Manje plastike ili više reciklaže - nacije su se podijelile uoči pregovora o sporazumu
Foto: pxb
Uoči pregovora o novom sporazumu o plastici, nacije su podijeljene oko toga da li da ciljaju na smanjenje količine plastike koja se proizvodi ili samo da pokušaju da spriječe da zagađuje zemljište i more.
U svojim podnescima na razgovorima koji se održavaju u Parizu u maju, većina evropskih i afričkih zemalja zalaže se za smanjenje snabdijevanja plastikom, dok se SAD i Saudijska Arabija umjesto toga fokusiraju na borbu protiv zagađenja plastikom.
U podnesku Evropske unije se kaže: „Dok se očekuje da mjere na strani potražnje indirektno utiču na smanjenje nivoa proizvodnje, podjednako su potrebni napori i mjere koje se odnose na snabdijevanje, kako bi se izborili sa povećanjem proizvodnje plastičnog otpada.“
Predlagano je nekoliko opcija za smanjenje proizvodnje plastike, uključujući globalne ciljeve za smanjenje određenog procenta do određene godine ili nacije koje postavljaju svoje ciljeve.
Velika Britanija poziva vlade da usvoje pravno obavezujuće ciljeve za „ograničavanje“ proizvodnje i potrošnje plastike, dok afrička grupa kao cilj navodi ograničavanje proizvodnje i upotrebe plastike.
Grupa zemalja koje sebe nazivaju „koalicijom visokih ambicija“ ponavljaju sugestiju EU o globalnom cilju smanjenja proizvodnje.
Koalicije visokih ambicija za okončanje zagađenja plastikom su države koje su u tamno-plavoj boji Foto: High Ambition Coalition/Screenshot
Proizvodni tabu
Ali veliki proizvođači nafte i gasa poput SAD i Saudijske Arabije nisu pozvali na smanjenje proizvodnje plastike.
Oni se fokusiraju na borbu protiv zagađenja plastikom kroz reciklažu i odlaganje otpada.
Sjedinjene Američke Države kažu da bi sporazum trebalo da bude „od države“, „fleksibilan“ i da bi njegova preambula mogla da uključi „korisnu ulogu plastike, uključujući zdravlje ljudi i sigurnost hrane“.
U svom podnesku, Kina – najveći svjetski proizvođač plastike – rekla je da bi „različiti ekonomski i tržišni alati mogli biti usvojeni na integrisan način kako bi se smanjila proizvodnja i upotreba plastičnih proizvoda“.
Koalicija malih ostrva (Aosis), od kojih su mnoga posebno osjetljiva na klimatske promjene, takođe nije pozvala na smanjenje proizvodnje u svom podnesku.
Njihov pravni savetnik Brajs Rudik rekao je za Climate Home da je fokus malih ostrva bio smanjenje količine plastike koja završava u moru.
On je rekao da su ostrva zabrinuta da smanjenje proizvodnje plastike „može zapravo povećati cijenu plastike koju bi mala ostrva koristila“.
„Moramo o tome razmišljati kao o ekološkom, ekonomskom, socijalnom, političkom problemu“, dodao je on. „Nešto poput klimatskih promjena, ovo nije samo ekološki problem u potpunosti“.
Učesnici kampanje oduševljeni
Borci za zaštitu životne sredine pohvalili su prijedloge EU. Andres Del Kastiljo iz Centra za međunarodno pravo životne sredine rekao je za Climate Home da je to „snažan korak“. On je dodao da „ako će se sporazum o plastici na smislen način pozabaviti zagađenjem plastikom, biće od ključnog značaja da više zemalja usvoji slične stavove koji se bave ranim fazama životnog ciklusa plastike“.
Kristina Dikson, koja prati pregovore o sporazumu o plastici za Agenciju za istraživanje životne sredine, rekla je da je to poslalo „jasan signal da su zemlje članice EU lideri koji nisu voljni da se igraju sa sporazumom u Parizu kao što su neke od zemalja sa nižim ambicijama nagovjestile u njihove podneske”.
Ali ona je upozorila da je, kao i u razgovorima o klimi, ključno pitanje ko finansira akcije na plastiku.
EU mora da podrži namjenski multilateralni fond za finansiranje akcija u zemljama u razvoju, rekla je ona.
„Sjajno je imati ciljeve, ali ako nema novca za implementaciju, spremate se da propadnete“, dodala je ona.
Linije razdvajanja
Na posljednjem nizu pregovora u Urugvaju prošle godine, nacije su podijeljene na sličan način.
Grupa koja sebe naziva „koalicijom visokih ambicija“ zalagala se za sporazum odozgo nadole koji sve obavezuje na određene mjere, dok su SAD, Saudijska Arabija i veći dio Azije željele sporazum odozdo prema gore kao što je Pariski sporazum.
Evropska unija se suočava sa pokušajima da oslabi svoju moć da glasa u ime svojih država članica u pregovorima o sporazumu.
Vlade imaju za cilj da uspostave sporazum do 2024. i nakon toga počnu da održavaju godišnje razgovore u stilu policajaca između članica sporazuma.
