U Bosni i Hercegovini do 2030. godine mora biti proveden najveći dio aktivnosti iz procesa zelene tranzicije ili dekarbonizacije u koje valja uložiti desetine milijardi KM javnog ili novca iz kredita zbog čega je potrebno uložiti dodatne napore u sprječavanje korupcije u raznim postupcima u okviru tog procesa.
Zelena tranzicija ili dekarbonizacija praktično znači zatvaranje termoelektrana i rudnika, uspostavu tržišta električne energije i berze, utopljavanje zgrada, zamjenu kućnih ložišta, elektrifikaciju saobraćaja od automobila do željeznica… Iz svih ovih obaveza proizilaze posljedice: obezbjeđenje dovoljnih količina električne energije iz drugih izvora što znači gradnju novih elektrana na sunce i vjetar, razvoj dalekovodne mreže, zapošljavanje rudara, revitalizacija regiona koji su zavisili od uglja, zamjenu kućnih ložišta toplotnim pumpama ili drugim izvorima zagrijavanja kupovinu električnih automobila i obezbjeđenje mreže za njihovo napajanje… U ove aktivnosti treba uključiti i privatne investitore, a do konačnog cilja valja provesti niz postupaka javnih nabavki, dodjela koncesija…
Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija nisu spremne za uspešno vođenje energetske tranzicije, pa im prijeti haotično stanje savršene oluje ili na engleskom perfect storm kada se tranzicionim procesima ne može upravljati, sa nesagledivim socioekonomskim posledicama, navodi se u izvještaju Barometar spremnosti država za održivu energetsku tranziciju koji je izradio Regionalni centar za energetsku tranziciju (ReSET), a prenosi portal balkangreenenergynews.com.
Ekonomista Faruk Hadžić upozorava da, s obzirom da je u pitanju reforma i proces koji ima ogroman finansijski i razvojni potencijal koji pruža i veće mogućnosti za potencijalne koruptivne aktivnosti.
-Bez obzira da li će biti riječi o kreditima ili pristupnim fondovima, ukoliko se javne nabavke budu odvijale preko domaćih institucija vrlo je moguće da će se pojaviti i koruptivne aktivnosti gdje mogu učestvovati i privatna preduzeća koja mogu dogovorom oko specifikacija pojedinih uslova tendera uticati na cijenu. Korupcija se može javiti i u fazi pripreme javnog poziva isključivo na osnovu specifikacija pojedinog proizvoda koji je predmet nabave ili tokom faze samog izbora gdje se može ići na dogovor oko cijene između drugih ponuđača što može značajno povećati cijenu cijelog procesa, upozorava Hadžić koji je kao ekspert uključen u pripremne procese.
Bivši zamjenik generalnog revizora institucija BiH Samir Mušović upozorava da bi provedba niza aktivnosti predviđenih reformom javne uprave i usklađivanje pravnog okvira sa evropskim standardima bili od ključnog značaja za provedbu svih mjera energetske tranzicije.
-Uvažavajući najave da će tranzicione mjere biti popraćene nizom investicija u alternativne izvore energije i zapošljavanje otpuštenih rudara iz radnika koji se gase, nedvojbeno je da bismo prelaskom na usluge e-Vlade, konačnim rješavanjem problema elektronskog potpisa, otvaranjem opcija za investitore poput one stop shop potvrdili da uspostavljamo barem elementarne postavke modernije javne uprave za takav privredni i ekonomski zaokret. Iskustva iz poslijeratnog perioda nam pokazuju da nemamo ni kulturu ni navike usklađenog djelovanja različitih razina vlasti, a niti sljedivost odlučivanja u periodima koje nazivamo od mandata do mandata, kaže Mušović. Naglašava da bismo usvajanjem dokumenta javne politike o energetskoj tranziciji i potom usvajanjem potpuno novih i modernih zakonskih rješenja, te usvajanjem potpuno sinhroniziranih zakonskih rješenja, provedbenih strategija, akcionih planova, usaglašenih planova rashoda i drugih ključnih dokumenata napravili zaokret u odnosu na raniju praksu da verbalno krenemo u reforme, a zadržimo stari pravni okvir po kojem je u skladu sa zakonom sve, čak i ono što je suprotno od reformskih opredjeljenja, te da uz to trebamo ojačati procese dugoročnog i srednjoročnog planiranja, okvirne budžete usaglasiti sa ključnim pravcima djelovanja i planovima, a prelazak na godišnji programski budžet koristiti za realizaciju i praćenje rezultata energetske tranzicije.
-Od ključne je važnosti postići potpunu sinhronizaciju i usaglašavanje sektorskih politika i programa poput strategije borbe protiv korupcije. Gašenje pojedinih privrednih kapaciteta, zaštita okoliša, pokretanje alternativnih izvora energije podrazumijeva i usaglašavanje tih aktivnosti sa strategijama razvoja turizma, seoskog turizma, usklađivanje programa obrazovanja sa novim potrebama, novi, humaniji i ekološki prihvatljiv pristup prostornom planiranju i uređenju, nove ekonomske mjere i podticaje za ulaganja i tako dalje, kaže Mušović. Podsjeća da se u BiH godinama ne mijenja praksa i politike koje su donosile preferencijalne tretmane.
-Olako smo donosili odluke, a provodili prakse pune nedosljednosti i neusklađenosti – svi znamo za sporo korištenja odobrenih kredita za koje plaćamo posebne zatezne kamate jer nismo sposobni pokrenuti implementaciju najavljenih projekata. Zamislite da tako krenemo u gašenje termoelektrana i rudnika i da sa starim navikama krenemo sa stranačkim dozvolama za nove energetske izvore? Dakle imamo li nove zakone, modernu upravu koja može ovakvu reformu provesti sinhronizovano i sljedivo, ministre i premijere koji su javno potvrdivo opredjeljeni za novi pravac djelovanja, jesmo li spremnio za posve novu, europski prepoznatljiva, pita Mušović.
I Damir Miljević iz Regionalnog centra za energetsku tranziciju (ReSET) upozorava da je u ovom procesu riječ o ogromnim iznosima u milijardama KM, da će biti problem naći novac, ali i kontrolisati raspolaganje njime.
-Prema dosadašnjem iskustvu mi imamo problem s netransparentnim davanjem koncesija, dozvola i drugih dekumenata za gradnju objekata za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Jedan mehanizam je pogodovanje ili favorizovanje određenih investitora i netransparentna dodjela poslova, koncesija, mogućnosti , gradnje i slično – tome smo često svjedoci iz drugih velikih projekata u kojima se pogodovalo određenim investitorima, ugovori proglašavali poslovnom tajnom, poslovi dodjeljivani bez ikakvog konkursa i velika je izvjesnost da je tu bilo koruptivnih radnji, a sve to su poznati mehanizmi koji se dugo koriste u BiH bez ozbiljnih posljedica po one koji ih provode, upozorava Miljević.
Tabelarni prikaz dijela obaveza i predvidivih posljedica:
| OBAVEZE | POSLJEDICE | PREDVIDIVI RIZICI |
| Zatvoriti rudnike | Zbrinuti rudare, obezbjediti da područja bogata ugljem nastave sa životom | brzi bankroti alternativnih privrednih angažmana za bivše rudare i radnike termoelektrana; neposotjanje prihvatljivih prostornih rješenja za ugašene vanjske rudokope, zatvorene termoelektrane, rudnike; društveni otpor provedbi nove energetske javne politike; socijalnie tenzije zbog neriješenih penzionih i drugih prava radnika, devastacije okoliša… |
| Ugasiti TE na ugalj | Obezbjediti nedostajuću energiju, izgraditi nove objekte, proširiti dalekovodnu mrežu, provesti odabir investitora i javne nabavke… | nejednako tretiranje potencijalnih investitora, isključenje konkurencije i nadmetanja, kolizije s prostornim i okolišnim politikama što vodi ka sudskim sporovima i neprihvatljivom produženju postupka… |
| Uspostaviti tržište električne nergije | Osnovati berzu i pratece institucije… | političko upravljanje javnim preduzećima u energetskom sektoru |
| Izbaciti iz upotrebe vozila na benzin i dizel | Nabaviti nove automobile, električne, obezbjediti infrastrukturu za napajanje tih automobila | nedovoljna kupovna moć stanovništva u BiH, neprofesionalnost kontrolnih institucija |
| Utopliti zgrade i ugasiti loša kućna ložišta | Obezbjedti sredstva za utopljavanje postojećih zgrada, stvoriti zakonski okvir koji će obavezato graditelje da sve nove zgrade budu termoizolirane; obezbjediti sredstava za zagrijavanje stamenih prostora (pumpe, peći…) | Zapostavljene ruralne sredine, nedovoljno sredstava, sporost u provedbi… |
| Elektrifikacija željznica | Prilagoditi željeznicu | Političko upravljanje resursom, nepostojanje korporativnih principa upravljanja, izostanak promocije željeznica kao povoljnijeg prevoza u odnosu na drumski transport i dotacije željeznicama…. |
Podsjećanja radi, BiH je od decembra 2000te godine članica UN-ove Okvirna konvencija o klimatskim promjenama (UNFCCC), od 2017. godine je potpisinica Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama čime se obavezala da će emisije stakleničkih gasova do 2030. smanjiti za najmanje 40% , a u novembru 2020. godine je potpisala Sofijsku deklaraciju o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan čime je preuzela obavezu usklađivanje s ciljevima EU za klimatsku neutralnost do 2050. godine što znači i sprječavanja klimatskih promjena i zagađenja, razvoj proizvodnje energije, mobilnosti i cirkularne ekonomije kao i razvoj biodiverziteta, održive poljoprivrede i proizvodnje hrane.
Sada bi prvi globalni cilj Evrope trebalo biti nastojanje da se globalno zatopljenje do 2030. godine ograniči na 1,5°C što zahtjeva smanjenje emisija CO2 od 45% do u odnosu na 2010. godinu s tim da ta tranzicija bude pravedna pravedno što znači da usljed prelaska sa fosilnih na održive i obnovljive izvore energije niko u tom sektoru ne smije ostati bez posla. Direktiva EU o energetskoj efikasnosti, između ostalog, nalaže i godišnjeg povećanja obnove javnih zgrada za 3% prije čega svaka zemlja mora napraviti inventar zgrada u cilju praćenja napretka, a obaveza je i godišnja ušteda energije (final energy consumption) od 0.8%.
Evropska komisija je obezbjedila 9 milijardi eura za vodeće investicije u oblastima trasporta, energije, zelene i digitalne tranzicije, a u cilju ostvarenja dugoročnog rasta i stvaranja novih radnih mjesta. Brojne razvijene zemlje obavezale su se da će povećati svoje finansijske doprinose zemljama u razvoju, tako da se očekuje da će cilj od 100 milijardi dolara godišnje biti dostignut u narednim godinama.
Prema dostupnim podacima, u BiH ne postoji potpuna procjena finansijskih potreba za sve ove postupke. Govori se samo da će cijene pojedinačnih operacija zavisiti od kretanja na tržištu, ali i od uticaja štednje energije koja je već počela. Iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH (MVTEO) koje ima glavnu ulogu iu svim ovim procesima cijene da će privlačenje privatnih investitora za finansiranje projekata s niskim udjelom ugljika biti ključan izazov i trebat će aktivno razvijati politike koje se bave preprekama, smanjuju i pošteno raspoređuju rizike te nude konkurentne prinose.
Jedini zvanična raspoloživa procjena oko troškova tranzicije do 2030. za BiH je iz jedne od strategije do 2030. – oko 16,6 milijardi KM, ali bi taj iznos za sve obaveze do 2050. mogao biti daleko veći. No i kada obezbjedimo novac -nedostaju kontrolni mehanizmi. Naime, svi dostupni izvještaji kontrolnih institucija poput revizora i godišnji izvještaji o radu entitetskih komisija za koncesije, inspekcija i drugih govore da u BiH ne postoji adekvatan nadzor nad provedbom ugovora, da su institucije neefikasne, procedure neopravdano komplikovane i dugačke…
A šta se radi ili šta je urađeno?
U MVTEO u Vijeću ministara BiH pojašnjavaju da BiH od 2013. godine radi na uspostavljanju strateškog okvira koji je vođen principima ugljične neutralnosti. Na svim administrativnim nivoima u BiH u toku je proces usklađivanja zakonodavstva u oblasti energije s pravnom stečevinom Evropske unije, od 2019. godine se radi na Integrisanom energetskom i klimatskom plana BiH (NECP BiH) koji će definisati ciljeve za povećanje mjera energetske efikasnosti i povećanje udjela obnovljivih izvora energije, te smanjenja emisija gasova s efektom staklene bašte do 2030. godine, kao i potrebne politike i mjere za njihovo ostvarivanje. Taj dokument će odrediti realne ciljeve do 2030. godine za dekarbonizaciju, energetsku efikasnost, unutrašnje energetsko tržište, sigurnost snabdijevanja, te inovacije, istraživanje i konkurentnost što će omogućiti dalji razvoj energetskog sektora u BiH. Istovremeno, eksperti Svjetske banke rade na dokumentu koji će definisati upravljanje tranzicijom. U ovim pripremnim postupci BiH ima pomoć međunarodnih donatora UNDP-ja, USAID-a, GIZ-a… ali je i mnogo postupaka na nižim nivoima vlasti kao primjerice izmjena zakona o građenju u kantonima koji moraju biti ujednačeni i usklađeni s potrebama tranzicije, priprema regiona bogatih ugljem za život nakon gašenja rudnika, pripreme elektroprivrednih predzeća z aplaćanje CO2 taksi…. U MVTEO cijene da će plan upravljanja energetskom tranzicijom biti usvojen u septembru 2022 godine nakon čega počinje pravi posao. Uz to Vijeće ministara BiH je u martu 2021. godine usvojilo Nacionalno utvrđeni doprinos (NDC) BiH za period 2020 -2030. u skladu sa Zelenim programom za zapadni Balkan u kojem se navode smjernice i politike za postizanje klimatske neutralnosti do 2050, a usvojena je i Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine.
Jedini iz vlasti koji je govorio o mogućoj cijeni tranzicije, odnosno potrebnim sredstvima je Željko Komšić koji je, tada kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, na Konferenciji o klimatskim promjenama COP 26 u Glazgovu u oktobru 2021. rekao da bi to moglo biri 17 milijardi KM ili 8,5 milijardi eura. Iz njegovog kabineta pojašnjavaju da je to samo procjena koju su napravili specijalizirani timovi za izradu plana energetske tranzicije pod okriljem Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH (MVTEO BiH) uz napomenu da taj iznos treba uzeti uslovno jer i Evropska unija, prateći razvoj situacije i novih tehnologija, svakih nekoliko godina mijenja svoje finansijske procjene.
S obzirom na količinu obaveza i potrebna sredstva, Miljević smatra da nam svakako treba povećanje transparentnosti.
-Sada je u svijetu osnovni mehanizma aukcija – država ili entiteti oglasi mogućnost izgradnje određenog kapaciteta za proizvodnju i propiše uslove pod kojima se investitori mogu javiti i onda se ponude javno prikupljaju. Tako je proces transparentan i konkurentan i mogućnost koruptivne radnje je daleko manja, a troškovi povoljniji, kaže Miljević.
I Hadžić smatra da se cijeli proces može unaprijediti uvođenjem digitalizacije u postupak nabavki i stručni nadzor predstavnika antikoruptivnih institucija u BiH, a Mušović pak kaže da bi bilo potrebno svake godine na najvišoj razini organizovati konferenciju BiH i EU o provedbi mjera i projekata energetske tranzicije uz učešće premijera i resorni ministara (donosioci izvršnih odluka).
-Praksa nas je naučila da čim takva tema padne u sjenu svakodnevnice od njene provedbe nema ništa, kaže Mušović i naglašava da je potrebno uspostaviti stalni neovisni civilni nadzora čiji bi izvještaji bili razmatrani na tim godišnjim konferencijama.
Elvis Mujanović iz GIZ-a upozorava da se korupcija u ovim procesima može prevenirati kreiranjem digitalnog sistema za monitoring kojim upravljaju ministarstva zadužena za energetiku u BiH, agencije/zavodi za statistiku u BiH i druga relevantna tijela.
-Energetski menadžeri i menadžerice na državnom, entitetskom, kantonalnom i općinskom nivou sudjeluju u obukama s ciljem unapređenja kvalitete prikupljanja podataka koristeći planirani sistem monitoringa, a time se doprinosi transparentnijem i participativnijem procesu. Nadalje, projekt unapređuje kapacitete institucija za provođenje javnih konsultacija i za uspostavu dijaloga s javnosti, civilnim društvom i privatnim sektorom. Jedan od ciljeva projekta jeste unapređenje kapaciteta nadležnih javnih institucija za veće uključivanje građana i građanki kroz kampanje javnog informiranja. Unaprieđeni dijalog, učešće građana i osvještavanje javnosti mogu doprinijeti unapređenju transparentnosti i time predstavljati osnovu za prevenciju zloupotreba i smanjenje koruptivnih rizika, kaže Mujanović.
Prema procjenama MVTEO, prvi vidljivi znakovi provedbe energetske tranzicije moći će se utvrditi egzaktnim pokazateljima upoređujući ih sa zacrtanim ciljevima, a to će na naučno zasnovanoj metodologiji utvrditi stručna i akademska zajednica u narednim godinama. No upozoravaju i da BiH, iako ima dovoljno vlastitih potencijala, ukoliko u procesu zelene tranzicije ne bude radila ubrzano i odgovorno, može postati ovisnica o uvozu električne energije.
Piše: Rubina Čengić, Interview.ba
