Foto: Damir Begović/ Fokus.ba
Žene su u Ustavu BiH nevidljive. Žene uopšte nisu ustavna kategorija, a cijeli Ustav napisan je u muškom rodu. Iako čine više od polovine stanovištva u Bosni i Hercegovini, ima ih u svim profesijama i na različitim funkcijama, njihovi talenti, znanja i dostignuća, kao i potrebe još uvijek nisu prepoznate i vrednovane na adekvatan način
Piše: M. DUHAČEK/ Fokus.ba
Etno-nacionalisti su najveća pošast bh. post-dejtonskog društva. Oni predobro žive od diskriminatornog poretka ove zemlje, neka su od zapažanja stručnjaka koje smo kontaktirali uoči 27. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Ustav Bosne i Hercegovine je dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini koji je parafiran 21. novembra 1995. godine Dejtonu u Sjedinjenim Američkim Državama, a potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu. Tekst Ustava BiH predstavlja Aneks 4 usvojenog mirovnog sporazuma, a 27 godina kasnije izvorni tekst Ustava BiH, koji je napisan na engleskom jeziku, nije dobio zvanični prevod na tri važeća jezika: bosanski, srpski i hrvatski.
Ustav BiH je diskriminatoran, što su, između ostalog, pokazale i presude Evropskog suda za ljudska prava. Diskriminacija se vrši na nekoliko nivoa: prema manjinama, prema ženama koje uopšte nisu ustavna kategorija, prema konstitutivnim narodima – Bošnjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj i Srbima u Federaciji, a neravnopravna su i socijalna prava i zdravstvena zaštita, koje su su u nadležnosti entiteta i kantona.
Presude Evropskog suda za ljudska prava
Prvi koji su Evropskom sudu za ljudska prava podnijeli pritužbu u vezi sa diskriminatornim odredbama u Ustavu su istaknuti članovi romske i jevrejske zajednice u BiH. Dervo Sejdić i Jakob Finci su svoje apelacije poslali u Strazbur još 2006. zbog činjenice da kao pripadnici nacionalnih manjina ne mogu biti birani u Predsjedništvo BiH, niti postati članovi Doma naroda. U decembru 2009. godine Sud je utvrdio da je ustavom BiH prekršen Protokol br. 12 i član 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuju diskriminaciju na temelju spola, rase, boje, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, povezanosti s nacionalnom manjinom, imovine, rođenja ili drugog statusa.
Jakob Finci i Dervo Sejdić
Kako podsjeća Human Rights Watch, Sud je slično presudio i 2016. godine kada je utvrdio da je Ustav diskriminisao bh. Albanca, Samira Šlakua, time što mu je onemogućio da se kandiduje za Dom naroda i Predsjedništvo.
U predmetima koji su uslijedili, Sud je utvrdio da je Ustav BiH diskriminatoran i u pogledu etničke pripadnosti i prebivališta. Naime, u odluci iz 2014. godine u predmetu “Zornić protiv Bosne i Hercegovine”, Sud je utvrdio da Ustav diskriminiše građane koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od konstitutivnih naroda. Takođe, u predmetu iz 2016. godine „Pilav protiv Bosne i Hercegovine“, Sud je BiH proglasio krivom za diskriminaciju Ilijaza Pilava, bošnjačkog hirurga iz Srebrenice i preživjelu žrtvu genocida, jer je njegova kandidatura za Predsjedništvo odbijena na temelju odredbi Izbornog zakona koji pravo na kandidovanje za člana Predsjedništva BiH u Repubici Srpskoj rezerviše samo za bh. Srbe, podsjeća Human Rights Watch.
Posljednja presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu iz decembra 2020., koja potvrđuje diskriminatorne odredbe Ustava BiH, je presuda u predmetu “Pudarić protiv Bosne i Hercegovine”, kojom je utvrdio da je BiH diskriminisala Svetozara Pudarića u vezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda s teritorije Federacije BiH.
Mrtvo slovo na papiru
Profesor ustavnog prava i advokat Nedim Ademović za Fokus kaže da niti je Ustav BiH precizan i jasan, niti ima bilo kakve političke volje da se Ustav koristi i tumači na pozitivan način:
“Uvijek je važilo i pokazalo se tačno, od kada je država i ustava, da možete imati najperfektniji tekst ustava, ali koji će ostati mrtvo slovo na papiru ako nema afirmativne političke volje. To je i kod nas slučaj. Za napredak BiH Ustav BiH nije kriv. Naravno, ne tvrdim da ga ne moramo uskladiti sa obavezujućim nalozima Evropskog suda za ljudska prava. To je nešto što je neizbježno. Međutim, nevezano za te dvije institucije – Predsjedništvo i Dom naroda – čiji sastav je trenutno protivan Evropskoj konvenciji za ljudska prava, Ustav BiH nudi sasvim dovoljno dobrih, principijelnih i programskih ustavnopravnih rečenica da postignete čuda, samo ako volje ima. Nema je i ne vidim je na obzorju u budućnosti”, pesimističan je Ademović.
Nedim Ademović: Fašizam, etno-nacionalizam, segregacija i slične pojave moraju biti strogo zabranjene
On navodi da se često u zadnjih par decenija, posebno poslije raspada istočnog bloka, raspravlja na akademsko-naučnom nivou da li države koje ne spadaju u tzv. etablirane demokratije traže jasne, detaljne i precizne ustavnopravne norme kako bi ustavnopravne obaveze bile iste takve – decidne i neizbježne.
“Ima tu istine. Nažalost, u BiH niti je Ustav BiH precizan i jasan, niti ima bilo kakve političke volje da se Ustav koristi i tumači na pozitivan način”, kaže Ademović za Fokus, pa dodaje da kada bi imao neku moć, suzbio bi etno-nacionalizam koji je prisutan u Ustavu BiH i državnim institucijama i pokušao nametnuti pluralizam kao vodeću ideju koja bi prožimala i institucionalni, politički, socijalni, pa i finansijski dio Ustava.
“Stvorio bih poseban sud samo za borbu protiv individualne diskriminacije. Kreirao bih posebnu akademiju za praktičnu obuku mladih pravnika prije preuzimanja prve javne pravosudne funkcije. Ojačao bih ulogu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, oslabio ulogu Predsjedništva, a potencirao značaj vlade, sa posebnim ministarstvom za dijasporu”, navodi za Fokus naš sagovornik Nedim Ademović, pa dodaje da bi umjesto “principa legitimnog predstavljanja”, kojeg zagovara HDZ, uveo kulturnu autonomiju za konstitutivne narode.
“Sve bih to oblikovao kroz Ustav BiH. O tome možemo samo sanjati”, kaže Ademović.
Civilizacijski neprihvatljive odredbe
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Asim Mujkić, smatra da je sramno, za sve nas u BiH, a osobito za ovdašnju političku kastu, što je čekala presudu Evropskog suda tolike godine.
“Svi smo znali da je civilizacijski neprihvatljivo da građanin ove zemlje, samo zato što je rođen kao Jevrej ili Rom, ne može biti izabran na rukovodeću funkciju u zemlji. Znali smo to isto i za građane, pripadnike konstitutivnih naroda ako prebivaju u pogrešnom dijelu zemlje. Još je veća sramota to za gomilu međunarodnih predstavnika koji su proteklih desetljeća protutnjali kroz ovu zemlju. Nije nam trebala presuda jer naš ustav predviđa mehanizme svoje prilagodbe odredbama Europske konvencije. To je trebalo biti urađeno bukvalno po automatizmu, isto onako kako su se nekoć entitetski ustavi prilagođavali ovom državnom”, rekao je Mujkić za Fokus.
Asim Mujkić: Potvrdili smo svoju nazadnost i primitivizam
Međutim, smatra on, i političke elite i predstavnici međunarodne zajednice sistematski su ignorirali činjenicu da dobar dio građana ove zemlje možda može glasati, ali da ne mogu biti birani.
“Opravdanje zašto se to ne problematizira bilo je još gore. Prešutno se prihvaćalo da je cijela ta europska stečevina suprotna vitalnim nacionalnim interesima, čime smo samo potvrdili svoju nazadnost i primitivizam. Prebacivati to strancima, kreatorima Dejtona je licemjerno. To se davno trebalo učiniti, ne samo kao politička odluka, već iz ljudskih i općecivilizacijskih razloga. Ljudska prava i slobode nisu nešto o čemu se zakonodavac bilo koje moderne države treba izjašnjavati, a ponajmanje nešto o čemu treba glasati. Ona se primjenjuju po automatizmu”, smatra Mujkić.
Kočničari promjena
Korijen problema je što ne postoji politička volja da se Ustav BiH promijeni. Stoga smo sagovornike pitali ko su glavni kočničari ovih procesa i da li je realno očekivati da će se uskoro stvari početi mijenjati?
“Etno-nacionalisti su najveća pošast bh. post-dejtonskog društva. To su najveći licemjeri. Na svakom nivou vlasti gdje imaju većinu zagovaraju princip jedan-čovjek-jedan-glasi i princip većine kod odlučivanja. Čim nemaju većinu, zahtijevaju konsenzuse, veta i slične mehanizme blokade. To sve rade kako bi, bilo većinskim odlukama ili konsenzualnim ucjenama, mogli da upravljaju ili dijele resurse ove države, bez da vode iole računa o ovom jadnom puku i narodu. Pri tome, koriste strah, nacionalizam, medije, ucjene, moć i šta još ne da manipulišu ovim narodom, tjeraju ga da bude tih i miran”, kaže Ademović, koji smatra da ni međunarodna zajednica istinski ne želi da pomogne u procesu demokratizacije.
“Za njih je bitno da Bosna bude mirna i da bude izbora. To su dva certifikata koja moraju redovno nositi u Vašington i Brisel. Nitko ne postavlja bilo kakvo treće pitanje. To je jedna teška situacija. Teško je taj etablirani sistem promijeniti. Stoga, neće biti zadugo pomaka”, kaže Ademović, pa dodaje kako je za pomak bitno da se narod probudi, postane istinski nosilac demokratije i kontrolor demokratskih procesa. Kaže da je za promjene bitno da prorade organi pravosuđa, da se suzbiju kriminal, nepotizam, korupcija.
“Potrebni su nam slobodni mediji i dobro obrazovanje. Fašizam, etno-nacionalizam, segregacija i slične pojave moraju biti strogo zabranjene. Političkim strankama bi se moralo zakonski propisati pluralni karakter. Međunarodna zajednica mora biti pritisnuta da se dublje involvira, više zainteresuje za reformske procese. Potrebno nam je institucionalizirati odnos sa dijasporom i omogućiti mobilnost ljudi u i van BiH. Sve bi to vodilo ka povećanju stepena odgovornosti javnih službenika. Ali, vidite, ovo o čemu ja govorim je proces koji je trebao početi 1996. godine, i polako se završati nakon dvije-tri decenije. Mi smo još na početku”, rekao je za Fokus Nedim Ademović.
Asim Mujkić smatra da su glavni kočničari ustavnih promjena oni koji predobro žive od diskriminatornog poretka ove zemlje.
“On im je omogućio da raspletu kapilarne klijentelističke, ortačke veze u svim porama društva, svi resursi su pod njihovom kontrolom”, navodi za Fokus Mujkić.
“Reći da ne postoji politička volja da se nešto uradi u politici je drugo ime za postojanje političke volje da se to ne uradi”, podvlači Mujkić. “Ne možete biti izabrani politički predstavnik, a da nemate volje. Nema opravdanja”, dodaje.
Mujkić smatra da je najvažniji preduslov za bilo kakvu promjenu detronizacija ključnih aktera takozvanog narodnog subjektiviteta i nametanje drugačijeg vokabulara i problema koji su, po njegovom sudu, daleko važniji za egzistenciju građana.
“U ovom, uslovno ga nazovimo bošnjačkom ataru, postoji ozbiljna šansa za takav iskorak. Neizvjesno je, opasno je u okruženju dva monolitna etnonacionalistička bloka, ali takav je svaki početak”, poručuje Mujkić.
(Ne)vidljive žene
Žene su u Ustavu BiH nevidljive. Žene uopšte nisu ustavna kategorija, a cijeli Ustav napisan je u muškom rodu.
Iako čine više od polovine stanovištva u Bosni i Hercegovini, ima ih u svim profesijama i na različitim funkcijama, njihovi talenti, znanja i dostignuća, kao i potrebe još uvijek nisu prepoznate i vrednovane na adekvatan način, podvlače iz Inicijative “Građanke za ustavne promjene”.
Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, navodi kako je još 2007. godine Agencija za ravnopravnost polova Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (MLJPI) prepoznala važnost i potrebu uključivanja socijalno isključenih, vulnerabilnih grupa u proces ustavnih reformi i u saradnji sa predstavnicima nacionalnih manjina, osoba sa invaliditetom i ženskih nevladinih organizacija izradila prijedlog ustavnih amandmana, koji je u formi publikacije štampan i široko distribuiran parlamentarcima i svim političkim partijama. Međutim, s obzirom da nije došlo do procesa reforme Ustava u Bosni i Hercegovini, navedeni amandmani nisu uvršteni u Ustav.
“Predloženi amandmani stavili su u fokus ženska ljudska ljudska prava, ljudska prava nacionalnih manjina i ljudska prava osoba sa invaliditetom, uzimajući kao polaznu osnovu politiku jednakih mogućnosti”, rekla je za Fokus Filipović Hadžiabdić.
Samra Filipović Hadžiabdić: Ustav mora odražavati rodnu jednakopravnost, ali i paritetnu demokratiju
Zbog čega su amandmani potrebni?
“Imajući u vidu da je rodni aspekt relativno nov element u modernim ustavima, taj element treba razumjeti u širem smislu, odnosno kao demokratski princip koji podrazumijeva princip rodne jednakosti i ljudskog dostojanstva svih građana_ki – muškaraca i žena, dječaka i djevojčica. Imajući u vidu istorijski nepovoljniji položaj žene u odnosu na muškarca, a posebno u kontekstu bh. društvenih i kulturnih praksi, ustavno promoviranje rodne jednakosti, i to kroz zaštitu ženskih prava, je neophodno”, kaže direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, koja smatra da afirmativnim priznanjem rodne jednakosti ustavnim odredbama osigurat će se prioritet nad drugim propisima. Međutim, navodi, u tom smislu su neizostavne i afirmativne mjere kojima je potrebno direktno omogućiti primjenu rodne jednakosti, naročito u oblastima kao što je pristup obrazovanju, zapošljavanje, itd.
Filipović Hadžiabdić podvlači da Ustav mora odražavati rodnu jednakopravnost u pravima i dužnostima, ali i paritetnu demokratiju, koja se zasniva na ravnopravnoj zastupljenosti žena i muškaraca u tijelima za donošenje odluka koji se tiču njihovih života.
Krajem 2016. godine, Komitet za eliminaciju diskriminacije prema ženama (CEDAW Komitet), u svjetlu procesa ustavnih promjena, preporučio je BiH da posebno ugradi u Ustav definiciju ravnopravnosti između žena i muškaraca i zabranu direktne i indirektne diskriminacije žena u javnoj i privatnoj sferi. I prije preporuke CEDAW Komiteta, oblast ustavnih promjena u kontekstu rodne ravnopravnosti je važan segment rada Agencije za ravnopravnost polova BiH MLJPI već 15 godina.
Zadržavanje statusa quo
Delila Hasanbegović Vukas, programska koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra (SOC) i članica Inicijative “Građanke za ustavne promjene” kao glavne kočničare procesa izmjena i dopuna Ustava identifikuje institucije zakonodavne vlasti koje su ovlaštene za to.
“Nažalost, njima upravljaju stavovi političkih partija kojima je u interesu zadržavanje statusa quo, a nemamo ni dovoljno mehanizama direktne demokratije koji bi omogućili građanima_kama da budu neposredno uključeni u ove procese. Zbog toga je teško očekivati da će se stvari sistemski mijenjati, kako jedino i najbolje mogu”, kaže za Fokus Hasanbegović Vukas.
Delila Hasanbegović Vukas: Ustav kakav sada imamo ostavlja mogućnosti za rodno zasnovanu diskriminaciju
Ona, takođe, smatra kako je potrebno reformisati Ustav iz rodne perspektive, kako bi se osiguralo ravnopravno učešće žena i muškaraca u privatnom i javnom životu.
“Ustav kakav sada imamo ostavlja mogućnosti za rodno zasnovanu diskriminaciju kroz pravne propise i prakse. Zbog trenutno važećeg rodno neosjetljivog Ustava, zakoni i podzakonski akti koji tretiraju rodnu ravnopravnost nisu sprovedeni sistematično i žene nisu u mogućnosti da ravnopravno koriste svoja prava na cijeloj teritoriji države”, kaže Hasanbegović Vukas.
Naša sagovornica dalje navodi da Ustav treba da omogući eksplicitnu ustavnu zaštitu formalne i sadržajne jednakosti i odsustvo diskriminacije u javnim i privatnim sferama života, uključujući sva pitanja ličnog statusa, propisa iz oblasti porodice, braka i nasljeđivanja, kroz sve pravne oblasti, što je u skladu s preporukama Komiteta za eliminaciju diskriminacije prema ženama (CEDAW komitet).
Kao jako važan segment Ustava ističe vidljivost spolova/rodova kroz jezik, što trenutno nije slučaj, jer je pisan u muškom rodu.
Podsjeća da je Inicijativa “Građanke za ustavne promjene BiH” razvila amandmane na Ustav i identifikovala pet zagovaračkih prioriteta, a to su: rodno odgovoran jezik, afirmativne mjere za rodnu ravnopravnost, proširenje kataloga prava u cilju osiguranja jedinstvene zdravstvene, socijalne i porodične zaštite, direktna sudska i pravna zaštita ljudskih prava te upotreba principa direktne demokratije u procesu ustavnih promjena.
U zemljama regiona – Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori – ravnopravnost spolova je jedna od najviših vrijednosti ustavnog poretka. Ako želimo da ustav naše države ide u korak s vremenom, prati razvoj društva i demokratske vrijednosti, pod hitno se moramo uhvatiti ukoštac s njegovim diskriminatornim odredbama, kako bi temeljni pravni akt BiH obezbijedio punu ravnopravnost svim građanima i građankama BiH.
*Tekst nastao u saradnji sa Inicijativom “Građanke za ustavne promjene”
Izvor: Fokus.ba
