S groblja u Loznici, foto: Nihad Suljić)
Na obalama Drine i u samoj rijeci 22. augusta pronađeno je 12 tijela, među kojima je bila i devetomjesečna Lana sa svojom majkom. Oni su samo dio od više stotina migranata koji su život izgubili u Drininim bujicama.
Piše: Nidžara Ahmetašević
U noći sa 21. na 22. august, u blizini gradića Ljubovija, Srbija, u dva čamca krenulo je put Bosne i Hercegovine tridesetak osoba, uglavnom djece. Čamci su bili mali pa su odrasli odmah shvatili da će put biti nesiguran, ali su ih krijumčari, kojima su platili 250 eura po osobi, natjerali da se ukrcaju. Jedan čamac je uspio preći preko brze Drine, dok je drugi odmah počeo tonuti.
Oko četiri sata ujutro lavež pasa probudio je mještane u kući blizu rijeke u Ljuboviji. Kasnije su pričali medijima kako su izašli vani da vide šta se dešava, čuli su dozivanje ljudi i buku. Uskoro su vidjeli muškarca koji je išao prema njima i u panici ponavljao: “Help, help” pozivajući ih da sa njim krenu put rijeke. Tamo su bili ljudi koji u brzoj rijeci pokušavaju doći do obale. Sve što su mogli je obavijestiti nadležne i pozvati u pomoć.
Ujutro, 22. augusta, na obje strane Drine i u samoj rijeci, spasioci i mještani počeli su pronalaziti tijela utopljenih. Među njima i ono mlade žene i njene devetomjesečne Lane. Ukupno je nađeno 12 tijela. Preživjeli koji su spašeni u Srbiji su preveženi u centre za pomoć maloljetnicima, a punoljetni u kampove. Oni koji su uspjeli doći do BiH su noć proveli u prostorijama granične policije u Zvorniku, praktički u detenciji.
Volonteri, koji su za nesreću saznali od spasioca, donijeli su im hranu i vodu. Nadležni su obavijestili javnost da će svi koji su došli u BiH, biti vraćeni u Srbiji. Organizacija Klik-Aktiv iz Beograda se ubrzo oglasila upozoravajući da bi to bilo protivno domaćim i međunarodnim zakonima i pravilima, pozivajući vlasti u BiH da svima omoguće pristup azilu, te pravnu i humanitarnu pomoć. IOM - organizacija koja i dalje pod punom kontrolom drži sve što se tiče migracija u BiH - prvobitno je podržala namjere vlasti tvrdeći da djeca, najmlađe ima tek pet godina, nisu tražila azil te da mogu biti vraćena. Odluka je promijenjena pod pritiskom domaće i međunarodne javnosti kao i organizacija koje su saznale za nesreću. Inače, IOM prima većinu novca upućenog u BiH na ime “upravljanja migracijama” iz cijelog svijeta.
U ranim popodnevnim satima, nakon skoro 12 sati detencije, 22. augusta, djeca su napokon prebačena u kamp, a kasnije u sigurnu kuću gdje su za sada zbrinuti.
U međuvremenu porodice stradalih došle su u kontakt sa organizacijama i vlastima u obje zemlje. Već dva dana nakon nesreće, uz prisustvo članova porodica, dio tijela je pokopan na muslimanskom groblju u Loznici. Tri tijela su u procesu repatrijacije, dok još uvijek traje proces identifikacije tijela koja je rijeka izbacila na obalu u BiH. Stradali su bili iz Sirije i Iraka.
Drina je u proteklih pet godina, od kada je migrantska ruta preko BiH aktivna, odnijela na stotine života. Tačan broj je teško utvrditi jer nema jedinstvenog registra. Prema podacima organizacije Klik-Aktiv na gradskom groblju u Loznici je 13 grobova sa NN oznakama u kojima su pokopana tijela osoba za koje se vjeruje da su migranti.
U BiH, samo u Zvorniku, je pokopano više od 30 tijela, većina neidentifikovano. Stradali čija su tijela pronađena na obalama Drine ukopavani su i u drugim gradovima, nekada na mjestima koja su označena, nekada ne. Procjene su da je do sada oko 300 ljudi stradalo u BiH pokušavajući proći dalje ka EU. Dio tijela je, uglavnom zahvaljujući volonterima i članovima porodica, vraćen u zemlje porijekla nakon identifikacije. Većina za sada nije identifikovana, što bi se uskoro moglo promijeniti jer se u proces uključila Međunarodna komisija za nestale osobe, osnovana u drugoj polovini 90-ih u BiH, sa ciljem identifikacije posmrtnih ostataka ubijenih tokom rata. Od tada se njihov mandat promijenio i danas pokrivaju veliki dio svijeta, a na identifikaciji osoba stradalih tokom migracija su počeli raditi tek od nedavno, i to za sada samo u BiH.
Prema podacima UNHCR-a, od početka ove godine do kraja jula, na Balkanu je registrovana više od 31.000 migranata, što nikako nije ni konačan ni precizan broj. Većina registrovanih je iz Sirije, Afganistana, Maroka, ali i Siera Leone, Palestine, Rusije, Iraka…
Uslovi u BiH za osobe koje su u procesu migracije ostaju jedva bazični, dok se vlasti sve češće upuštaju u push-backove i deportacije, u čemu ih ohrabruju (i što finansiraju) partneri iz EU i organizacija kao što su IOM i ICMPD. Kampovi u Sarajevu i okolini Bihaća ostaju neadekvatni za boravak ljudi, sa jedva osnovnim higijenskim uslovima, nedostatkom privatnosti, dok ljudi žive i borave na betonu i u kontejnerima. Policijske racije u kampovima, uz masovno prisustvo naoružane policije su česte, mada teško opravdane, dok mediji i nadležni ponovo i sve češće koriste termine kao što su “ilegalni migranti” kako su opisali i sve koji su smrtno stradali u Drini prošle sedmice.
Nedavno je obavljen periodični izvještaj koji su sačinile nevladine organizacije koje prate stanje vezano za “upravljanje migracijama” u pojedinim zemljama, a u kojem pored ostalog stoji da u BiH opstaje problem detencije maloljetnika, što je bio slučaj i sa osobama koje su spašene 21. augusta. I pored brojnih apela, uključujući one iz UNHCR-a, Zakon o strancima koji je izmijenjen prošle godine, ovakvu praksu i dalje dozvoljava.
U međuvremenu, prioritet za EU i partnere u BiH ostaje jačanje granica i “upravljanje migracijama”, sa fokusom na deportacije. Kršenje ljudskih prava i djeca ubijena zbog granica za njih odavno nisu bitni.
