo predvođeno akademikom Zvonkom Kusićem i članovima i članicama hrvatske akademske zajednice akademkinjom Vidom Demarin, akademikom Krešimirom Nemecom, prof. dr. sc. Helenom Jasnom Mencer, prof. dr. sc. Đurđicom Ugarković, dr. sc. Katicom Biljaković, prof. dr. sc. Maricom Ivanković, prof. dr. sc. Leandrom Vranješ Markić i prof. dr. sc. Zrinkom Ljubešić te novim članom akademikom Goranom Durnom, odabralo je ovogodišnje dobitnice priznanja među 60 pristiglih prijava.
Jedna od četiri ovogodišnje dobitnice priznanje je mag. biotech. in med. Valentina Štimac, a ovom prilikom je poručila:
„Velika mi je čast biti jedna od dobitnica ovog priznanja koje sam dobila za svoj znanstveni rad, ali i za sav uloženi trud proteklih godina. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez obitelji, mentorice, kolega i prijatelja te ovim putem želim istaknuti kako je priznanje i rezultat podrške onih koji su vjerovali u mene. U svome radu bavim se proučavanjem različitih mehanizama tijekom diobe stanice koji, ukoliko ne funkcioniraju pravilno, mogu voditi nastanku malignih promjena. Stoga mi je jako drago da je Povjerenstvo prepoznalo važnost ovakvog istraživanja za cjelokupnu znanost. Priznanje mi je veliki poticaj za daljnje znanstveno usavršavanje i dokaz da se trud na kraju dana prepoznaje te ovim putem želim potaknuti sve mlade znanstvenice da vjeruju u sebe i u ono što rade. Ovaj uspjeh inspiracija je da nastavim s istim entuzijazmom u budućim istraživanjima.“
Biografije dobitnica:
Valentina Štimac, magistra biotehnologije u medicini, rođena je 1995. godine u Rijeci. Diplomirala je 2019. godine na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Na institutu Ruđer Bošković zaposlena je od 2019. godine kao asistentica u Laboratoriju za biofiziku stanice na Zavodu za molekularnu biologiju gdje izrađuje i svoju disertaciju. Istovremeno upisuje i poslijediplomski studij Biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Disertaciju izrađuje pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Tolić, pod nazivom „Uloge augmina i aktina unutar diobenog vretena u kongresiji kromosoma, arhitekturi vretena i vjernosti mitoze“. Centralna hipoteza rada je da je prisutnost augmina i aktina na mikrotubulima važna za uspješno diferenciranje različitih klasa mikrotubula i stvaranje pravilne arhitekture u središtu diobenog vretena, što zatim osigurava njegovu stabilnost te učinkovito kretanje i raspodjelu kromosoma u dvije stanice kćeri. Posljedice nedostatka augmina ili aktina su sveobuhvatne i uključuju nastanak tumora te neuroloških i razvojnih poremećaja povezanih s kromosomskim greškama. Stoga se istraživanje mehanizma kojim ovi proteini utječu na stvaranje diobenog vretena i podjelu kromosoma nameće kao ključan korak za razumijevanje događaja koji prethode nastanku navedenih bolesti. Do sada je uživo ili virtualno održala 6 usmenih i 7 posterskih prezentacija na 9 međunarodnih konferencija i radionica, pri čemu se posebno ističe konferencija Cell Bio|An ASCB|EMBO Meeting 2022 u Washingtonu gdje je njezino usmeno izlaganje bilo izabrano između više od 500 prijava kao jedno od 16 semi-plenarnih usmenih izlaganja mladih znanstvenika. Uz to, do danas je objavila dva znanstvena rada u prestižnim međunarodnim znanstvenim časopisima eLife i Nature. Tijekom doktorskog studija usavršavala se na Danskom centru za istraživanje raka u Kopenhagenu, dobitnica je Nagrade Branimir Jernej i dvije stipendije za sudjelovanje na konferenciji Cell Bio|An ASCB|EMBO Meeting 2022, bila je članica organizacijskog odbora za međunarodnu radionicu Biophysics of Spindle Assembly, te sudjelovala u popularizaciji znanosti na Otvorenim danima Instituta Ruđer Bošković. Svoje slobodno vrijeme aktivno provodi u prirodi te u druženju s obitelji i prijateljima.
Ana Erceg, magistra fizike, rođena je 1996. godine u Zagrebu. Diplomski studij istraživačkog smjera Fizike završila je 2019. godine. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, obranom diplomskog rada iz astrofizike izrađenim na Institutu Ruđer Bošković. Trenutno je zaposlena kao doktorandica u Laboratoriju za astročestičnu fiziku i astrofiziku na Institutu Ruđer Bošković, gdje izrađuje doktorat. Doktorski studij je upisala na Radboud University, Nijmegen, Nizozemska. Disertaciju izrađuje u području astrofizike pod mentorstvom dr. Vibora Jelića, a tema je „Faradayeva tomografija međuzvjezdane tvari na sjevernom nebu“. Svrha disertacije je produbiti razumijevanje astrofizičkih promatranja koja su napravljena trenutno najvećim radionterferometarskim teleskopom na svijetu, LOFAR-om, koji promatra nebo na izrazito niskim radiofrekvencijama (na 150 MHz) i kroz to doprinijeti razumijevanju tvari u području između zvijezda u našoj Galaksiji. U sklopu pregleda neba LOFAR Two-metre Sky Survey (LoTSS) napravljena su promatranja polariziranih radiovalova koji dolaze iz naše Galaksije. U samim počecima projekta LoTSS, bilo je očekivano da će velika većina tih valova biti depolarizirana turbulentim magnetskim poljima, drugim riječima da ih neće biti moguće opaziti. No, kroz svoj doktorski rad pokazala je da to nije tako. Otkrila je da rijedak, ionizirani plin koji se nalazi u bliskom susjedstvu Sunčevog sustava obasjava niskofrekventno nebo zračenjem koje je puno informacija o interakciji Galaktičkog magnetskog polja i tvari između zvijezda. Tijekom doktorata završila je četiri specijalizirane škole za obradu i analizu podataka s radioteleskopa, te prezentirala svoje istraživanje u usmenom obliku na preko 15 međunarodnih konferencija i institucija. Sudjelovala je u objavi ukupno osam znanstvenih članaka, sedam u Q1 časopisu Astronomy & Astrophysics, od kojih su dva prvoautorska. Svojim znanstvenom radom osvojila je dvije nagrade, jednu za najbolju održanu prezentaciju na manifestaciji Young Scientist Festival 2023., a drugu na natječaju HrZZ-a, za najbolju znanstvenu fotografiju 2021. godine. Članica je Hrvatskog astronomskog društva i od 2020. godine sudjeluje u provedbi Natjecanja iz astronomije koje organizira AZOO. Slobodno vrijeme Ana voli provoditi baveći se sportom, trenutno uglavnom boksom, a kada je moguće trudi se povezati sport s boravkom u prirodi i druženjem s prijateljima i obitelji kroz planinarenje. Također uživa u društvenim igrama, čitanju knjiga te igranju videoigara.
Petra Radić, doktorica medicine, rođena je 1991. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2016. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 2018. godine je dobila specijalizaciju iz kardiologije u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice. Paralelno sa specijalizacijom započela je i studij na Poslijediplomskom doktorskom studiju Biomedicina i zdravstvo. Pod vodstvom mentora, prof.dr.sc. Zdravka Babića, započela je izradu doktorske disertacije pod nazivom „Analiza odabranih laboratorijskih i ehokardiografskih pokazatelja mikrotraume srca prije i nakon utakmice u igrača ragbija“. Poznato je od ranije i potvrđeno nizom epidemioloških studija kako je svakodnedna tjelesna aktivnost povoljna za prevenciju mnogobrojnih bolesti, osobito kardiovaskularnih. Unatoč tome, u slučaju profesionalnih sportaša koji su izloženi visokoj razini treninga izdržiljvosti ili sportskim udarcima (npr. ragbi), intenzivan tjelesni trening može imati štetan učinak na funkciju miokarda. Nedavna istraživanja procjenjuju da na godišnjoj razini od nagle srčane smrci umire 1 na 40 000 do 80 000 sportaša. Vrijednost ovoga istraživanja koje Petra provodi leži u prepoznavanju patoloških nalaza, osobito ultrazvuka srca, na vrijeme, ali i uočavanju mogućih akutnih štetnih učinaka kontaktnog sporta visokog intenziteta na miokard. Očekuje se da će rezultati ovog istraživanja pridonijeti razumijevanju uloge napora i traume na kardiovaskularni sustav. Glavni cilj jest utvrditi učinak fizičke aktivnosti visokog intenziteta na funkciju miokarda te doprinijeti unaprjeđenju i razvoju sporta, ali i individualnijem pristupu svakom sportašu. Disertacija je sada u svojoj završnoj fazi te je u tijeku objava prvoga članka s rezultatima istraživanja. Pc. Tijekom specijalizacije imala je priliku educirati se u Salzburgu i Beču te je sudjelovala na brojnim kardiološkim kongresima. U slobodno vrijeme voli putovati i otkrivati nove kulture. Veliki je gurman i voli isprobavati nova jela i okuse.
Maja Šetinc, magistra molekularne biologije, rođena je 1995. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2019. godine na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno je zaposlena na suradničkom radnom mjestu asistentice na Institutu za antropologiju u Zagrebu. Tamo izrađuje svoju doktorsku disertaciju pod nazivom „Biološke odrednice dugovječnosti u hrvatskoj populaciji osoba duboke starosti“ pod vodstvom mentorice dr. sc. Tatjana Škarić-Jurić. Disertacija se temelji na uzorku 327 osoba dobi od 85 i više godina na kojem je u okviru ovog istraživanja provedeno mjerenje relativne duljine telomera te analiza 43 polimorfizma jednog nukleotida (single nucleotide polymorphism, SNP) koji su u drugim istraživanjima pokazali povezanost s dugovječnošću. Cilj ove disertacije usporediti je učestalosti genotipova i alela tih SNP-ova između dugovječnog i kontrolnog uzorka mladih osoba te utvrditi doprinose li neki od SNP-ova selektivnom mortalitetu, kao i postoji li razlika u genima koji doprinose dostizanju dugovječnosti (90 godina) u odnosu na ekstremnu dugovječnost (95 godina). Također, cilj je i ispitati utjecaj interakcija između SNP-ova, relativne duljine telomera te zdravstvenih čimbenika na preživljenje u dubokoj starosti. Ova disertacija trebala bi doprinijeti ukupnom znanju o temeljima dugovječnosti te znanju o međupopulacijskim razlikama u ovim genetskim obilježjima. Maja je imala priliku provesti tri mjeseca kao gostujuća znanstvenica u laboratoriju dr. Jorisa Deelena, vođe istraživačke grupe na Max Planck lnstitutu za biologiju starenja (Köln, Njemačka), za što je dobila stipendiju EMBO Scientific Exchange Grant, te započeti suradnju na daljnjoj analizi podataka HRZZ projekta HECUBA (lP-01-2018-2497) u sklopu kojeg izrađuje disertaciju. Dosad je objavila devet znanstvenih radova, od kojih su tri prvoautorska i sudjelovala je na osam konferencija, među kojima je bila i European Society for Human Genetics Conference, za čije je pohađanje dobila stipendiju Hrvatskog društva za humanu genetiku. Maja također rado sudjeluje u aktivnostima vezanima za popularizaciju znanosti. Svoje slobodno vrijeme najčešće provodi šetajući, čitajući i u druženju sa svojim kućnim ljubimcima. Hobi joj je pravljenja kolače i slastica, dok posebnu ljubav gaji i prema makeup-u kojim voli izraziti svoju kreativnu stranu.
